srijeda, 16. rujna 2015.

Najbolji od najboljih u Dubrovniku

Ian Paice, britanski glazbenik i bubnjar hard rock skupine Deep Purple, 26. rujna priprema rock spektakl godine u Dubrovniku. Povodom 35. godišnjice smrti Johna Bonhama, bubnjara grupe Led Zeppelin, na terasi Culture cluba Revelin zasvirat će i pjevač grupe Nazareth - Carl Sentance, Black Sabbath, Laurence Cottle, gitarist Kaitner Z. Doka i bubnjar Bernhard Weltz. 
 
Na repertoaru će se naći hitovi Led Zeppelina kojima će se poznati glazbenici i publika prisjetiti Johna Bonhama kojeg su mnogi, pa i časopis Rolling Stone , proglasili najboljim bubnjarom svih vremena.

Ian Paice prepoznatljiv po svojim ljubičasto - zeleno, plavim naočala kao zaštitnim simbolom, od početka je bio zainteresovan za sviranje violine ali već sa petnaest godina otkriva svoju pravu ljubav – bubnjeve. Prvi komplet bubnjeva kupio je za 32 funte, a time je započeo nastupati sa ocem pijanistom, prateći ga u engleskom valceru i quickstep- u. Kako i sam kaže, izuzetan uticaj na njega imali su Gene Krupa i Buddy Rich ali i ostali jazz bubnjari. Paice je stoga jedan od rijetkih hard rock bubnjara koji ubacuje jazz elemente u izvedbu. Početak karijere veže za lokalni bend "Georgie and the Rave ons", koji kasnije mijenja nazivu u "The Shindings". Iz ovog sastava Ian prelazi u "MI5" kasnije zvani "The Maze". Sa 19 godina odlazi iz sastava "The Maze" i osniva Deep Purple, a nakon odlaska Johna Lorda , jedini je od osnivača koji je ostao u bendu.

Ana Petrović

utorak, 15. rujna 2015.

Mali nogomet i veliki snovi - intervju s osječkim nogometašem Mariom Meterom

Mario Meter poznati je osječki nogometaš, točnije najbolji strijelac Bijelo Plavih. Nakon preslaska iz NK Metalac, postao je noćna mora za sve vratare malonogometnih klubova.

Možeš li reći nešto o svojim počecima treniranja nogometa?
Nogomet sam počeo trenirati sa 6 godina. Trebao mi je neki sport da potrošim višak energije koju sam imao. S vremenom sam ga zavolio i postao je sastavni dio moga života.

Kroz povijest treniranja, tko je ostavio najveći utisak na tebe?
Najveći utisak na mene nije ostavila konkretno jedna osoba nego je to više kombinacija različitih igrača i trenera od kojih mi je svatko pokazao neki dio koji mi se svidio i koji sam želio zadržati i stvoriti neku svoju individualnu sliku o nogometu.

Kada sagledaš unatrag svoj život, dali bi nešto želio promijeniti; ima li nešto za čim posebno žališ u karijeri?
Svakako da bi promjenio neke odluke kao što su odluke vezane uz odabir kluba i odabir ljudi koji su vodili brigu o mojoj karijeri ali nažalost nekada ne možete znati koja odluka je ispravna pa tek kasnije uvidite da je bila pogrešna.

Na skali od 1 – 10, koliku važnost pridaješ nogometu?
Na skali je nogomet recimo na broju 8.

Koliko ti je važna podrška obitelji?
Podrška obitelji je jedna od najvažnijih stavki u karijeri svakog sportaša jer bez podrške najbližih čovjek ne osjeća zadovoljstvo i potporu potrebnu za uspješnu karijeru jednog sportaša

Tko je od trenera najzaslužniji za tvoj napredak u nogometu?
Ne mogu izdvojiti jednog trenera jer su od malih nogu pa do danas svi treneri zaslužni za određeni napredak u mojoj karijeri. Svaki je imao nešto za pokazati što sam mogao naučiti i primjeniti.

Što jedan mladi i uspješni nogometaš radi u slobodno vrijeme?
U mom slučaju slobodno vrijeme sam provodio pohađajući fakultet, u društvu s prijateljima, gledanju filmova, općenito radeći stvari koje rade većina mladih ali u malo zgusnutijem rasporedu.

Da ti se omogući prilika za preseljenje u drugi klub, ujedno i državu, bi li je prihvatio?
Imao sam iskustvo igranja u drugom klubu odnosno državi. U mome slučaju, druga država je značila bolje uvjete bolji standard i veći napredak za karijeru. Svakako da je teško otići u nepoznato i ostaviti iza sebe obitelj i prijatelje ali vremenom se čovjek privikne i to postane sastavni dio život.

Osjećaš li veliki pritisak od strane navijača i kako se nosiš s tim?
Nogomet je sport koji se igra zbog navijača. Poznato je da ako si uspješan i pobjeđuješ, navijači su taođer sretni i zadovoljni. S druge strane ako gubiš, navijači stvaraju pritisak i pokazuju nezadovoljstvo. S time se susreće svaki sportaš i na nama je da se s tim nosimo. Osobno mi ne smeta pritisak od strane navijača jer nas taj isti potiče i tjera da damo svoj maksimum.

Danas se često tvrdi da je odgoj mladih ljudi jedan od najvećih izazova našeg vremena. Postoje različite teorije i pristupi, ali u nekim slučajevima ni sami eksperti ne znaju što učiniti da se mladi ljudi izgrade kao kvalitetne osobe. Koji savjet bi dao mladim nogometnim nadama?
Mislim da je sport jedan od odličnih načina za izgraditi se u kvalitetnu osobu. Mladi sportaši putuju, upoznaju druge ljude, uče kako se ponašati i kroz svo iskustvo izgrađuju međuljudske odnose. Savjet mladim nadama je da vjeruju u sebe i u to što rade i da uvijek daju svoj maksimum i da će im se rad i upornost kad tad isplatiti!

Ana Petrović 

Bolno svjedočanstvo svijeta koji nestaje

Kako bi dostavio bolno svjedočanstvo o nestanku dijela ljudske povijesti, britanski fotograf Jimmy Nelson proveo je pune tri godine istražujući ugrožena plemena diljem svijeta. Projekt je započeo 2009. sa željom upoznavanja nove dimenzije stvarnosti; dakle, njihove tradicije, rituala i drevnih učenja. 29 različitih kultura, četiri strane svijeta (od Mongolije, Novog Zelanada, Rusije, Kenije, Etiopije i Nove Gvineje) ali i nezaboravno iskustvo su rezultirali objavljenom knjigom i monografijom Before They Pass Away (Prije nego nestanu). Knjiga sadrži 500 slika i detaljne opise putovanja u 44 zemlje.

Nisam pokrenuo ovaj projekt očekujući da mogu zaustaviti promjene u svijetu. Samo sam htio stvoriti vizualni dokument koji podsjeća nas i generacije koje dolaze na to kako je lijep ljudski svijet nekada bio.” – Jimmy Nelson
Život u plemenu je opstanak najjačih. Nitko od ovih ljudi ne poznaje izraz “za sreću” jer se oni ne brinu za budućnost ili kada će biti sretni. Oni to jednostavno jesu. Ne razmišljaju o ciljevima koje budućnost nosi već žive u sadašnjem trenutku. 'Danas' i 'sada' su jedine riječi koje poznaju.


Na obali rijeke Cunene, u sjevernim dijelovima Namibije živi poznato afričko pleme Himba. Vrijeme i životni vijek vežu uz pjesmu i pjevanje prema kojima određuju starost svakog pripadnika plemena. Vjeruju da je čovjek star koliko i njegova pjesma. Žene plemena Himba posebne su majke. Njihova djeca se rađaju i prije začeća. Svaka žena koja poželi dijete, odlazi s tom mišlju sjesti sama ispod drveta. Pod krošnjama sjedi onoliko dugo koliko je potrebno da čuje pjesmu svoga djeteta. Vjeruju da svaka buduća majka pouzdano čuje glas svog nerođenog djeteta kako pjeva jedinstvenu melodiju. Potom se vraća kući te zajedno s mužem pjeva pjesmu dok vode ljubav. Dok se dijete rađa, seoske babice pjevaju njegovu pjesmu kako bi mu izrazile dobrodošlicu na svijet. Njegova pjesma ga prati kroz cijeli život. Ona se pjeva na obredima inicijacije, u vremenu tuge ili veselja te obilježava životni ciklus svakog pojedinca. 

Pjevanje je način izražavanja empatije i integracije u društvu. Ukoliko pojedinac učini nepravdu nekome iz zajednice, tada se narod skuplja u krug i svi u glas pjevaju pjesme. Na taj se način okrivljeni prisjeća da je dio zajednice i da ne bi trebao nikad više nanijeti zlo nekome od braće. Pjesme su simbol ljubavi, smjeha, radosti, tuge, zajedništa ali ujedno i opomena tj. putokaz za one koji odlutaju od svoje pjesme odnosno životnog puta i načela. Osim plemena Himba, Nelson je upoznao život plemena Asaro i Goroka iz Nove Gvineje, Tsaatan iz Mongolije, Samburu iz Kenije, Chukchee i Nenets iz Rusije, Drokpa iz Indije te Banna i Karo iz Etiopija. 


 
Istočno gorje je planinska pokrajina Papue Nove Gvineje poznata po svojim brojnim plemenima, a jedno od njih su Asaro Blatnjavi ljudi. Blatnjavi ljudi nisu nikada pokrivali blatom svoje lice, jer su smatrali da je blato iz rijeke Asaro otrovno – zbog čega su i počeli proizvoditi ikonične maske za lice po kojima su lako prepoznatljivi. Pripadnici Asaro plemena se namažu blatom po cijelom tijelu, a zatim stave zastrašujuće maske na lice prije nego napadnu neprijatelje svojim dugačkim kopljima i strijelama. Prema legendi, Blatnjavi ljudi su jedne prilike bili poraženi i primorani da bježe od neprijatelja prema Asaro rijeci. Kada su ih neprijatelji stigli, te ugledali kako se dižu iz blata, pomislili su da su oni duhovi rijeke. Prestravljeni, pobjegli su natrag u svoje selo. Nakon toga, sva susjedna sela su vjerovala da su duhovi iz Asaro rijeke na strani Blatnjavih ljudi, a pametne starješine plemena su odlučile da iskoriste ovu ogromnu prednost, zbog čega su tradiciju održali do današnjeg dana.

Čukči (Chukchee) su čukotsko-kamčatski narod, koji pretežno živi u autonomnom okrugu Čukotka u Rusiji. Za razliku od drugih starosjedilačkih naroda na Sibiru, oni nikada nisu bili osvojeni od strane ruskih vojnika. Njihov okoliš, tradicija i kultura izdržali su uništenje i istrebljenje koje je zadesilo mnoge druge skupine pod sovjetskom vlašću.

Izobilje hrane definitivno nije nešto čime se Čukči mogu pohvaliti, no, oni su se uspješno prilagodili surovoj klimi i okolini koju stotinama godina zovu svojim domom. Glavni izvor hrane su im sobovi koje uzgajaju na farmama, a na meniju su ponekad i morževi, kitovi, ribe, te smrznuto jestivo lišće i korijenje.

Čukči su poznati po svojim jedinstvenim umjetničkim djelima – rezbarijama na kljovama morža koje prikazuju pejzaže i scene iz svakodnevnog života: lovce, sobove, te druge životinje sa kojima dijele svoju domovinu. Zbog oštre klime i teškog života u tundri, gostoljubivost i velikodušnost su visoko cijenjeni među Čukčima. Oni još uvijek vjeruju da svi prirodni fenomeni imaju svoje duhove, ali njihov tradicionalni način života, iako još uvijek postoji, se sve više nadopunjava modernom civilizacijom.

Upravo plemena daju ravnotežu kultura, znanja o posljednjim svjetskim prirodnim okruženjima, tradicijama, jezicima. Svijet ne može biti samo stvar napretka i materijalnog bogatstva. Također mora biti sjedinjenje onoga što postoji, a to je prirodno, duhovno, mentalno i kulturno bogatstvo. Čovjek 21. st. je prezaposleni već dugi niz generacija, vjerujući da je materijalno bogatstvo jedini put naprijed. Vraćanje ravnoteže je ono o čemu ova knjiga govori.

Ana Petrović


petak, 19. lipnja 2015.

TONI ŠIMUNOVIĆ NOVI PREDSJEDNIK STUDENTSKOG ZBORA

Konstituirajuća sjednica i Skupština Studentskog zbora u novom sazivu održala se 18. lipnja 2015. u Kampusu Sveučilišta. Studentski predstavnici, njih 18, sa šest sveučilišnih odjela, izabrali su Tonija Šimunovića za predsjednika i Jakšu Ćeba za njegovog zamjenika, studente preddiplomskog studija na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju.
Novi studentski pravobranitelj je Marko Plavčić, student preddiplomskog studija na Odjelu za komunikologiju, a međunarodna tajnica Studentskog zbora Elena Čengija. Šimunović će na ovom mjestu zamijeniti dosadašnjeg predsjednika Dinka Franotovića.

ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Cedevita obranila titulu prvaka Hrvatske


Košarkaški klub Cedevita pobjedom 79:73 (46:38) nad gradskim rivalom Cibonom, zaključio je finalnu seriju prvenstva Hrvatske sa 3-1 te tako obranio prošlogodišnji naslov. Utakmica se igrala u Draženovom domu pred oko 3500 gledatelja, a Cedevita je ovom pobjedom samo potvrdila da je trenutno najbolja hrvatska ekipa.
U pobjedi Cedevite najveći doprinos su dali Gordić sa 17,te Pilepić sa 14 postignutih koševa. Kod Cibone najistaknutiji su bili Rozić sa 18 i Jagodić Kuridža sa 16 koševa. Istaknimo još kako je ovo druga godina zaredom da Cedevita osvaja dvostruku krunu, već ranije osvojili su Kup Hrvatske ,te sada i prvenstvo.

Miran Bajramović

nedjelja, 14. lipnja 2015.

INTERVJU – Ivana Kristić Goravic: Moja tri sina su moj najveći uspjeh

Menadžerica hotela Božica na otoku Šipanu, Ivana Kristić Goravica govori o svojoj karijeri i uspjehu kako u privatnom tako i u poslovnom životu.


Kako ste uspjeli uskladiti obiteljski život i posao menadžera? 
Vjerovatno se jako puno žena suočava s tim problemom jer danas u Hrvatskoj ima jako puno poslovnih žena koje imaju jednak problem kao i ja. Rekla bih da je možda meni lakše jer živim na otoku Šipanu, u maloj sredini gdje se svi međusobno poznajemo i obitelj je jako puno uključena u cijelu priču. Meni to nije problem zato što kad čovjek vodi svoj privatni posao onda djeca mogu biti sastavni dio tvog radnog vremena i moguće je to organizirati. Naravno, ključ svega jako velika obitelj koja me podržava u svemu i pomaže mi.


Koliko je bilo potrebno truda i odricanja da biste postigli to što ste već sad ostvarili? 
Truda je trebalo dosta. Pod tim mislim da čovjek treba bit spreman radit 10-12 sati, i više, dnevno što meni ne predstavlja nekakvo odricanje jer ja zapravo volim to što radim. Svaki moj trenutak proveden u hotelu, u poslu, mi je nešto što je lijepi dio dana. To mi nije nikako odricanje. Odricanje možda u pitanju obitelji, zato što malo manje vidim djecu nego što bih htjela, ali opet se sve to da organizirat i nadoknadit na druge načine. Tako da mislim da to ne bi nazvala odricanjem nego odlukom da čovjek organizira svoj život tako da uspije sve to spojiti.


Po vašem mišljenju, kakav je položaj žene u poslovnom svijetu gdje uglavnom muškarci dominiraju? 
Mislim da je trenutno u Hrvatskoj položaj žena bolji nego što je bio prije 20 godina. Ne bih rekla da više muškarci dominiraju. Mislim da oni to, ali im ne uspijeva jer žene ipak uspijevaju dominirat htjeli oni to ili ne. Puno se toga promijenilo tako da je istina da je ženi potrebno više truda da postigne jednake rezultate kao muškarci ali ne zato što je žena nesposobnija, nego zato što joj drušvo to onemogućuje u nekim segmentima. To se sve mijenja, potrebna je dodatna upornost i žena ide dalje, tako bih ja rekla.


Studirali ste politologiju u Zagrebu i imali ste tamo posao. Kako ste se odlučili vratiti na otok? 
To je bio veliki preokret u mom životu, ali tu sam odluku dugo donosila. Kad sam uspjela posložiti sve stvari u svoj životu bilo je vrlo jednostavno iz tog razloga što sam se uvijek htjela vratiti na Šipan i nisam voljela život u Zagrebu. Također, i zbog toga što su roditelji izgradili hotel na otoku koji je meni oduvijek bio nešto posebno i ja sam se htjela vratiti jer sam tu provela cijelo djetinjsvo, jer su mi baka i djed s otoka. Dobiti mogućnost da na otoku mogu spojiti privatni život s poslom, i to takvim zanimljivim poslom koji ja radim ovdje. Mislim da je to nešto savršeno jer se nekad osjećam kao da sam u New Yorku s obzirom kakvu vrstu posla radim dnevno. Danas, uz današnju tehnologiju dovoljno je imati samo telefon, računalo i uopće nije važno gdje je čovjek. Mislim da ja trenutno imam ured s najljepšim pogledom na svijetu tako da nije bilo teško donijeti tu odluku. Ono što sam dobila za razliku gdje sam živjela i kako sam živjela, ovo je bilo veliko naprijed. To je moje mišljenje, možda je nekim ljudima nezamisljivo to što ja govorim, ali ovo je sve što meni u životu treba.


Kada ste bili student jeste li ikad mislili da ćete radit ovaj posao koji sad radite? 
Ne. To uopće nije bilo u mom planu. Ja sam naravno htjela biti novinar onda kad sam upisala politologiju ali se u međuvremenu sve drugo dogodilo. Prvo sam se počela baviti bankarstvom, znači opet nije bilo ono što sam završila. Na kraju sam zbog spleta okolnosti završila u turizmu, ali mislim da je čovjeku zapravno najvažnije to da ima nekakvo iskustvo, želju i da se potrudi može raditi bilo što.



Koliki vam je bio rizik otvoriti obiteljski hotel u mjestu koje je malo, kao što je Suđurađ i gdje turizam zapravo nije bio razvijen? 
To je bio ogroman rizik. U trenutku kad su moji roditelji to počeli raditi svi su mislili da im se ta investicija nikad neće isplatiti. Mislim da su vjerovatno ljudi imali povod za takvo razmišljanje. Htjelo se napraviti kvalitetan hotel, da se ide na četiri i više zvjezdica. Tako da se na otoku Šipanu postigne to da se ljudima pruži smještaj visoke kategorije, gdje bi ljudi mogli uživati na otoku koji još nije razvijen, i da uživaju u netaknutoj prirodi. Kao kontrast tome da im se ponudi smještaj određene kategorije, tako da ljudi koji vole prirodu mogu imati potpunu udobnost i sve što im je potrebno na jednom takovm otoku. Jer gosti prepoznaju kvalitetu i, naravno, jako puno radimo na razini usluge i da se gosti ovdje osjećaju potpuno jednako kao da su u gradu Dubrovniku u nekom hotelu od pet zvjezdica. Ono što je na početku bio rizik ispao je adut jer ljudi baš žele takve destinacije koje nisu turistički aktualne, nemaju veliki broj gostiju i koje su ostale onakve kakve jesu. Mislim da je to ključ uspjeha.


Do sada ste već ostvarili priznanja i uspjehe. Koji su vam planovi za budućnost? 
Planovi za budućnost su nam da svake godine budemo sve bolji i bolji na način da širimo ponudu, da svake godine gosti imaju nešto novo u hotelu i dugoročni nam je cilj povećati kapacitet za jedno desetak soba. Ne više od toga jer smatram da danas jako puno gosti traži upravo male hotele, ne žele velike objekte i žele drugačiju atmosferu koju mi nudimo.


Koji biste savjet dali nama, kao studentima? 
Moj savjet bi bio da u životu čovjek mora znati donijeti odluku i kad je donese neovisno u kojem je smjeru da je provede do kraja i da nikad ne odustaje.


Lea Lazarević

petak, 12. lipnja 2015.

ELEMENTARNE ČESTICE UZBURKALE JAVNOST

Predstava „Elementarne čestice“ francuskog pisca Michela Houellebecqa uvrštena je u 66. Program Dubrovačkih ljetnih igara nakon dugih rasprava i brojnih napisa u medijima. Župan Dubrovačko – neretvanske županije Nikola Dobroslavić prvi je postavio pitanje postoji li sigurnosni rizik i tako uzburkao upravu Igara i potaknuo rasprave čak i među javnosti na društvenim mrežama.

Ministarstvo unutarnjih poslova ipak je utvrdilo postojanje sigurnosnog rizika jer je ovaj pisac    kontroverzan i ima zaista uvredljive komentare o islamu. Houellebecqova predstava koju režira Ivica Buljan izvodit će se na Lovrijencu, umjesto u Kuparima jer je Sigurnosno-obaviještajna agencija (SOA) ocijenila kako je lakše kontrolirati ulaz i izlaz. Sadržaj predstave ne dotiče se osjetljivih tema poput islamskog terorizma već govori o nedostatku ljubavi, sporan je upravo pisac. Naime, izašao je na naslovnici francuskog satiričnog lista Charlie Hebdo kada je u prostorijama tog lista ubijeno 12 članova redakcije. Tada je objavio  roman 'Submission' ('Podčinjavanje') u kojem je francuski predsjednik 2022. musliman.  

Brojni mediji pisali su  kako se radi o cenzuri i zabrani  te da je to ugrožavanje prava na slobodu govora i izražavanja. Međutim to nije slučaj, radi se o preporuci MUP-a da se predstava ne izvodi jer su procijenili da  predstavlja sigurnosni rizik. Uprava Igara ipak je odlučila uvrstiti predstavu u program te tako preuzela svu odgovornost na sebe u slučaju problema izazvanih zbog izvođenja predstave.


Alena Hadžić

utorak, 2. lipnja 2015.

U ZAGREBU SPORNA VOJNA PARADA

U Zagrebu će se 4. kolovoza održati vojna parada povodom 20. godišnjice održavanja vojnoredarstvene operacije Oluja.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspjela održavanje parade premjestiti na datum 4. kolovoza dok bi se 5. kolovoza održala proslava u Kninu.
Banski Dvori su taj prijedlog izvorno odbacili obrazloženjem da parada ne može biti predigra događajima u Kninu, nego mora biti središnja priredba. Drugi razlog za taj postupak su i neugodnosti koje premijer doživljava prilikom svojih dolazaka u Knin.
Taj prijepor je bio tek zadnji u nizu prijepora između Predsjednice i Vlade. Predsjednik Države je po definiciji vrhovni zapovjednik Oružanih Snaga, no njezine ovlasti su u miru po Zakonu značajno ograničene odlukama Vlade i Ministarstva Obrane. Inače je paradu u Zagrebu predložila sama Predsjednica, da bi prijedlog povukla pod pritiskom matičnog HDZ-a.

Zbor Udruga Veterana Hrvatskih Gardijskih Postrojbi je izrazio zabrinutost prijeporom i „ponašanjem vladajućih koji Zakon o obrani žele uzdignuti iznad Ustava po kojemu predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović kao vrhovna zapovjednica Oružanih Snaga jedina može donijeti odluku o izlasku vojske na ulicu.“ Ako Vlada ignorira Ustav, to bi izazvalo ustavnu krizu i moglo bi se smatrati svojevrsnim pučem, navodi Zbor u priopćenju.

Profesor Đorđe Gardašević, docent katedre za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog Fakulteta, je napomenuo da je Ustav iznad zakona, i prema tome Predsjednica ima mogućnost blokiranja parade u Zagrebu.

Vlada sa svoje strane poručuje da Ministar Obrane ima fiskalnu odgovornost za proračun MORHa u mirnodobskim uvjetima, te da je nelogično da Predsjednik države odlučuje o aktivnostima koje se financiraju iz proračuna MORH-a, dok je Vladimir Šeks premijera Milanovića optužio za pokušaj izazivanja ustavne krize.

Ova parada će biti prva vojna parada održana u Republici Hrvatskoj nakon vojne parade na Jarunu 1995. godine.
Toni Šušnjar

ponedjeljak, 1. lipnja 2015.

FABULA: Prorok

Religijska tematika često je nešto od čega ljudi bježe, osobito ako su ateisti ili agnostici. No ne bi trebalo biti tako jer knjige koje su povezane s religijom nose u sebi u dublje poruke, primjenjive na svakog čovjeka. Daleko je to od Biblije, Kurana, Tore i sličnih. To su knjige u kojima Bog ima veliku ulogu, ali fokus je na čovjeku. Nije nužno vjerovati u Boga ili u bilo što kako bi shvatili poruke koje se u njima kriju...

Jedna od takvih knjiga je Prorok o kojoj je riječ u današnjoj Fabuli.


Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njenim perima može raniti.

A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.

Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.

Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar Halil Džubran rodio se 6. prosinca 1883. u Bšareji, stotinjak kilometara od Bejruta, u sjevernom Libanonu, kraju cedrova, koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta.

Kako je 1869., četrnaest godina prije Džubranova rođenja, bio otvoren, s izvođenjem Verdijeve Aide, Sueski kanal, stotine tisuća ljudi - koji su prije toga trgovali devama i konjima, držali svratišta za putnike, vodili mnogobrojne karavane - ostale su bez posla. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, SAD . . .

Taj veliki val odnio je i Džubranovu obitelj u Boston, u SAD, kad mu je bilo samo 12 godina. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu, vraća se u Bejrut, gdj se upisuje na medicinu i usavršava se u arapskome jeziku.

Iz Bejruta preko Grčke, Italije i Španjolske, odlazi u Pariz gdje izlaže crteže, o kojima sam August Rodin kaže da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara, Williama Blakea.

Džubran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige, crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom.

U nadahnutom predgovoru knjizi Twenty Drawings kritičarka Alice Raphael ovako označuje osnovne vrijednosti Džubranove umjetnosti: »Prosvjetljiva ljepota oblikuje njegovo djelo: njemu ideja biva lijepa ako je istinita, osjećaj biva istinit ako je zbiljski. On ima jedinstvenu moć da u prikazivanju ljepote i istine bitno odvoji od nebitnoga. On se pridržava jednostavna načina u prikazivanju ideje, što je blisko duhu slikara rane renesanse, premda je umjetnost mnogih stoljeća sudjelovala u oblikovanju njegovih snaga; ali je on u svojim stavovima jednostavan, gotovo nagonski jednostavan. Odista, on se može opisati kao intuitivan umjetnik - kao tip umjetnika u kojega je osjećaj poput čudesnih rašalja koje ga dovode do ležišta zlatnih dragocjenosti i koji ne smućuje njegov duh intelektualnim pojmovima o tome što i kako treba stvarati«.


U životu su mu žene imale dominantan utjecaj, što je očigledno iz jedne njegove izjave: »Sve što zovem svojim 'ja' dugujem ženama, još od djetinje dobi. Žene su otvorile prozore mojih očiju i vrata mojega duha. Da nije bilo žene-majke, žene-sestre, žene-prijateljice, ostao bih spavajući među onima koji vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem.«

Marko Plavčić

nedjelja, 31. svibnja 2015.

FABULA: "Tri sekunde"

Kakvo je vaše mišljenje o e-čitačima? Dakle, radi se o uređaju koji je namijenjen čitanju knjiga u elektroničkom izdanju i postaje sve popularniji. Iako većina strastvenih čitatelja knjiga odbacuje ideju njihove modernizacije, on ipak ima svoje prednosti.

Važno je naglasiti kako zaslon e-čitača nije jednak onima na drugim računalima. Upravo zbog svoje namjene, zaslon jamči smanjenu napetost u vašim očima. E-čitači sadrže tehnologiju e-papira, dizajniranu da oponaša izgled obične tinte i papira. Za razliku od konvencionalnih ravnih zaslona, koji koriste pozadinsko osvjetljenje da bi osvijetlili piksele, elektronički papir reflektira svjetlo kao obični papir, što je oku ugodno za čitanje.

Najznačajnije prednosti zasigurno su male dimenzije, prenosivost te težina, osobito kada idete na putovanje. Baterija traje vrlo dugo, a i kapacitet memorije je velik te se nudi mogućnost spremanja tisuća knjiga.

Radi se o odličnom izumu koji je svakako dobro imati, iako malo što može zamijeniti papirnatu knjigu, njen miris i sam osjećaj okretanja stranica
Kada bi postojao popis idealnih pisaca kriminalističkih romana Anders Roslund i Börge Hellström bi definitivno bili u samome vrhu. Prvi je nagrađivani novinar, dok je drugi ni više ni manje – bivši kriminalac. Zahvaljujući svojem talentu za pisanje i dobrom poznavanju života kriminalaca izbili su u prvi plan modernog švedskog kriminalističkog romana.

Kombiniraju svoje iskustvo s neočekivanim i inteligentnim zapletima i društvenom kritikom. Njihov roman “Tri sekunde” osigurao im je nagradu Švedske akademije 2009. godine, koju su prethodno dobili i Stieg Larsson i Henning Mankell.

Čitajući sam roman, većina će doći do zaključka da je ta nagrada i zaslužena.

Upoznajte Pieta Hoffmana koji je na čelu zaštitarske kompanije, uzoran je muž i otac dvoje djece. Iako je vrlo zaposlen, stigne poći po dječake u vrtić i njegovati ih kad su bolesni. Sve u svemu – savršen muškarac. S druge strane imamo Paulu, kriminalca koji je dio velikog narkomanskog lanca. Polagano, ali sigurno se penje prema samome vrhu.

Priče ovih likova zvučale bi poprilično tipično i nezanimljivo da nisu spojene u jednu. Odnosno, radi se o samo jednom čovjeku koji vodi dvostruki život. Piet Hoffman je bivši kriminalac koji je pristao raditi za policiju kao tajni operativac. “Toliko dugo laže da je zaboravio kako izgleda istina, kakav je osjećaj, tko je on.” Posao mu u sumnjičavom svijetu kriminala definitivno nije lak, a kada se sve to zakomplicira prilikom isporuke droge pred njega je stavljen najteži zadatak dosad – infiltriracija u najozloglašeniji švedski zatvor.

Pritom stavlja sve na kocku – svoj život, obitelj i identitet. Za njegovu tajnu misiju zna samo jedna osoba u policiji. Hoće li uspjeti u svojem naumu? Hoće li biti otkriven? Što tri sekunde znače nekome tko se nalazi na granici između života i smrti? Kakve veze s tim imaju tulipani i poezija? 

Kao da sve nije dovoljno komplicirano, u situaciju je upetljan i Ewert Grens – inspektor koji je besprijekoran u svome poslu, dok mu je privatni život u rasulu. Nikako ne može preboljeti smrt voljene žene, te stalno odlazi u sanatorij u kojemu je živjela.


Medicinska sestra jednog dana mu otvara oči riječima: “Živjeti u žalosti jedna je stvar. Ali vi je ne možete kontrolirati. Vi ne živite sa žalošću, vi živite zbog nje. Ne puštate je, krijete se iza nje. Zar ne shvaćate inspektore Grens? Ono čega se bojite već se dogodilo.” Sve to samo ga potiče da se fokusira na posao i još više zapetlja već zapetljanu situaciju.

Sve u svemu, riječ će je o vrlo napetom romanu koji nećete moći pročitati odjednom. Ne zbog broja stranica (koji je poprilično velik), već zbog stalne napetosti koja nekad postane neizdržljiva. Koliko god htjeli doći do zadnje stranice, otkriti željno očekivani rasplet, toliko želite odgoditi taj trenutak, odgoditi istinu. Više puta u knjizi se ponavlja da “samo kriminalac može glumiti kriminalca”, a ja bih rekao da samo kriminalac može napisati ovako dobar kriminalistički roman.

Anders Roslund rođen je 1961. godine. Osnivač je kulturnih vijesti na švedskoj televiziji. Mnogo godina radio je kao novinar – specijaliziran za kriminal i socijalne probleme i kao glavni urednik dva glavna informativna programa na švedskoj televiziji. A prije toga? Radio je u tvornici konzervi u Izraelu, na farmi kivija na Novom Zelandu i kao konobar u Coloradu.

A Börge Hellström rođen je 1957. godine. To što je i sam imao prste u kriminalu potaknulo ga je da bude jedan od osnivača KRIS-a, organizacije koja se brine za ponovno adaptiranje kriminalaca u društvo. Radio je na rehabilitaciji mladih kriminalaca i narkomana. A prije toga bio je pjevač i gitarist u različitim bendovima te zarađivao za život kao putujući trubadur.

S obzirom na zanimljive živote sigurno im ne manjka inspiracije, što možete provjeriti u više njihovih objavljenih knjiga. 

Marko Plavčić

subota, 30. svibnja 2015.

UNIDU INFO: 30.svibnja

Hrvatski gradovi Rijeka, Pula, Osijek i Dubrovnik ušli su u drugi krug natjecanja za Europsku prijestolnicu kulture 2020., objavljeno je na konferenciji za novinare u Kući Europe. Gradovi izabrani u drugi krug imat će priliku dopuniti i završiti svoje kandidature u skladu s naputcima Povjerenstva. Povjerenstvo će posjetiti gradove koji ulaze u drugi krug, te se ponovo sastati početkom 2016. godine, devet mjeseci nakon prvog sastanka, kako bi razmotrilo dopunjene prijave i donijelo odluku o tome koji će hrvatski grad biti Europska prijestolnica kulture 2020. godine. 

Izložba umjetnika Cvijeta Benvenutova Joba pod nazivom Metafora beskraja produžena je do 4. lipnja zbog povećanog interesa javnosti. Riječ je o izložbi postavljenoj u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika na kojoj je predstavljen 71 crtež kao izbor djela iz obiteljske ostavštine i zbirke Državnog arhiva u Dubrovniku, nastalih krajem '50-tih i tijekom '60-ih godina.

Marko Plavčić

petak, 29. svibnja 2015.

UNIDU INFO: 29. svibnja 2015.


Gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić s predstavnicima tima za pripremu kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. sudjelovao na prezentaciji kandidature pred Stručnim povjerenstvom u Kući Europe u Zagrebu. Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka za izbor hrvatske Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu sastavljeno je od 12 članova, deset europskih stručnjaka i dva domaća neovisna stručnjaka koji će ocijeniti sve prijave te odlučiti koji gradovi idu u drugi krug natjecanja za prestižnu titulu. Rezultati će biti objavljeni sutra, a konačna odluka o hrvatskom gradu koji će postati Europska prijestolnica kulture, uz još jedan grad u Irskoj, znat će se krajem siječnja ili početkom veljače 2016.


Rezultate izbora za studentske predstavnike u Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku, koji su se održali 27. svibnja 2015., možete pogledati ovdje.

Pročelnik Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Dubrovačko - neretvanske županije Ivo Klaić izabran je za zamjenika voditeljice Radne skupine za pomorsko dobro pri Hrvatskoj zajednici županija. Članovi radne skupine zaključili su da će zatražiti sastanak s predstavnicima Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture kako bi razgovarali o mogućnosti izmjena postojećeg  Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Podsjetimo, župani sedam jadranskih županija su u prosincu prošle godine u Gospiću iznijeli brojne primjedbe na Nacrt prijedloga spomenutog zakona. Čelnici jadranskih županija smatraju da postojeći model upravljanja daje dobre rezultate te su ocijenili neprihvatljivim da prihodi od pomorskog dobra nisu više u nadležnosti lokalnih jedinica na čijem se području pomorsko dobro i nalazi.

Marko Plavčić

FABULA: Najbolje knjige po izboru čitatelja

Postoje knjige koje su toliko efektne da nam mogu obilježiti godinu ili više njih, no činjenica je da su takve knjige vrlo rijetke. Osobito danas, kada je došlo do popularizacije knjiga, pa se svakodnevno nalazimo pred teškim izazovom odabira upravo one koja bi nas mogla očarati. Nažalost, češće se dogodi da nas razočara, ali baš u tom lutanju kroz različite knjige krije se užitak. A s vremenom sigurno ćemo naići na one koje će nam obilježiti dan, tjedan, mjesec ili godinu, a život? Pa ipak nećemo pretjerivati.

Današnja tema neće biti samo jedna knjiga, već više njih.  Donosim vam pregled najboljih knjiga 2013. godine po izboru čitatelja, preuzetu sa stranice Goodreads.


Pa krenimo sa fikcijom u kojoj se na prvom mjestu našao poznati Khaled Hosseini sa knjigom A planine su odjekivale, koja je izašla nakon šest godina pauze. Riječ je o još jednom hitu nakon dobro poznatih romana – Tisuću žarkih sunaca i Goniča zmajeva.
Priča počinje dirljivom, snažnom vezom između brata i sestre, koji su rano ostali bez majke. Trogodišnjoj Pari, njen stariji brat Abdulah bio je više majka nego brat, a ona njemu čitav svijet. Ono što će im se dogoditi - sa svim velikim i malim stvarima koje će odjekivati životima i mnogih drugih likova - dokaz je moralne složenosti života. U romanu koji se bavi ne samo roditeljima i djecom već i braćom i sestrama, rođacima i skrbnicima, Hosseini istražuje načine na koji se članovi obitelji vole, izdaju jedni druge i žrtvuju se jedni za druge, ali i iznenađujuće djelovanje onih najbližih u vremenima kada su jedni drugima najpotrebniji.

U misteriji i trileru prvo je mjesto odnio Dan Brown sa Infernom.
To je četvrta knjiga Brownova serijala u kojemu je glavni lik sveučilišni profesor vjerske ikonologije i simbologije Robert Langdon, nakon "Anđela i demona" , "Da Vincijeva koda"  i "Izgubljenog simbola".

U knjizi se slavni simbolog nalazi u talijanskom gradu Firenci, rodnome gradu velikog srednjovjekovnog pjesnika Dantea Alighierija, gdje je genij bioloških istraživanja smislio podli plan pametno podmećući ključeve zagonetke tako da ukazuju na Danteovu viziju pakla opisanu u njegovoj "Božanstvenoj komediji".
Brown je u intervjuu za Guardian rekao kako je riječ o njegovoj dosad "najmračnijoj" knjizi, u kojoj se bavi temom "zastrašujuće Danteove vizije, koja je imala golem utjecaj na kršćansko poimanje pakla".

Što se tiče povijesne fikcije, istaknula se Kate Atkinson s romanom Život nakon života. Jedne hladne i snježne noći 1910. godine  rođena je Ursula Todd, treće dijete imućnog engleskog bankara i njegove žene. Nažalost, ona umire prije nego što uspije udahnuti. Ili ipak? Ona nastavlja rasti, a opet umire, na više različitih načina. Očito povijest ima planove za nju: u Ursuli počiva ništa manje nego sudbina civilizacije.

Kate Atkison igra se s vremenom i povijesti i priča priču koja oduzima dah.

Ljubitelji znanstvene fantastike za knjigu 2013. godine izabrali su Maddaddam. To je postapokaliptički roman o maloj skupini preživjelih stanovnika Zemlje nakon apokalipse izazvane ljudskom rukom i zelenookim Crakersima - nježnom vrstom koja je stvorena bioinžinjeringom da bi zamijenila ljudski rod.  Radi se o duhovitoj knjizi prepunoj crnog humora koju je napisala Margaret Atwood, osvajačica nagrade Booker.

Romantičarima se najviše svidio zadnji nastavak Bratstva crnog bodeža autorice J.R. Ward.
 J. R. Ward je zapravo pseudonim američke spisateljice ljubića Jessice Bird. Gospođa Bird je, inače, pravnica koja je na nagovor svog muža počela objavljivati svoje uratke i stigla na vrhove američkih top lista, pa je sad, kako sama kaže, vrlo sretna što na posao ide u susjednu sobu, sa šalicom kave i u papučama.

Kad ne piše trivijalne ljubiće, postaje mračna J. R. Ward i bavi se Bratstvom crnog bodeža. To je priča o vampirskim ratnicima koji prelaze liniju života i smrti s čestim izletima u erotični svijet pun mračnih snova i požuda i to u čak 12 nastavaka.  Navodno se radi o potpuno novoj vrsti vampirske literature.

U žanru horora na tronu se našao Stephen King sa knjigom Doctor Sleep koja je nastavak poznatog  Isijavanja objavljenog 1977. godine. Autor nas vraća na mjesto događaja svog proslavljenog romana s pričom o sada već starijem protagonistu Isijavanja, tadašnjem dječaku Danu Torranceu.
U žanru megapopularne književnosti za teenagere, pobjednik je knjiga Rainbow Rowell Eleanor & Park o ljubavi i obiteljskom nasilju. To je jako optimistična i pozitivna knjiga koja govori o nadi, o sposobnosti dvoje ljudi da tješe i štite jedno drugo, čak i ako imaju samo 16 godina. Govori o tome kako iz ruševina današnjih obitelji mogu izrasti divne, suosjećajne i pametne osobe.

Marko Plavčić

četvrtak, 28. svibnja 2015.

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu.

Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi to utjecaja imalo na njihovo pamćenje, brzinu čitanja i vokabular. No nismo svi isti i ne volimo iste stvari, ali korisno je zapamtiti jednu latinsku poslovicu koja glasi: Čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.

To je zapravo samo priča o, između ostaloga: jednoj djevojčici, nekoliko riječi, harmonikašu, nekoliko fanatičnih Nijemaca, židovskom šakaču i poprilično mnogo krađe...
Kradljivica knjiga, neponovljiva je priča o ljubavi i smrti, prodana u više od osam milijuna primjeraka diljem svijeta, a svojom snagom jednako oduševljava djecu i odrasle.
Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti, pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njenog mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti prijateljima. Kad njen mlađi brat umre, Liesel na njegovom grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga, spašavajući ih iz lomača i skrivajući ih. Zusakov roman o djevojčici i Smrti, priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge i sasvim je zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.

Knjiga je pisana na jednostavan način, ali je teška. Definitivno nije one za koji vole brzo čitati, koji vole sretne krajeve ili se zgražaju nad eksperimentalnom fikcijom. Mnogi joj zamjeraju teatralnost, ali to je jednostavno takva knjiga i da je drugačije pisana izgubila bi svoju draž.
Njena posebnost ističe se već u samom početku, jer nije baš često da je smrt narator. Likovi su detaljno opisani i to na način da vam svaki priraste srcu, čak i oni koje zamrzite kad ih pisac tek uvede u radnju. Osebujni su i svaki ima svoju pozadinsku priču koja je često vrlo neobična i zanimljiva. Jedini lik prema kojemu nećete steći naklonost je – Hitler.

Pisac ga ovako opisuje: Jednom davno postojao je neobičan mali čovjek. Odlučio se za tri detalja o njegovom životu:
1. Nosit će kosu razdijeljenu na suprotnoj strani od svih ostalih
2. Pustit će da mu izraste mali, neobični brk
3. Jednog dana vladati će svijetom

... Da, Firer je odlučio da će jednog dana vladati svijetom riječima.

Već po načinu na koji opisuje Hitlera, koji je glavni negativac u ovoj knjizi vidi  se da ovo nije uobičajeni prikaz rata i holokausta. Upravo to je zaintrigiralo čitatelje diljem svijeta – knjiga o holokaustu u čijem centru nije židovska djevočica, već mala Nijemica.
Zato je uspoređuju s Dnevnikom Ane Frank, samo iz drugog kuta, no po meni je to ipak malo pretjerano. Sličnost se nalazi u činjenici da je riječ o djevojčici u istom razdoblju povijesti, ali teško je uspoređivati jednu fiktivnu knjigu s klasikom.
No svakako je riječ o emotivnoj knjizi, koja na svakoj stranici nosi novu tragediju ili tužnu priču. Vrijedi je pročitati jer nije tipična priča o holokaustu, već prikazuje drugu stranu, ima bogate likove i pisana je jednostavno – bez obzira na tešku temu.

Radi se o relativno mladom piscu rođenom 1975. godine u Australiji. Roditelji su mu podrijetlom iz Njemačke i Austrije, pa je moguće vidjeti poveznicu s ovom knjigom.
Na pisanje Kradljivice knjiga potaknule su ga priče koje su mu upravo njegovi roditelji pričali dok je odrastao u Australiji. „Kao da bi se u kuhinju zavukao dio Europe kad bi mi tata i mama pričali o odrastanju u Njemačkoj i Austriji, bombardiranju Münchena, o zatvorenicima koje su nacisti vodili po ulicama“, ispričao je autor. „Tada to nisam znao, ali te priče potaknule su me da postanem pisac. Bilo je to vrijeme ekstremne opasnosti i zla, a mene su nadahnuli činovi dobrote u ta mračna vremena. To je ono o čemu je riječ u romanu: o pronalaženju ljepote čak i u najgorim uvjetima. Jedna je od središnjih tema priče Hitler, koji uništava ljude svojim riječima, i Liesel, koja krade natrag te riječi i piše njima svoju vlastitu priču.“

Iako je napisao još četiri romana, Kradljivica knjiga proslavila ga je u cijelom svijetu. Na popisu bestsellera New York Times-a nalazi se još uvijek – iako je izašla prije osam godina.  Sudeći po uspješnosti, Zusak je uspio stvoriti djelo o kojemu će se još dugo pričati. 

Marko Plavčić

PONUDA I POTRAŽNJA: 28. svibnja

Ukoliko ste još uvijek u potrazi za poslom ili pak savjetom, tu smo zbog vas! U sljedećih nekoliko minuta donosimo aktualne studentske poslove na području Grada Dubrovnika te Istraživanje o zapošljavanju čiji je cilj bio ispitati iskustva i potrebe posloprimaca u procesu potrage za poslom i razvojem karijere.

-Evo  koje smo poslove izdvojili za vas:
GULIVER MODA D.O.O., osobu za prodaju odjeće, 20 kn/h
-TEHNOMOBIL,  2 ossobe za prodaju dizajnerske odjeće, 20 kn/h
DUBROVAČKI VRTOVI SUNCA D.O.O., uslužni djelatnik u Spa&Welness baru, 21 kn/h
-HOTEL PETKA, 2 osobe za posluživanje hrane i pića, 25 kn/h
ORYX GRUPA D.O.O., 3 referenta u rent a caru, 23 kn/h
-VILLA DUBROVNIK DD, 2 osobe za rad na plaži, 25 kn/h
JADRANSKI LUKSUZNI HOTELI DD, 3 sobarice u hotelu PALACE, 25 kn/h
-HOTEL PERLA, osoba za posluživanje hrane i pića, 20 kn/h
DUBROVAČKE LJETNE IGRE, 10 studenata za rad na poslovima blagajnika, vozača, čuvara, asistenta u odnosima s javnošću i tako dalje, cijena od 20 do 30 kuna po satu
-HOTEL PETKA, 2 osobe za prodaju sladoleda, 20 kn/h


-Istraživanje je pokazalo kako se o slobodnim radnim mjestima ispitanici u najvećoj mjeri informiraju na specijaliziranim internet stranicama te putem tiska. Putem obitelji i poznanika informira se 45% ispitanika, a zanimljiv je podatak da ih se samo 27% o slobodnim radnim pozicijama informira preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Razgovor za posao neizbježna je stepenica do zaposlenja i uglavnom predstavlja stresan događaj za kandidata. Čak 84% kandidata izjasnilo se kako određena pitanja smatraju neugodnim ili nedopustivim, a 44% ispitanika s takvim se pitanjima već susrelo. Nedopuštenim pitanjima ispitanici smatraju pitanja o braku, vjeri, nacionalnoj pripadnosti, plaći, osobnim i profesionalnim planovima te motivaciji.

-U prosjeku, 60% ispitanika je doživjelo neku vrstu maltretiranja od strane poslodavca, pri čemu su takva iskustva u većoj mjeri doživjeli ispitanici stariji od 30 godina, nego oni mlađi od 30 godina. Također se može uočiti kako su maltretiranju u većoj mjeri bile izložene žene, nego muškarci.


Čak 64% ispitanika je izjavilo kako je spremno volontirati ukoliko bi postojala mogućnost stalnog zaposlenja, no većina njih  ipak je spremna to raditi manje od 3 mjeseca.

Marko Plavčić

Uz vjeru i mukotrpan rad rezultati neće izostati!

Stjepo Roko, student prve godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, u siječnju ove godine osvojio je titulu studentskog prvaka Hrvatske u judu. Četrnaesto pojedinačno studentsko Prvenstvo Hrvatske održano je u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog akademskog sportskog  saveza i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zašto si odabrao baš judo i kada si shvatio da se njime želiš baviti u budućnosti?
Počeo sam trenirati sa šest godina. Odabrao sam judo jer  je to bio novi sport koji je došao u Mokošicu gdje sam tada živio. Nisu me zanimali tada popularni sportovi kao što su nogomet i košarka, pa sam se odlučio za judo kao i većina mojih prijatelja.  Nakon poziva u reprezentaciju, koji je bio prekretnica u mojoj karijeri, shvatio sam da se moj trud isplatio, te da se judom želim baviti u budućnosti. U životu je najljepše uložiti vrijeme i dati sebe nečemu što voliš, vjerujući da će te to dovesti do uspjeha.

Godine 2011. osvajaš dvije medalje sa europskih top turnira i na kraju sezone ostvaruješ osmo mjesto na europskoj rang ljestvici. Kakav je osjećaj biti u vrhu Europe?
To je definitivno motiv za daljnji rad. Tijekom priprema za sezonu osjećao sam napredak, znao sam da sam dobar, ali također sam bio svijestan jake konkurencije. To mi  je bio još veći poticaj i mislim da sam svojim rezultatima opravdao svoj poziv u reprezentaciju.

Reci nam nešto o studentskom prvenstvu Hrvatske u  siječnju ove godine gdje osvajaš titulu  prvaka.
To mi je bio prvi turnir nakon stanke od tri mjeseca kojim sam trebao pokazati svoju spremnost za narednu sezonu.  Na putu do zlata morao sam savladati i dva izuzetno jaka i iskusna protivnika Filipa Strmečkog i Denisa Bečića te na kraju sa četiri pobjede odnosim titulu prvaka. Vjerujem  da sam ovim rezultatom korak bliže Univerzijadi koja se na ljeto održava u Kini.
Opiši nam svoj put prema medalji seniorskog viceprvaka Hrvatske.
 Ove godine u ožujku sam bio spreman, i znao sam da mogu svakoga pobjediti, ali isto tako da se može dogoditi da budem pobjeđen. Nije bilo lako, pobjedio sam četiri borbe, i došao do finala. U finalnoj borbi sam bio uvjerljivo bolji i vodio sve do minute i pol prije kraja. Tada je moja koncentracija popustila, osjetio se pad snage, i tako izgubio naslov seniorskog prvaka. Ostaje mi mali okus gorčine, ali zadovoljan sam i ponosan na srebrnu medalju. Vjerujem da ću iduće godine kući donijeti zlatnu.

Imaš li  neku medalju koja ima posebno značenje za tebe?
Posebno značenje za mene ima zlatna medalja sa seniorskog kupa u Dubrovniku, koja ujedno označava moj najveću uspjeh u karijeri. Posebno mjesto ima i medalja sa Europskog kupa  u Zagrebu gdje sam osvojio treće mjesto, te time počeo nizati svoje veće uspjehe.

Kako si se odličio da upišeš  Medije i kulturu društva i kakvi su ti planovi za budućnost?
Volim komunikaciju i rad sa ljudima,  što me posebno privuklo da upišem ovaj fakultet. Ujedno sam želio ostati u Dubrovniku kako bih mogao nastaviti trenirati u svom klubu.  U budućnosti se vidim kao sportski  novinar, gdje mogu pokazati i svoje sportske i komunikacijske vještine. Zahvaljujući disciplini koju sam stekao trenirajući znam naći vrijeme i za učenje i za judo.  Mislim da je dobra organizacija pola posla, kada se dobro organiziraš možeš sve stići. S obzirom na mogućnosti odlučiti ću hoću li se baviti seniorskim judom, što je jako teško ili ću se opredijeliti za trenera. O tome ću razmišljati kada postanem mlađi senior.


Uz velika natjecanja dolazi i velika trema. Kako se ti nosiš s tremom?
U sportu prije natjecanja prevladava adrenalin, a nešto manje trema. Zasigurno je najgore razdoblje neposredno prije borbe. Uvijek pokušam misliti  na nešto drugo, odvratiti misli, opustiti se i smiriti puls. Kada krenem u  borbu i primim gard, to sve jednostavno nestane i bitan je samo san koji želim ostvariti.
                                                                 
Imaš li sportskog uzora?
Moj sportski uzor je definitivno Mirko Filipović. Sviđa mi se njegov način života i treniranja, te smatram da bi on mogao biti uzor svim sportašima.

Tko te najviše podržava u onome što radiš?
Najveća podrška mi je obitelj, mislim da bez njihove potpore ništa ne bi bilo isto. Oni su uz mene i kada gubim i kada pobjeđujem.  Za njih sam uvijek pobjednik.

Kako je sport utjecao na tvoj život i što možeš poručiti za kraj?
Sport je na moj život zasigurno utjecao na pozitivan način. Judo jest individualan sport u kojem sam očvrsnuo i psihički i fizički, ali i timski sport gdje treniraš sa grupom ljudi, s kojom si na natjecanjima, pripremama, treninzima i po nekoliko puta dnevno pa naučite funkcionirati kao jedno. Judo me disciplinirao i velikim dijelom učinio osobom kakva sam danas. Svatko bi trebao vjerovati u sebe jer je to jedini pravi način da se dođe do željenog cilja. Uz vjeru slijedi  mukotrpan rad i odricanje, a rezultati svakako neće izostati.


Petra Žuvela, Katarina Žanetić, Bruna Papić