nedjelja, 31. svibnja 2015.

FABULA: "Tri sekunde"

Kakvo je vaše mišljenje o e-čitačima? Dakle, radi se o uređaju koji je namijenjen čitanju knjiga u elektroničkom izdanju i postaje sve popularniji. Iako većina strastvenih čitatelja knjiga odbacuje ideju njihove modernizacije, on ipak ima svoje prednosti.

Važno je naglasiti kako zaslon e-čitača nije jednak onima na drugim računalima. Upravo zbog svoje namjene, zaslon jamči smanjenu napetost u vašim očima. E-čitači sadrže tehnologiju e-papira, dizajniranu da oponaša izgled obične tinte i papira. Za razliku od konvencionalnih ravnih zaslona, koji koriste pozadinsko osvjetljenje da bi osvijetlili piksele, elektronički papir reflektira svjetlo kao obični papir, što je oku ugodno za čitanje.

Najznačajnije prednosti zasigurno su male dimenzije, prenosivost te težina, osobito kada idete na putovanje. Baterija traje vrlo dugo, a i kapacitet memorije je velik te se nudi mogućnost spremanja tisuća knjiga.

Radi se o odličnom izumu koji je svakako dobro imati, iako malo što može zamijeniti papirnatu knjigu, njen miris i sam osjećaj okretanja stranica
Kada bi postojao popis idealnih pisaca kriminalističkih romana Anders Roslund i Börge Hellström bi definitivno bili u samome vrhu. Prvi je nagrađivani novinar, dok je drugi ni više ni manje – bivši kriminalac. Zahvaljujući svojem talentu za pisanje i dobrom poznavanju života kriminalaca izbili su u prvi plan modernog švedskog kriminalističkog romana.

Kombiniraju svoje iskustvo s neočekivanim i inteligentnim zapletima i društvenom kritikom. Njihov roman “Tri sekunde” osigurao im je nagradu Švedske akademije 2009. godine, koju su prethodno dobili i Stieg Larsson i Henning Mankell.

Čitajući sam roman, većina će doći do zaključka da je ta nagrada i zaslužena.

Upoznajte Pieta Hoffmana koji je na čelu zaštitarske kompanije, uzoran je muž i otac dvoje djece. Iako je vrlo zaposlen, stigne poći po dječake u vrtić i njegovati ih kad su bolesni. Sve u svemu – savršen muškarac. S druge strane imamo Paulu, kriminalca koji je dio velikog narkomanskog lanca. Polagano, ali sigurno se penje prema samome vrhu.

Priče ovih likova zvučale bi poprilično tipično i nezanimljivo da nisu spojene u jednu. Odnosno, radi se o samo jednom čovjeku koji vodi dvostruki život. Piet Hoffman je bivši kriminalac koji je pristao raditi za policiju kao tajni operativac. “Toliko dugo laže da je zaboravio kako izgleda istina, kakav je osjećaj, tko je on.” Posao mu u sumnjičavom svijetu kriminala definitivno nije lak, a kada se sve to zakomplicira prilikom isporuke droge pred njega je stavljen najteži zadatak dosad – infiltriracija u najozloglašeniji švedski zatvor.

Pritom stavlja sve na kocku – svoj život, obitelj i identitet. Za njegovu tajnu misiju zna samo jedna osoba u policiji. Hoće li uspjeti u svojem naumu? Hoće li biti otkriven? Što tri sekunde znače nekome tko se nalazi na granici između života i smrti? Kakve veze s tim imaju tulipani i poezija? 

Kao da sve nije dovoljno komplicirano, u situaciju je upetljan i Ewert Grens – inspektor koji je besprijekoran u svome poslu, dok mu je privatni život u rasulu. Nikako ne može preboljeti smrt voljene žene, te stalno odlazi u sanatorij u kojemu je živjela.


Medicinska sestra jednog dana mu otvara oči riječima: “Živjeti u žalosti jedna je stvar. Ali vi je ne možete kontrolirati. Vi ne živite sa žalošću, vi živite zbog nje. Ne puštate je, krijete se iza nje. Zar ne shvaćate inspektore Grens? Ono čega se bojite već se dogodilo.” Sve to samo ga potiče da se fokusira na posao i još više zapetlja već zapetljanu situaciju.

Sve u svemu, riječ će je o vrlo napetom romanu koji nećete moći pročitati odjednom. Ne zbog broja stranica (koji je poprilično velik), već zbog stalne napetosti koja nekad postane neizdržljiva. Koliko god htjeli doći do zadnje stranice, otkriti željno očekivani rasplet, toliko želite odgoditi taj trenutak, odgoditi istinu. Više puta u knjizi se ponavlja da “samo kriminalac može glumiti kriminalca”, a ja bih rekao da samo kriminalac može napisati ovako dobar kriminalistički roman.

Anders Roslund rođen je 1961. godine. Osnivač je kulturnih vijesti na švedskoj televiziji. Mnogo godina radio je kao novinar – specijaliziran za kriminal i socijalne probleme i kao glavni urednik dva glavna informativna programa na švedskoj televiziji. A prije toga? Radio je u tvornici konzervi u Izraelu, na farmi kivija na Novom Zelandu i kao konobar u Coloradu.

A Börge Hellström rođen je 1957. godine. To što je i sam imao prste u kriminalu potaknulo ga je da bude jedan od osnivača KRIS-a, organizacije koja se brine za ponovno adaptiranje kriminalaca u društvo. Radio je na rehabilitaciji mladih kriminalaca i narkomana. A prije toga bio je pjevač i gitarist u različitim bendovima te zarađivao za život kao putujući trubadur.

S obzirom na zanimljive živote sigurno im ne manjka inspiracije, što možete provjeriti u više njihovih objavljenih knjiga. 

Marko Plavčić

subota, 30. svibnja 2015.

UNIDU INFO: 30.svibnja

Hrvatski gradovi Rijeka, Pula, Osijek i Dubrovnik ušli su u drugi krug natjecanja za Europsku prijestolnicu kulture 2020., objavljeno je na konferenciji za novinare u Kući Europe. Gradovi izabrani u drugi krug imat će priliku dopuniti i završiti svoje kandidature u skladu s naputcima Povjerenstva. Povjerenstvo će posjetiti gradove koji ulaze u drugi krug, te se ponovo sastati početkom 2016. godine, devet mjeseci nakon prvog sastanka, kako bi razmotrilo dopunjene prijave i donijelo odluku o tome koji će hrvatski grad biti Europska prijestolnica kulture 2020. godine. 

Izložba umjetnika Cvijeta Benvenutova Joba pod nazivom Metafora beskraja produžena je do 4. lipnja zbog povećanog interesa javnosti. Riječ je o izložbi postavljenoj u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika na kojoj je predstavljen 71 crtež kao izbor djela iz obiteljske ostavštine i zbirke Državnog arhiva u Dubrovniku, nastalih krajem '50-tih i tijekom '60-ih godina.

Marko Plavčić

petak, 29. svibnja 2015.

UNIDU INFO: 29. svibnja 2015.


Gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić s predstavnicima tima za pripremu kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. sudjelovao na prezentaciji kandidature pred Stručnim povjerenstvom u Kući Europe u Zagrebu. Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka za izbor hrvatske Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu sastavljeno je od 12 članova, deset europskih stručnjaka i dva domaća neovisna stručnjaka koji će ocijeniti sve prijave te odlučiti koji gradovi idu u drugi krug natjecanja za prestižnu titulu. Rezultati će biti objavljeni sutra, a konačna odluka o hrvatskom gradu koji će postati Europska prijestolnica kulture, uz još jedan grad u Irskoj, znat će se krajem siječnja ili početkom veljače 2016.


Rezultate izbora za studentske predstavnike u Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku, koji su se održali 27. svibnja 2015., možete pogledati ovdje.

Pročelnik Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Dubrovačko - neretvanske županije Ivo Klaić izabran je za zamjenika voditeljice Radne skupine za pomorsko dobro pri Hrvatskoj zajednici županija. Članovi radne skupine zaključili su da će zatražiti sastanak s predstavnicima Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture kako bi razgovarali o mogućnosti izmjena postojećeg  Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Podsjetimo, župani sedam jadranskih županija su u prosincu prošle godine u Gospiću iznijeli brojne primjedbe na Nacrt prijedloga spomenutog zakona. Čelnici jadranskih županija smatraju da postojeći model upravljanja daje dobre rezultate te su ocijenili neprihvatljivim da prihodi od pomorskog dobra nisu više u nadležnosti lokalnih jedinica na čijem se području pomorsko dobro i nalazi.

Marko Plavčić

FABULA: Najbolje knjige po izboru čitatelja

Postoje knjige koje su toliko efektne da nam mogu obilježiti godinu ili više njih, no činjenica je da su takve knjige vrlo rijetke. Osobito danas, kada je došlo do popularizacije knjiga, pa se svakodnevno nalazimo pred teškim izazovom odabira upravo one koja bi nas mogla očarati. Nažalost, češće se dogodi da nas razočara, ali baš u tom lutanju kroz različite knjige krije se užitak. A s vremenom sigurno ćemo naići na one koje će nam obilježiti dan, tjedan, mjesec ili godinu, a život? Pa ipak nećemo pretjerivati.

Današnja tema neće biti samo jedna knjiga, već više njih.  Donosim vam pregled najboljih knjiga 2013. godine po izboru čitatelja, preuzetu sa stranice Goodreads.


Pa krenimo sa fikcijom u kojoj se na prvom mjestu našao poznati Khaled Hosseini sa knjigom A planine su odjekivale, koja je izašla nakon šest godina pauze. Riječ je o još jednom hitu nakon dobro poznatih romana – Tisuću žarkih sunaca i Goniča zmajeva.
Priča počinje dirljivom, snažnom vezom između brata i sestre, koji su rano ostali bez majke. Trogodišnjoj Pari, njen stariji brat Abdulah bio je više majka nego brat, a ona njemu čitav svijet. Ono što će im se dogoditi - sa svim velikim i malim stvarima koje će odjekivati životima i mnogih drugih likova - dokaz je moralne složenosti života. U romanu koji se bavi ne samo roditeljima i djecom već i braćom i sestrama, rođacima i skrbnicima, Hosseini istražuje načine na koji se članovi obitelji vole, izdaju jedni druge i žrtvuju se jedni za druge, ali i iznenađujuće djelovanje onih najbližih u vremenima kada su jedni drugima najpotrebniji.

U misteriji i trileru prvo je mjesto odnio Dan Brown sa Infernom.
To je četvrta knjiga Brownova serijala u kojemu je glavni lik sveučilišni profesor vjerske ikonologije i simbologije Robert Langdon, nakon "Anđela i demona" , "Da Vincijeva koda"  i "Izgubljenog simbola".

U knjizi se slavni simbolog nalazi u talijanskom gradu Firenci, rodnome gradu velikog srednjovjekovnog pjesnika Dantea Alighierija, gdje je genij bioloških istraživanja smislio podli plan pametno podmećući ključeve zagonetke tako da ukazuju na Danteovu viziju pakla opisanu u njegovoj "Božanstvenoj komediji".
Brown je u intervjuu za Guardian rekao kako je riječ o njegovoj dosad "najmračnijoj" knjizi, u kojoj se bavi temom "zastrašujuće Danteove vizije, koja je imala golem utjecaj na kršćansko poimanje pakla".

Što se tiče povijesne fikcije, istaknula se Kate Atkinson s romanom Život nakon života. Jedne hladne i snježne noći 1910. godine  rođena je Ursula Todd, treće dijete imućnog engleskog bankara i njegove žene. Nažalost, ona umire prije nego što uspije udahnuti. Ili ipak? Ona nastavlja rasti, a opet umire, na više različitih načina. Očito povijest ima planove za nju: u Ursuli počiva ništa manje nego sudbina civilizacije.

Kate Atkison igra se s vremenom i povijesti i priča priču koja oduzima dah.

Ljubitelji znanstvene fantastike za knjigu 2013. godine izabrali su Maddaddam. To je postapokaliptički roman o maloj skupini preživjelih stanovnika Zemlje nakon apokalipse izazvane ljudskom rukom i zelenookim Crakersima - nježnom vrstom koja je stvorena bioinžinjeringom da bi zamijenila ljudski rod.  Radi se o duhovitoj knjizi prepunoj crnog humora koju je napisala Margaret Atwood, osvajačica nagrade Booker.

Romantičarima se najviše svidio zadnji nastavak Bratstva crnog bodeža autorice J.R. Ward.
 J. R. Ward je zapravo pseudonim američke spisateljice ljubića Jessice Bird. Gospođa Bird je, inače, pravnica koja je na nagovor svog muža počela objavljivati svoje uratke i stigla na vrhove američkih top lista, pa je sad, kako sama kaže, vrlo sretna što na posao ide u susjednu sobu, sa šalicom kave i u papučama.

Kad ne piše trivijalne ljubiće, postaje mračna J. R. Ward i bavi se Bratstvom crnog bodeža. To je priča o vampirskim ratnicima koji prelaze liniju života i smrti s čestim izletima u erotični svijet pun mračnih snova i požuda i to u čak 12 nastavaka.  Navodno se radi o potpuno novoj vrsti vampirske literature.

U žanru horora na tronu se našao Stephen King sa knjigom Doctor Sleep koja je nastavak poznatog  Isijavanja objavljenog 1977. godine. Autor nas vraća na mjesto događaja svog proslavljenog romana s pričom o sada već starijem protagonistu Isijavanja, tadašnjem dječaku Danu Torranceu.
U žanru megapopularne književnosti za teenagere, pobjednik je knjiga Rainbow Rowell Eleanor & Park o ljubavi i obiteljskom nasilju. To je jako optimistična i pozitivna knjiga koja govori o nadi, o sposobnosti dvoje ljudi da tješe i štite jedno drugo, čak i ako imaju samo 16 godina. Govori o tome kako iz ruševina današnjih obitelji mogu izrasti divne, suosjećajne i pametne osobe.

Marko Plavčić

četvrtak, 28. svibnja 2015.

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu.

Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi to utjecaja imalo na njihovo pamćenje, brzinu čitanja i vokabular. No nismo svi isti i ne volimo iste stvari, ali korisno je zapamtiti jednu latinsku poslovicu koja glasi: Čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.

To je zapravo samo priča o, između ostaloga: jednoj djevojčici, nekoliko riječi, harmonikašu, nekoliko fanatičnih Nijemaca, židovskom šakaču i poprilično mnogo krađe...
Kradljivica knjiga, neponovljiva je priča o ljubavi i smrti, prodana u više od osam milijuna primjeraka diljem svijeta, a svojom snagom jednako oduševljava djecu i odrasle.
Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti, pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njenog mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti prijateljima. Kad njen mlađi brat umre, Liesel na njegovom grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga, spašavajući ih iz lomača i skrivajući ih. Zusakov roman o djevojčici i Smrti, priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge i sasvim je zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.

Knjiga je pisana na jednostavan način, ali je teška. Definitivno nije one za koji vole brzo čitati, koji vole sretne krajeve ili se zgražaju nad eksperimentalnom fikcijom. Mnogi joj zamjeraju teatralnost, ali to je jednostavno takva knjiga i da je drugačije pisana izgubila bi svoju draž.
Njena posebnost ističe se već u samom početku, jer nije baš često da je smrt narator. Likovi su detaljno opisani i to na način da vam svaki priraste srcu, čak i oni koje zamrzite kad ih pisac tek uvede u radnju. Osebujni su i svaki ima svoju pozadinsku priču koja je često vrlo neobična i zanimljiva. Jedini lik prema kojemu nećete steći naklonost je – Hitler.

Pisac ga ovako opisuje: Jednom davno postojao je neobičan mali čovjek. Odlučio se za tri detalja o njegovom životu:
1. Nosit će kosu razdijeljenu na suprotnoj strani od svih ostalih
2. Pustit će da mu izraste mali, neobični brk
3. Jednog dana vladati će svijetom

... Da, Firer je odlučio da će jednog dana vladati svijetom riječima.

Već po načinu na koji opisuje Hitlera, koji je glavni negativac u ovoj knjizi vidi  se da ovo nije uobičajeni prikaz rata i holokausta. Upravo to je zaintrigiralo čitatelje diljem svijeta – knjiga o holokaustu u čijem centru nije židovska djevočica, već mala Nijemica.
Zato je uspoređuju s Dnevnikom Ane Frank, samo iz drugog kuta, no po meni je to ipak malo pretjerano. Sličnost se nalazi u činjenici da je riječ o djevojčici u istom razdoblju povijesti, ali teško je uspoređivati jednu fiktivnu knjigu s klasikom.
No svakako je riječ o emotivnoj knjizi, koja na svakoj stranici nosi novu tragediju ili tužnu priču. Vrijedi je pročitati jer nije tipična priča o holokaustu, već prikazuje drugu stranu, ima bogate likove i pisana je jednostavno – bez obzira na tešku temu.

Radi se o relativno mladom piscu rođenom 1975. godine u Australiji. Roditelji su mu podrijetlom iz Njemačke i Austrije, pa je moguće vidjeti poveznicu s ovom knjigom.
Na pisanje Kradljivice knjiga potaknule su ga priče koje su mu upravo njegovi roditelji pričali dok je odrastao u Australiji. „Kao da bi se u kuhinju zavukao dio Europe kad bi mi tata i mama pričali o odrastanju u Njemačkoj i Austriji, bombardiranju Münchena, o zatvorenicima koje su nacisti vodili po ulicama“, ispričao je autor. „Tada to nisam znao, ali te priče potaknule su me da postanem pisac. Bilo je to vrijeme ekstremne opasnosti i zla, a mene su nadahnuli činovi dobrote u ta mračna vremena. To je ono o čemu je riječ u romanu: o pronalaženju ljepote čak i u najgorim uvjetima. Jedna je od središnjih tema priče Hitler, koji uništava ljude svojim riječima, i Liesel, koja krade natrag te riječi i piše njima svoju vlastitu priču.“

Iako je napisao još četiri romana, Kradljivica knjiga proslavila ga je u cijelom svijetu. Na popisu bestsellera New York Times-a nalazi se još uvijek – iako je izašla prije osam godina.  Sudeći po uspješnosti, Zusak je uspio stvoriti djelo o kojemu će se još dugo pričati. 

Marko Plavčić

PONUDA I POTRAŽNJA: 28. svibnja

Ukoliko ste još uvijek u potrazi za poslom ili pak savjetom, tu smo zbog vas! U sljedećih nekoliko minuta donosimo aktualne studentske poslove na području Grada Dubrovnika te Istraživanje o zapošljavanju čiji je cilj bio ispitati iskustva i potrebe posloprimaca u procesu potrage za poslom i razvojem karijere.

-Evo  koje smo poslove izdvojili za vas:
GULIVER MODA D.O.O., osobu za prodaju odjeće, 20 kn/h
-TEHNOMOBIL,  2 ossobe za prodaju dizajnerske odjeće, 20 kn/h
DUBROVAČKI VRTOVI SUNCA D.O.O., uslužni djelatnik u Spa&Welness baru, 21 kn/h
-HOTEL PETKA, 2 osobe za posluživanje hrane i pića, 25 kn/h
ORYX GRUPA D.O.O., 3 referenta u rent a caru, 23 kn/h
-VILLA DUBROVNIK DD, 2 osobe za rad na plaži, 25 kn/h
JADRANSKI LUKSUZNI HOTELI DD, 3 sobarice u hotelu PALACE, 25 kn/h
-HOTEL PERLA, osoba za posluživanje hrane i pića, 20 kn/h
DUBROVAČKE LJETNE IGRE, 10 studenata za rad na poslovima blagajnika, vozača, čuvara, asistenta u odnosima s javnošću i tako dalje, cijena od 20 do 30 kuna po satu
-HOTEL PETKA, 2 osobe za prodaju sladoleda, 20 kn/h


-Istraživanje je pokazalo kako se o slobodnim radnim mjestima ispitanici u najvećoj mjeri informiraju na specijaliziranim internet stranicama te putem tiska. Putem obitelji i poznanika informira se 45% ispitanika, a zanimljiv je podatak da ih se samo 27% o slobodnim radnim pozicijama informira preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Razgovor za posao neizbježna je stepenica do zaposlenja i uglavnom predstavlja stresan događaj za kandidata. Čak 84% kandidata izjasnilo se kako određena pitanja smatraju neugodnim ili nedopustivim, a 44% ispitanika s takvim se pitanjima već susrelo. Nedopuštenim pitanjima ispitanici smatraju pitanja o braku, vjeri, nacionalnoj pripadnosti, plaći, osobnim i profesionalnim planovima te motivaciji.

-U prosjeku, 60% ispitanika je doživjelo neku vrstu maltretiranja od strane poslodavca, pri čemu su takva iskustva u većoj mjeri doživjeli ispitanici stariji od 30 godina, nego oni mlađi od 30 godina. Također se može uočiti kako su maltretiranju u većoj mjeri bile izložene žene, nego muškarci.


Čak 64% ispitanika je izjavilo kako je spremno volontirati ukoliko bi postojala mogućnost stalnog zaposlenja, no većina njih  ipak je spremna to raditi manje od 3 mjeseca.

Marko Plavčić

Uz vjeru i mukotrpan rad rezultati neće izostati!

Stjepo Roko, student prve godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, u siječnju ove godine osvojio je titulu studentskog prvaka Hrvatske u judu. Četrnaesto pojedinačno studentsko Prvenstvo Hrvatske održano je u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog akademskog sportskog  saveza i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zašto si odabrao baš judo i kada si shvatio da se njime želiš baviti u budućnosti?
Počeo sam trenirati sa šest godina. Odabrao sam judo jer  je to bio novi sport koji je došao u Mokošicu gdje sam tada živio. Nisu me zanimali tada popularni sportovi kao što su nogomet i košarka, pa sam se odlučio za judo kao i većina mojih prijatelja.  Nakon poziva u reprezentaciju, koji je bio prekretnica u mojoj karijeri, shvatio sam da se moj trud isplatio, te da se judom želim baviti u budućnosti. U životu je najljepše uložiti vrijeme i dati sebe nečemu što voliš, vjerujući da će te to dovesti do uspjeha.

Godine 2011. osvajaš dvije medalje sa europskih top turnira i na kraju sezone ostvaruješ osmo mjesto na europskoj rang ljestvici. Kakav je osjećaj biti u vrhu Europe?
To je definitivno motiv za daljnji rad. Tijekom priprema za sezonu osjećao sam napredak, znao sam da sam dobar, ali također sam bio svijestan jake konkurencije. To mi  je bio još veći poticaj i mislim da sam svojim rezultatima opravdao svoj poziv u reprezentaciju.

Reci nam nešto o studentskom prvenstvu Hrvatske u  siječnju ove godine gdje osvajaš titulu  prvaka.
To mi je bio prvi turnir nakon stanke od tri mjeseca kojim sam trebao pokazati svoju spremnost za narednu sezonu.  Na putu do zlata morao sam savladati i dva izuzetno jaka i iskusna protivnika Filipa Strmečkog i Denisa Bečića te na kraju sa četiri pobjede odnosim titulu prvaka. Vjerujem  da sam ovim rezultatom korak bliže Univerzijadi koja se na ljeto održava u Kini.
Opiši nam svoj put prema medalji seniorskog viceprvaka Hrvatske.
 Ove godine u ožujku sam bio spreman, i znao sam da mogu svakoga pobjediti, ali isto tako da se može dogoditi da budem pobjeđen. Nije bilo lako, pobjedio sam četiri borbe, i došao do finala. U finalnoj borbi sam bio uvjerljivo bolji i vodio sve do minute i pol prije kraja. Tada je moja koncentracija popustila, osjetio se pad snage, i tako izgubio naslov seniorskog prvaka. Ostaje mi mali okus gorčine, ali zadovoljan sam i ponosan na srebrnu medalju. Vjerujem da ću iduće godine kući donijeti zlatnu.

Imaš li  neku medalju koja ima posebno značenje za tebe?
Posebno značenje za mene ima zlatna medalja sa seniorskog kupa u Dubrovniku, koja ujedno označava moj najveću uspjeh u karijeri. Posebno mjesto ima i medalja sa Europskog kupa  u Zagrebu gdje sam osvojio treće mjesto, te time počeo nizati svoje veće uspjehe.

Kako si se odličio da upišeš  Medije i kulturu društva i kakvi su ti planovi za budućnost?
Volim komunikaciju i rad sa ljudima,  što me posebno privuklo da upišem ovaj fakultet. Ujedno sam želio ostati u Dubrovniku kako bih mogao nastaviti trenirati u svom klubu.  U budućnosti se vidim kao sportski  novinar, gdje mogu pokazati i svoje sportske i komunikacijske vještine. Zahvaljujući disciplini koju sam stekao trenirajući znam naći vrijeme i za učenje i za judo.  Mislim da je dobra organizacija pola posla, kada se dobro organiziraš možeš sve stići. S obzirom na mogućnosti odlučiti ću hoću li se baviti seniorskim judom, što je jako teško ili ću se opredijeliti za trenera. O tome ću razmišljati kada postanem mlađi senior.


Uz velika natjecanja dolazi i velika trema. Kako se ti nosiš s tremom?
U sportu prije natjecanja prevladava adrenalin, a nešto manje trema. Zasigurno je najgore razdoblje neposredno prije borbe. Uvijek pokušam misliti  na nešto drugo, odvratiti misli, opustiti se i smiriti puls. Kada krenem u  borbu i primim gard, to sve jednostavno nestane i bitan je samo san koji želim ostvariti.
                                                                 
Imaš li sportskog uzora?
Moj sportski uzor je definitivno Mirko Filipović. Sviđa mi se njegov način života i treniranja, te smatram da bi on mogao biti uzor svim sportašima.

Tko te najviše podržava u onome što radiš?
Najveća podrška mi je obitelj, mislim da bez njihove potpore ništa ne bi bilo isto. Oni su uz mene i kada gubim i kada pobjeđujem.  Za njih sam uvijek pobjednik.

Kako je sport utjecao na tvoj život i što možeš poručiti za kraj?
Sport je na moj život zasigurno utjecao na pozitivan način. Judo jest individualan sport u kojem sam očvrsnuo i psihički i fizički, ali i timski sport gdje treniraš sa grupom ljudi, s kojom si na natjecanjima, pripremama, treninzima i po nekoliko puta dnevno pa naučite funkcionirati kao jedno. Judo me disciplinirao i velikim dijelom učinio osobom kakva sam danas. Svatko bi trebao vjerovati u sebe jer je to jedini pravi način da se dođe do željenog cilja. Uz vjeru slijedi  mukotrpan rad i odricanje, a rezultati svakako neće izostati.


Petra Žuvela, Katarina Žanetić, Bruna Papić

„Legalizacija prostitucije u RH – Da ili Ne?“


U srijedu 27. svibnja u amfiteatru Svečilišta u Dubrovniku održana je deseta po redu debata. Organizirali su je kao i do sada studenti prve godine preddipolomskog studija Mediji i kultura društva – Odjel za komunikologiju, u sklopu kolegija Uvod u političku znanost II s mentorom prof. dr. sc. Perom Maldinijem.

Kao i svake godine tema mora biti provokativna i diskutabilna, pa je tako ove godine odluka pala na temu „Legalizacija prostitucije u RH – Da ili Ne?“

Debatanti su publici temu približili kroz sociokulturni, pravni i ekonomski aspekt, kako kod afirmacijske, tako i kod negacijske strane.

Za debatu smo se složili da je bila izrazito uspješna jer su tenzije kod publike proradile, neki su se ljutili i čvrsto zastupali svoje mišljenje, neki su postavljali provokativna pitanja, a debatanti su zasigurno odgovorima na takva iznenadili. Čak je i pofalilo mikrofona i vremena za sva mišljenja koja su se htjela izraziti. A upravo to je i cilj svake debate. Potaknuti publiku na razmišljanje o određenom problemu. Ove godine odabrana tema nije aktualna kroz medije, a i u društvu se o njoj rijetko razgovara. Nakon srijede to će se zasigurno promijeniti. Onako žustra rasprava zasigurno neće ostati unutar zidova amfiteatra.


Petra Žuvela

srijeda, 27. svibnja 2015.

FABULA: Bajke


Svi dobro znamo koje priče počinju sa ''bilo jednom davno'', a završavaju sa ''živjeli su sretno do kraja života.'' Riječ je naravno o bajkama koje su, vjerujem, svima obilježile djetinjstvo.
Prema definiciji bajka je osobita književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog nema pravih suprotnosti. Nazočna je odsutnost psihološke karakterizacije gdje su likovi uobičajeni, a označava ih i polaritet dobra i zla te nesputana moć mašte i želje nad stvarnošću.

Bajka je priča uglavnom namijenjena djeci koja se često bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima kao što su vile i vilenjaci, čarobnjaci, patuljci, vještice i slični. U zadnje vrijeme pojavljuje se i nova "generacija" fantastičnih stvorenja poput goblina, trolova, orka i drugih  koji su plod mašte novog naraštaja kniževnih ali i filmskih umjetnika. 


Bajke su naš prvi susret s knjigama i vjerujem da je svatko imao zbirku koje je u djetinjstvu rado prelistavao i odlazio u svijet mašte. One nas obogaćuju, potiču na kreativnost i uče životne lekcije, a sve to u dobi kada toga još nismo svjesni. 
Postoje bajke za koje svi znaju, ali ono što je možda nepoznato jest da nisu oduvijek imale takve završetke. Sada imate priliku čuti primarne završetke najpoznatijih bajki, kao i neke zanimljivosti vezane za njih.

U usmenoj predaji Crvenkapice, vuk koji je bio obučen kao baka koju je netom pojeo je zapravo vukodlak. Potiče djevojčicu da skida komade odjeće prije nego što mu se pridruži u krevetu. Kada to napravi, ona shvati da mora obaviti nuždu. Iako je vukodlak potiče da to ''obavi'' u krevetu, djevojčica odlazi vanka i bježi.
To je još i pozitivan završetak naspram nekih drugih. U jednoj verziji vuk pojede Crvenkapicu, dok je u drugoj spašena tek kada drvosječa isječe nju i baku iz vukovog trbuha. Kada su pitali Charlesa Dickensa tko je bio njegova prva ljubav, odgovorio je: Crvenkapica.
U verziji braće Grimm iz 1812. godine, majka, a ne maćeha, šalje lovca po Snjeguljicu da donese njena pluća i jetru, koje planira posoliti, skuhati i pojesti. Ta bajka također uključuje i majčinu kaznu: prisiljena je poći na Snjeguljičino vjenčanje u crvenim vrućim željeznim cipelama i plesati u njima dok ne umre.

Zanimljivo je da se u Disneyevoj crtanoj verziji Snjeguljice princ zaljubljuje u Snjeguljicu na početku priče, te je dolazi spasiti poljupcem na kraju. Ali u starijim, narodnim verzijama, princ nikad nije upoznao Snjeguljicu prije nego što sretne patuljke kako nose njeno tijelo kroz šumu. Smatra je predivnom, čak i u smrti, pa zbog toga inzistira da njemu daju tijelo. Ona se onda budi zbog čiste slučajnosti: jedan od sluga se spotakne zbog čega lijes zadrhti, a njoj iz usta izleti komad otrovne jabuke. Princ joj izjavi ljubav, a ona se uda za njega, bez obzira što su potpuni stranci.

U jednoj od Grimmovih kolekcija, Pepeljugine polusestre su predivne, ali zle, poput njihove majke. Ona im pokazuje nož i potiče ih da siječu stopala dok im zlatna cipelica ne bude pristajala. Razrezana stopala primjećuju golubovi, koji upozore princa na krv koja teče po cipelicama. Sestre unatoč svemu pokušaju doći na Pepeljugino vjenčanje, ali golubovi ih napadnu pokušavajući im iskopati oči.

Postoji mnoštvo različitih verzija Pepeljuge, samo u Europi ih je preko 500, pa možete zamisliti koliko ih ima u svijetu. Tako joj, umjesto vile, u japanskoj verziji pomaže zlatna ribica koja govori, a u škotskoj krava koja ima glas njene pokojne majke. Jedna od teorija je da je staklena cipelica krivo prevedena, odnosno da se radi o krznenoj cipelici. Pepeljugina majušna stopala povezuju se s kineskom tradicijom vezivanja stopala.

U originalnoj priči Carla Collodija, objavljenoj 1883., Pinokio zaspe ispred kamina i tako spali stopala. Tada je već ubio crvčka maljem, a ono što slijedi jest pretvaranje u magarca, nakon čega mu svežu kamen oko vrata i bace ga sa litice. Muškarac koji ga je kupio želi ga ubiti i oderati da bi napravio bubanj. U priči je više puta progonjen, maltretiran, uhićen i bačen u zatvor.
U verziji iz 1634. godine, djevojki zapne komadić lana ispod nokta zbog čega pada u san. Kralj slučajno naiđe na nju i biva očaran njenom ljepotom, te je obečasti, bez obzira na to što spava. Devet mjeseci kasnije ona rađa blizance – još uvijek u snu, a budi se tek kad jedan u potrazi za bradavicom posiše njen prst i izvadi lan.

Priča ne završava njenim buđenjem. Princ je odvodi doma gdje živi njegova majka ljudožderka. Kada on odlazi u rat, njegova majka naređuje posluzi da ubiju i skuhaju njenu snahu i dvoje unuka.
U verziji iz 1909. godine, Ljepotica je ogorčena kada se Zvijer pretvori u muškarca. Plače i govori kako su je trebali upozoriti jer ju je s nogu oborilo i očaralo iznimno biće, a odjednom je njen zaručnik postao običan, ugledan čovjek.

Došao je kraj našim bajkovitim zanimljivostima. Vjerujem da svi možemo biti sretni što su se bajke promijenile u lijepe i sretne pričice. Osobno preferiram kraj – živjeli su sretno do kraja života – više od ijednoga koji ste imali prilike čuti u današnjoj Fabuli.
Postoje oni koji odbijaju čitati bajke svojoj djeci jer smatraju da djeca onda imaju nerealna očekivanja i slično. Pa zar nije pravo vrijeme za biti naivan i nevin upravo kada si dijete? Sigurno je bolje slušati priče sa sretnim krajem nego priče sa ovako brutalnim događajima.

Marko Plavčić 

Vremeplov: 27. svibnja


Ruski car Petar Veliki 1703. godine osnovao je Sankt Petersburg. Car Petar Veliki 1. svibnja 1703. osvojio je švedsku utvrdu Nyenskans (Njenskans) na rijeci Nevi i time postigao cilj zbog kojega je između ostalog i došlo do rata između dvije sjeverne sile, a to je bio izlaz na Baltičko more. Nekoliko tjedana kasnije car je na otočiću oko 5 kilometara udaljenom od ušća Neve u more, započeo gradnju tvrđave Petra i Pavla što je bila prva građevina u Sankt Petersburgu. 

Talijanski revolucionar i borac za Ujedinjenje i slobodu Italije Giuseppe Garibaldi, 1864. godine je započeo napad na sicilijanski Palermo u okviru ujedinjenja Italije. Risorgimento, pokret za revolucionarno ujedinjenje Italije bio je rezultat napora talijanskih nacionalista i savojskih monarhista za stvaranjem ujedinjenog kraljevstva koje bi obuhvaćalo cijeli Apeninski poluotok. Dvije najistaknutije i najradikalnije osobe ovog pokreta su Giuseppe Mazzini i Giuseppe Garibaldi.

1937. godine u kalifornijskom San Franciscu otvoren je most Golden Gate, jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada, ali i SAD-a. Most je bio nakon izgradnje bio najveći viseći most na svijetu, a trenutno zauzima osmo po veličini mjesto u svijetu i drugo u SAD-u, nakon mosta Verrazano-Narrows u New Yorku. Ukupna duljina mosta uključujući prilaze je 2,7 kilometara.

Hrvatski pravnik i političar Ante Trumbić, uz Ivana Meštrovića i Franu Supilu osnivač Jugoslavenskog odbora, koji se tijekom I. svjetskog rata zalagao za federativno državno uređenje u okviru buduće kraljevine SHS (što je kasnije ipak odbijeno), rođen je 1864. godine u Splitu.

1923. rođen je američki diplomat i političar njemačkog porijekla Henry Kissinger, punog imena Heinz Alfred Kissinger.  Vrlo utjecajan od 1969. do 1977., obnašao je dužnosti Savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost, a bio je Ministar vanjskih poslova koji je tijekom Hladnog rata kao vješti diplomat smirio napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza te pomagao politiku otvaranja Kine.

Hrvatski književnik i scenarist Ivo Brešan, koji počinje pisati 1955., a prvi veliki uspjeh doživljava 1971. djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, autor romana Ptice nebeske, Kockanje sa sudbinom, Vražja utroba, te filmskih scenarija koje je isprva pisao s Krstom Papićem, a potom i za svog sina, redatelja Vinka Brešana, rođen je 1936. godine u Vodicama.

The Smiths-i su zauzeli prvo mjesto britanske top ljestvice 1983. sa debitantskim singlom „Hand in glove“
1994. nakon četrnaest godina, The Eagles-i su se ponovno okupili i nastupili na koncertu u Kaliforniji. Performans je trajao dva i pol sata, a završen je singlom „Desperado“


Robbie Williams 2005.je proglašen najboljim live izvođačem, pretekavši tako Elvisa Presleyja, Jimi Hendrixa i Davida Bowieja. Najboljim live bendom proglašen je U2.

Marko Plavčić 

UNIDU INFO: 27. svibnja 2015.

Studenti Odjela za komunikologiju Damir Vulić i Antonio Pjević uz pomoć mentorice izvanredne profesorice doktorice znanosti Ivane Pavlić, osvojili su PRVO mjesto na Case Study Competition 2015. - najvećem studentskom natjecanju u Republici Hrvatskoj. Ove godine natjecanje je imalo regionalni karakter, a sudjelovalo je dvije tisuće studenata iz Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije. Case Study Competition je natjecanje u rješavanju stvarnih poslovnih slučajeva, koje organizira studentska udruga eSTUDENT, a namijenjeno je studentima različitih područja interesa.


Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta otvara javnu raspravu o Nacrtu prijedloga Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na  subvencionirano stanovanje. Pozivaju se svi zainteresirani da dostave svoje primjedbe i prijedloge na tekst, kao i konkretne primjedbe i prijedloge na pojedine članke predložene u Nacrtu prijedloga Pravilnika putem elektroničke aplikacije e-Savjetovanja. Javna rasprava bit će otvorena do sutra.
Nika Vlahinić 

utorak, 26. svibnja 2015.

FABULA: Nevjernica


Knjige nas često odvlače u neki imaginarni, bajkoviti svijet, u priče koje su izmislili kreativni pisci, no ponekad nas znaju i iznenaditi surovom realnošću. To se posebno osjeti u knjigama koje su pisane po istinitim događajima, kojih nismo bili svjesni ili koje nismo doživljavali tako brutalnima prije nego što su zapakirani u knjigu.

To je još jedan način na koji učimo iz knjiga – iz tuđih iskustava. A ono što nas posebno obogati jest čitanje o događajima koji su se dogodili u drugim kulturama, u drugim zemljama. To širi naše vidike i čini nas tolerantnijima. Teško je nešto razumijeti ako nismo dovoljno informirani o tome. Upravo zato postoje svjedočanstva ljudi iz cijelog svijeta koja nas uvode u sasvim novi svijet, tako dalek od našega u svakom smislu.

Jedna od takvih knjiga je i Nevjernica spisateljice Ayaan Hirsi Ali.

Radi se o jednoj poprilično kompleksnoj, potresnoj i što je najvažnije naglasiti istinitoj priči u kojoj je glavni lik upravo autorica. Ona za nas otvara vrata svog života koji je bio i ostao težak i kompliciran, te nas vodi u putovanje zemljama koji mnogi od nas nisu posjetili.

U prvom dijelu Nevjernice Ayaan Hirsi Ali je petogodišnjakinja koja sjedi na travi dok je baka poučava imenima predaka, koja sva somalijska djeca moraju znati.
"Dobro ih upamti," upozorava je baka. "Oni su tvoja krv. . . . Ne budeš li ih poštivala, bit ćeš prokleta. Bit ćeš ništa. Imat ćeš nesretan život i umrijeti sama."
Tako počinje izvaredna priča o ženi iz nomadske obitelji, obrezanoj u djetinjstvu, podučavanoj od radikalnih učitelja u Keniji i Saudijskoj Arabiji, naučenoj da će se, otkrije li kosu, dogoditi grozne tragedije. Priča je to koja bi zaista, da se par stvari dogodilo drugačije, vodila nesretnom životu i samotnoj smrti, baš kao što ju je upozorila baka.

Mučna svjedočanstva o rezanju klitorisa, bezrazložno premlaćivanje od stranca koji si je uzeo to pravo samo zato što je muško, ugovoreni brak s veoma dvoličnim čovjekom i još mnogo toga obilježilo je još uvijek mladi život ove spisateljice i našlo mjesto u njenoj potresnoj knjizi.

Umjesto da se prepusti sudbini, Hirsi Ali je uspjela pobjeći i pretvoriti se u međunarodno priznatu glasnogovornicu za prava muslimanskih žena. Promjene je pokrenuo njen bijeg od obitelji dok su je prisilno vodili dogovorenom budućem mužu u Kanadu, te dobivanje političkog azila u Nizozemskoj na temelju priče za koju priznaje da ju je izmislila.

Ubrzo nakon dolaska u novu zemlju, Ayaan je skinula veo s glave kako bi provjerila hoće li je Bog zbog toga kazniti ili čak ubiti. To se nije dogodilo. Kao što nije bilo božanskih posljedica ni kad je, prkoseći svojim pretcima, obukla traperice, vozila bicikl, upisala se na veučilište, postala državljankom Nizozemske, počela govoriti javno o ponižavajućem tretmanu muslimanskih žena te pobijedila na izborima za Nizozemski parlament.
Nevjernica  zapravo opisuje jedinstveno intelektualno putovanje od plemenskih običaja iz Hirsi Alinog somalijskog djetinjstva, preko oštrog fundamentalizma Saudijske Arabije pa sve do suvremenog Zapada.

Upravo zato je ova knjiga toliko vrijedna, jer nas vodi u niz različitih kultura i svijetova, te nam bez imalo ustručavanja opisuje ono što se tamo nalazi. Nema uljepšavanja, samo surovost svijeta koji nije spreman otvoriti um i odmaknuti se od tradicija koje na više načina štete stanovništvu tih zemalja.
Ayan Hirsi Ali na neki način postaje naš prozor u taj inače zatvoreni svijet, ali zbog toga je platila visoku cijenu.


Film o zlostavljanim ženama muslimanske vjeroispovijesti u čijim scenama je koža žrtve ispisana stihovima iz Kur'ana, 2004. godine mladog je nizozemskog redatelja Thea van Gogha koštala života.
Usred amsterdamskog užurbanog prijepodneva brutalno ga je ubio vjerski fanatik, Mohammed Bouyeri, imigrant iz Maroka. Bez kajanja je u van Gogha ispalio osam metaka i prerezao mu grlo. Događaj je potresao Europu i svijet.

Mladi Nizozemac, međutim, nije bio jedina žrtva svojeg filmskog uratka. Ayaan Hirsi Ali je u njegovu filmu glumila zlostavljanu muslimanku.
Na prsima ubijenog filmaša Bouyeri je ostavio poruku kojom poziva na njenu smrt. Prozvana je "fundamentalističkom nevjernicom" i "vojakinjom zla" za koju "više nema sigurnog mjesta".
To  je  bila poruka ubojice za kojeg je kasnije otkriveno da je dio ćelije povezane s fundamentalističkom mrežom koja se proteže diljem Europe.

Pod zaštitom nizozemske sigurnosne službe Hirsi Ali prebačena je u jednu vojnu bazu u Americi, u mjestu odsječenom od ostatka svijeta. Ipak, interes za nju bio je sve veći i sljedeće godine magazin Time ju je uvrstio na svoju poznatu listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta. Danas živi i radi u Washingtonu.

Ayaan Hirsi Ali je žena koja je s vrlo malo obrazovanja stigla u Europu, svladala nekoliko stranih jezika, postala sveučilišno obrazovana i zastupnica u parlamentu, a danas ne može nigdje bez tjelesnih čuvara. Da  je netko izmislio njen život ne bi mogao biti zanimljiviji i uzbudljiviji. Život doista piše najbolje romane.

Marko Plavčić 

PONUDA I POTRAŽNJA


U novoj rubrici "ponuda i potražnja" donosimo vam aktualne poslove na području grada Dubrovnika i nekoliko zanimljivih savjeta u pisanju vašeg životopisa.

Od aktualnih poslova izdvajamo :

Trgovina Stil-prodavač u modnom butiku, cijena sata 20 kn
Restoran Marco Polo MOPS D.O.O-šanker, cijena sata 20 kn
Valamar Riviera d.o.o – sobarica u hotelu i pomoćne radnice u praoni, sata 25 kn
Hotel Petka – prodavač ili prodavačica sladoleda , cijena sata 20 kn
Hendal d.o.o –  2 osobe za tajni posjeti na području Dubrovnika , cijena sata 30 kn
Hotel More d.o.o –2 osobe za posao na recepciji u luksuznim apartmanima , sata 25 kn
Valamar Riviera d.o.o –referent za odnose s gostima , cijena sata 25 kn
Jadranski luksuzni hoteli d.d –  2 radnika na plaži i bazenu u hotelu Croatia (Cavtat) cijena sata 20 kn
Ivka d.o.o Hotel Adria –pomoćni konobar i hostesa na ulazu , cijena sata 25 kn
Plus d.o.o- prodavačicu u suvenirnici na Stradunu,slobodan dan u tjednu, sata 25 kn
DAMA usluge d.o.o – kuhar u fast foodu Zeppelin u Staroj Mokošici ,cijena sata 25 kn
Libertas Rixos d.o.o –spasioc na plaži , cijena sata 25 kn
Masterplan d.o.o – traže 4 komunikativne , odgovorne , pouzdane djevojke za promotivne aktivnosti u trgovačkim centrima , cijena sata 25 kn
Nautika d.o.o (Shop Dubravka) prodavač u gift shopu ,cijena sata 20 kn

To bi bilo sve od dostupnih poslova.

Velik broj ljudi tijekom traženja posla "uljepša" svoj životopis, sve kako bi se svidjeli potencijalnom poslodavcu. No, postoji nekoliko ključnih činjenica koje treba izbjegavati jer se bolje držati pravila da stvari trebaju biti što jednostavnije.

Korištenje velikih riječi da biste pokazali svoju inteligenciju - nemojte pisati duge rečenice s profesionalnim izrazima, nego pitanje ili tvrdnju sažmite u što jednostavniju rečenicu.

Oslanjanje na pridjeve - bolje se okrenuti činjenicama koje su bitne za radno mjesto na koje se prijavljujete, a kojima ćete ujedno pokazati i svoje vrline i svoje mane.
Budite originalni, nastojte ne zvučati poput ostalih te se potrudite napraviti što unikatniji životopis.

Ne prikazujte prijašnja radna mjesta kao idealna ako ona to nisu bila, nego pokažite da vas je svako od njih nečemu naučilo.

Najbolja, najednostavnija, a ujedno i naprofesionalnija forma pisanja životopisa jest Europass u kojem možete sažeti sve činjenice vezane uz vaše školovanje, prijašnja radna iskustva, znanja i hobije te eventualne nagrade, a koje su bitne za što bolji prvi dojam kod potencijalnog poslodavca.

Nadamo se da ste uspjeli pronaći nešto za sebe od aktualnih poslova ali i da su vam naši savjeti o pisanju životopisa  pomogli !

Marko Plavčić

UNIDU INFO: 26. svibnja

Nova lokacija zgrade Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik planira se na istočnom dijelu Babina kuka, na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Dubrovačko-neretvanska županija uputila je zahtjev za darovanje čestice zemlje za obrazovnu namjenu Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom. O toj temi na radnom su sastanku razgovarali župan Nikola Dobroslavić i pročelnica za obrazovanje, kulturu, znanost i sport Marijeta Hladilo te predstavnici Biskupije dubrovačke, Zavoda za prostorno uređenje županije te Turističke i ugostiteljske škole. Podsjetimo, postojeća zgrada škole je zaštićeni primjer suvremene arhitekture i u njoj nije moguća adaptacija ni nadogradnja. Na novoj lokaciji moći će se realizirati Centar izvrsnosti za turizam koji je kao projekt prijavljen i na natječaje Ministarstva turizma, Ministarstva regionalnog razvoja i fondove Europske unije.

Udruga branitelja Dubrovnik 91 - 96 i HVIDRA Dubrovnik obilježit će 23 godine od deblokade Dubrovnika. Polaganje vjenaca i paljenje svijeća poginulim braniteljima upriličit će se u 15 sati i 30 minuta kod spomen obilježja na Osojniku, a potom slijedi Sveta Misa u 16 sati u crkvi sv. Jurja. Program će se zaključiti nogometnom utakmicom koja će se održati u 18 sati u Gospinu polju.
.

          Marko Plavčić

Dubrovnik je grad u kojem ljudi žive kulturu živeći u kulturi





Natalia Stagl-Škaro, docentica je na Sveučilištu u Dubrovniku i predaje kolegije iz kulturologije, književnosti i metaznanosti. Rođena je u Grazu u Austriji, a studirala je Kroatistiku i Rusisitiku u Austriji, Hrvatskoj i Rusiji. 

U kojim ste obrazovnim ustanovama predavali tijekom karijere?
Studirala sam na sveučilištima u četiri velika europska grada: Beču, Salzburgu, Moskvi i Zagrebu. Moja karijera nastavnika odvela me diljem Europe te sam predavala u Zadru, Bonnu, Tuzli, Mostaru te sam zadnjih deset godina tu, u Dubrovniku.

Razlikuju li se dubrovački studenti od onih s drugih europskih sveučilišta?
Veoma se razlikuju. Hrvatski studenti prošli su jedan vrlo autoritaran sustav kroz osnovnu i srednju školu. Očekivali su se točno određeni odgovori na točno određena pitanja te stoga studentima ovdje jako teško pada služiti se slobodom na sveučilištu. Nijedan sveučilišni profesor ne očekuje od studenta da nešto buba napamet. traži se sloboda u razmišljanjima.

Koliko teško je predavati na jeziku koji nije Vaš materinji?
Predavati na jeziku koji nije materinji je zapravo jako korisno. Preispituje se svaka misao i odvagne svaka riječ. Pričati na stranom jeziku znači biti potpuno svjestan onoga što govoriš i onoga o čemu govoriš.

Koji grad je na Vas ostavio najeveći dojam u kulturološkom smislu?
Izdvojila bih dva grada koja su potpuno različita. Prvi je Moskva, gdje sam studirala. To je grad velikih intelektualaca  i zaljubljenika u kulturu koji su spremni žrtvovati večeru u zamjenu za kartu za dobar koncert. Živjela sam u Moskvi početkom 90-ih te mi se jedan događaj posebno urezao u pamćenje. Vozila sam se taksijem s jednog kraja grada na drugi s knigom jednog poznatog ruskog književnika u ruci. Knjigu je zamijetio vozač taksija te je ostao iznenađen činjenicom da nisam iz Rusije, ali čitam visoku rusku književnost na izvornom ruskom jeziku. Čak mi je odbio naplatiti vožnju i zahvalio mi što sam mu dala potpuno novi pogled na njegovog omiljenog autora. Takve situacije nisam doživjela nigdje drugo.

Drugi grad koji je na mene ostavio veliki kulturološki dojam je Dubrovnik. Ovdje je kultura iznimno važna za regionalni i nacionalni identitet, ljudi imaju ogromno samopouzdanje. Dubrovnik je grad u kojem ljudi žive kulturu živeći u kulturi.

Kakvo je Vaše mišljenje o dubrovačkoj kulturi danas?
Jedan od glavnih dubrovačkih sportova je kukanje. Ljudi se neprestano žale na slabu ponudu. No, nudi se puno više ngo što prosječan zaljubljenik u kulturu može konzumirati. Ponuda postaje sve raznolikija te se lagano razbija monokulturalizam koji je vladao Gradom stoljećima.

Kolike su šanse da Dubrovnik postane Europska prijestolnica kulture 2020. i koliko on to zaslužuje?
Ja vjerujem u Dubrovnik, upravo zbog te važnosti koju kultura uživa u ovom gradu. Dubrovnik ima velike šanse i zaslužuje ovu titulu, ali za sve lijepo treba se boriti.

Živjeli ste u mnogim velikim metropolama, koliko Vam je bilo teško prilagoditi se životu na "maloj" Kalamoti?
Dosad sam uvijek živjela u metropolama, rado sam se selila i održavala velike gradove. Ovo je prvi put da živim u jako maloj sredini. Ljudi su ovdje jako povezani, svatko ima svoju priču i neizostavan je dio ove zajednice. Ja nisam. Ja sam ovdje stranac i uvijek ću biti stranac. Svjesna sam toga, no uživam ovdje. 

Barbara Vlahović