utorak, 19. prosinca 2017.

''ĐE ĆEŠ ZA BADNJAK''

„Đe ćeš za Badnjak?“
Badnjak. Jedan od važnijih dana u godini za sve Dubrovčane. Proći Stradunom na Badnje jutro prava je idila. Dubrovkinje u najboljim odjevnim kombinacijama, a ni Dubrovčani ne zaostaju puno za njima. U rujnu se već planira kako će se provesti 24. prosinac. Tada pitanje „Đe ćeš za Badnjak?“ postaje svakodnevnica. No, ove godine to je postalo pitanje bez lakog odgovora.
Naime, kultna mjesta kao što su „Talir“, „Galerija“, „Fontana“ i drugi više nisu što su nekad bila. U posljednjih nekoliko godina promijenila su vlasnika, ime, izgled i nemaju isti ugođaj. U svakom od tih lokala znalo se koga se može sresti za šankom u jutarnjim, a kog' u večernjim satima. Te su lokacije predstavljale jednu posebnu dubrovačku tradiciju i imale su svoje rituale poznate više-manje svim građanima.
Generacije i generacije mogle su uživati u takozvanim  starim betulama. Pogotovo na Badnje jutro, kad se na šanku rumene jabuke, u „Talira“ skupilo bi se i starih i mladih generacija. Na stepenicama kad bi se stvorila gužva nitko ne bi gunđao već bi se ulicom širila pjesma i smijeh. Atmosfera se provlačila od ulice do ulice.
Nema sumnje da se atmosfera Badnjeg dana može pokvariti samo radi zatvaranja jednog ugostiteljskog objekta. No, začude se mnogi kada Dubrovčani, pogotovo mlađi, reču kako nemaju gdje jer im „Galerija“ više nije Galerija, a i „Laura“ je gimnazijalcima zatvorila svoja vrata.
U svakom od tih kafića ispisana je povijest i koliko god Dubrovčanima i Dubrovkinjama nedrago bilo, oni su svoje ruho promijenili. Na svakom koraku u Gradu može se naići na razne restorane i caffe barove koji će zasigurno kroz koju godinu postići ono što su imala sva ta kultna mjesta onog starog Dubrovnika. Na novim vlasinicima je da očuvaju barem tračak tradicije onog lokala  kojeg su otkupili jer građanima Dubrovnika najdraže su  nepisane tradicije vezane uz jelo i piće .
Crno-bijeli film odavno skuplja prašinu, a život se sada odvija u boji i to veoma ubrzano. Možda su se upravo zato vlasnici nekadašnjih kafića zvučnih imena odlučili za promjenu. Dubrovnik se počeo prilagođavati svjetskim trendovima i profit igra najveću ulogu. Ostaje samo nada da će nove generacije uspjeti ispisati povijest u nekim novim lokalnim prostorima ili barem da „Cele“ i „Gradska kavana“ ostanu dio starog Dubrovnika čiju tradiciju Badnjeg jutra možemo pronaći u crno-bijelom arhivu.

Andrea Žarak

KOMENTAR: FILMSKI TURIZAM U DUBROVNIKU

FILMSKI TURIZAM U DUBROVNIKU

Poznato je da je Dubrovnik biser Jadrana, priznat po svojoj bogatoj povijesti  i  kulturnoj ostavštini. No, da će se Dubrovnik  zadnje dvije godine nazivati Kraljev lukobran, na temelju jedne  serije, nitko baš nije očekivao.

Istina je da su se u Dubrovniku snimali razni filmovi i serije već davnih dana, ali te 2011. godine krenulo je snimanje serije Igra prijestolja.  U početku, serija kao serija, snimanje kao snimanje, ništa posebno ni novo za dubrovačke ulice. No, što se dogodi kada ta serija postane broj jedan u svijetu? Dogodi se to da se Dubrovnik naziva Kings landing.  Ne samo da su se lokacije iskoristile za snimanje, još su i ubačene  povijesne priče samog grada.  Ubrzo nakon što je serija postala broj jedan  u svijetu, u Dubrovniku su se ljudi sjetili iskoristiti taj potencijal za promociju i zaradu. Krenule su tzv. Game of Thrones  ture. Dok su se mnogi smijali,  bilo je onih koji su vjerovali da takvo nešto gradu treba. Od sitnih početaka došlo je do toga da su u gradu otvorene 4 trgovine sa suvenirima serije, do toga da otok  Lokrum ima prostoriju posvećenu seriji,  pa čak i do tog da se posjećuju neki djelovi grada koji su prije bili zapostavljeni. Što loše ljudi vide u tome?

Nakon što se uvidio uspijeh, u gradu se snimao i čuveni Star Wars te popularni Robin Hood. Naravno, ono što grad Dubrovnik najviše predstavlja su njegove zidine i povijest. No, ništa od tog neće nestati zbog filmova koji se snimaju,  kako misle neki Dubrovčani. Nije bilo turista u gradu koji je došao vidjeti filmske lokacije, a da pritom nije bio oduševljen Dubrovnikom kao nekadašnjom republikom. Nije bilo turista koji nije uživao u ljepotama gradskih ulica i povijesnih priča, a uz to gledao lokacije koje su se pretvorile u filmske kulise. Zar nije lijepo da se na televiziji, internetu, malim ekranima diljem svijeta gledaju ulice Dubrovnika?  To je samo još jedan plus koji čini ovaj grad posebnim.
Sve ovo je uvelo novi trend filmskog turizma u Dubrovniku koji je iz godine sve jači i jači. Mnogu su ljudi protiv toga govoreći da je Dubrovnik sam po sebi atrakcija, misleći da mu ne treba ovakva promocija. Mnogi  ljudi smatraju da je sramota da se Dubrovnik naziva  Kings Landing jer smatraju da tako gubi na svom kulturnom značenju. Ljudi uopće ne vide  koliko je to pozitivno. Ne vide da se Dubrovnik uzidgao na jednu veću, svjetsku  razinu, da je dobio besplatnu promociju. Veliki su prihodi od snimanja, mnogi su ljudi dobili super priliku za zaradu, a i samo iskustvo je obogatilo cijeli grad. Žalosno je da ljudi ne žele ulagati ništa u grad, da većina Dubrovčana želi živjeti na staroj slavi koju su preci ostavili.

Hollywood opet dolazi u grad za snimanje novog filma James Bonda.  Još jedna prilika da se Dubrovnik prikaže svim narodima diljem svijeta.  Pa neće nitko istrjebiti kulturu, neće filmski turizam izbrisati dubrovačku  povijest. Al, zar se ide naprijed tako što se negativno gleda na nove trendoova živeći na staroj slavi?



  

Mihaela Dubelj

KOMENTAR: FENOMEN GLOBALIZACIJE U DRUŠTVU

FENOMEN GLOBALIZACIJE U DRUŠTVU


Jedna od pojava koja najviše utječe na društvo i pojedince u 21. stoljeću je globalizacija. Ovaj se proces može shvatiti na različite načine no globalizacija se odvija upravo sada, u ovom trenutku i zato je kao fenomen uvijek aktualan. Najjednostavnije rečeno, čini svijet jednim i jedinstvenim mjestom. Ono što je zaista jedinstveno je utjecaj koji ovaj proces ima na cjelokupno društvo.


Brojni kritičari globalizacije ističu nedostatke i loše utjecaje koje ona ima na ekologiju, kulturu, ekonomiju i politiku. Međutim, jedan od njenog ishoda je čvrsta integracija zemalja i naroda. To znači da se ljudi na drugim krajevima svijeta ne osjećaju izolirano kao prije te im je pružen mnogo veći pristup znanju. Informacijama se može pristupiti bilo kada, u bilo kojem razdoblju. To je jedan od najvećih činitelja utjecaja na društvo jer razvoj informacijskih tehnologija dovodi do veće dostupnosti obrazovanja velikom broju ljudi. Pitanje kako će ljudi iskoristiti te blagodati globalizacije sasvim je druga tema.


Još jedan veoma bitan aspekt globalizacije jest prihvaćanje različitosti u kontekstu vjere, rase, religije i seksualne orijentacije. Na krilima neoliberalizma globalizacija prenosi jednostavnu poruku a to je tolerancija i poštovanje prema svima. Danas pojedinci mnogo više znaju o drugim kulturama te samim time većina ima više razumijevanja za različito. Stupanj ksenofobije uvijek postoji ovisno o zemlji i narodu kao i diskriminacija koja ne može potpuno iščeznuti. Obzirom da je globalizacija omogućila jednostavniji i jeftiniji transport, ljudi se sele češće nego prije te na taj način proširuju horizonte. Taj fenomen naravno koristi engleski jezik kao službeni te postoji opasnost da se ugrozi znanje materinjeg jezika kao i kultura i tradicija nekog naroda. Taj efekt naziva se "westernizacija" odnosno prodiranje zapadnjačkog načina života na sasvim druge krajeve svijeta od kojeg se mnogi narodi žele zaštititi. Postaje sve zahtjevnije konkurirati na svjetskom tržištu kada se ovaj proces promatra s ekonomske strane ili se s političkog aspekta u pitanje dovodi moć nacije države. Stoga sve aktualnija tema postaje i futuristička teorija svijeta bez država. No u ovom slučaju u središtu je aspekt društva i komunikacije koja se globalizacijom pretvorila u ono nezamislivo. U 21. stoljeću komunicira se novim načinima čime ljudi gube vještine koje su imali znatno prije pojave interneta i ubrzanog razvoja tehnologije. No ljudi su se brzo prilagodili novim načinima komunikacije jer je jasno da se uz kretanje svijeta prema naprijed i društvo mora kretati u istom smjeru.


Globalizacija kao i informacijska tehnologija tako utječu na brojna područja društvenog života. Mnogi stručnjaci će još dugo vremena raspravljati o ovom fenomenu jer se promjene odvijaju svaki dan i svaki trenutak. Ona ruši umjetne granice te omogućuje lakše komuniciranje, pristup znanju te time cjeloživotno obrazovanje za mnoge što prije nekoliko desetljeća nije bilo moguće. Suvremeno doba društvu nosi još veće promjene kojima se ono mora naučiti prilagoditi. Svijet će postati jedno mjesto te ljudi stoga neće smjeti zaostajati odnosno biti neprilagodljivi. Surova je to stvarnost protiv koje se i danas mnogi bore dok ne shvate da se bore protiv vjetrenjača.

Kristina Tomičić

utorak, 21. studenoga 2017.

Recenzija filma Egzorcizam:JOŠ JEDAN HRVATSKI FILM S DOBROM PRIČOM I LOŠOM REALZACIJOM

Psihološki horor „Egzorcizam“ stigao je u hrvatska kina. Snimljen prema kazališnom djelu koje se temelji na istinitom događaju, film prikazuje borbe obitelji koju sačinjavaju dvije sestre.


 Redateljske odluke

Redatelj filma je Dalibor Matanić. Većinom je birao autorski kadar. Zbog toga je bio čest slobodan pokret kamere, a kadrovi su statički. Pokreti kamere izmijenjivali su se i kada se htjelo prikazati što je snimio djelatnik Obiteljske TV, a što nije, iako oba načina snimanja djeluju identično. Snimkama televizije gledatelji bi trebali steći dojam kako bi se više uživili u film, kako bi osjetili stvarnost u filmu.
U prvoj polovici filma, kadrovi su dugi, a u drugoj polovici  kratki. U kratkim kadrovima željela se postići dinamika. U filmu ima svih planova snimanja. U totalu prikazuju se dijelovi grada. Likovi su većinom prikazani u krupnom planu, naročito krajem filma, kada se radnja već počela rasplitati.

Tehnički, film izgleda kao da je snimljen prije tridesetak godina. Rezolucjia slike nije visoka.  U mnogo kadrova vidljivi su obrisi  crvene i plave boje. Takvi su bili u nekadašnjim 3D filmovima. Ton također nije dobro snimljen. Osjećaj je kao da na mikrofon nije bila postavljena odgovarajuća spužvica, odnosno zaštita od vjetra, što je rezultiralo i pojačanom nejasnoćom izgovorenih palatala.

Došlo je i do nekoliko pogrešaka u filmu. Ozlijede i rane na likovima u jednome kadru nisu bile prikazane u idućem, a u kadru nakon opet su bile postojane. Isto se dogodilo i sa rekvizitima, koji su se nejasno pojavljivali u jednoj sekundi, dok u idućoj više nisu bili prikazani. 


Film spašava glumačka postava

Trebalo je proći više od petnaest minuta do pravog, razumljivog dijaloga. U ostatku filma, dijalozi su bili prilično razumljivi i kratki. Korišten jezik je pretežno standardni. Mogu se čuti i  kolokvijalizmi, vulgarizmi te  barbarizmi. Takav izbor riječi donosi odnose između likova. Uloga Maše Artuković pripala je Niki Ivančić. To je fizički vrlo zahtjevna uloga jer je lik Maše traumatiziran dugogodišnjim zlostavljanjem sestre i majke Vere. U Mašu je ušao Sotona te je tijekom obreda egzorcizma, Maša udarala sebe i druge, skakala, vrištala, bila u nefiziološkim pozama. Uz sve, to, ona je i odlično odglumila poniznost i skromnost, no istovremeno i tajanstvenost.

(Nika Ivančić kao Maša)


Helena Minić Matanić glumi Veru. Ona u svojoj izvedbi izgleda pomalo umoreno i usnulo. Vera je najkompleksniji lik filma. U razvoju radnje saznaje se kako je ona zapravo Mašina majka. Ona je i višestruka ubojica, psihološki poremećena osoba koja zlostavlja sve oko sebe ili fizički ili psihički. U scenama u kojma se njih dvije zajedno susreću, vrlo su uznemirujuće. Te scene pune su nasilja i brutalnosti. Janko Popović Volarić utjelovio je lik svećenika koji obavlja obred. Njegova izvedba ne razlikuje se previše od  uloga u drugim projektima. 

(Janko Popović Volarić kao svećenik)


Unatoč tome, upravo takav način glume bio je potreban za vjerodostojnost priče. Prikazan kao da želi nešto sakriti od ostalih, svećenik Supilo okršio se o svoje zavjete, zatim zaveo djevojku i nakon toga vraća se natrag svome pozivu ne kajeći se. Njegove životne odluke utjecale su na njegovu okolinu. Posebno na mladu ženu koja izvrši samoubojstvo zbog učinjenog. Krajem filma saznaje se kako je njezin demon ušao u Mašu te se želi osvetiti radi nepravedne odluke tko još uvijek živi, a kome je ta mogućnost oduzeta.

Refleksija stvarnosti
Film je i socijalne tematike. Neobični odnosi odraz su onoga što se događa u  svakodnevici. Sestre Artuković beskućnice su koje žive u podrumu jedne zgrade. Zapravo su izolirane od svijeta u kojemu žive. Maša je napustila školu, a Vera nije uspjela zadržati obiteljski dom. Ima mnogo ljudi u svim gradovima koji se bore sa sličnim nedaćama. Ljudi koji imaju krov nad glavom ni ne razmišljaju o onima koji nemaju takvu povlasticu. Čak se i beskućnicima događaju stvari koje su nevjerojatne ostalima. Obiteljsko nasilje također je prisutno. Žrtve ovakvog ponašanja često ne žele razgovarati s ostalima o tome, već trpe to poput Maše.

Još jedan lik je i psihijatrica Sofija koju glumi Senka Bulić. Ona predstavlja želju mladih za racionalnim objašnjenjem. Kao psihijatrica, tumači kako je Mašina opsjednutost zapravo vrsta poremećaja koji je posljedica gotovo cijeloživotnog maltretiranja. Mogi ljudi isto tako ne žele prihvatiti činjenicu da se nešto događa višom silom, već za sve traže razumno rješenje i tumačenje. Lana Gojak dobila je ulogu novinarke Lidije. Njezin lik predstavlja radoznalost i znatiželju ljudi. Većinom ljudi žele znati što se događa u njihovj blizini, žele znati što više o onima koji ih okružuju, vole „zabadati nos u tuđe stvari“.  Tako je i novinarka samo željela saznati nešto više o ritualu egzorcizma, kao što ljudi vole saznati više o onome o čemu nisu sigurni.

Karla Takač

ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

Studenti Sveučilišta Dubrovnik u Londonu

Studenti Sveučilišta u Dubrovniku, Blaž Bulum, Daria Kraljević i Marta Žderić, posjetili su World Travel Market(WTM) koji se održavao  u Londonu. WTM jedan je od vodećih svjetskih sajmova za turističku industriju, a održavao se  6. do 8. studenog. Ovaj projekt dio je studentskog projekta koji je financiran od strane Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku.

(izvor fotografije: privatni arhiv)


Četverodnevni posjet studenti su prije svega iskoristili  za  upoznavanje s  aktualnim turističkim trendovima te načinom promocije svojih ponuda.  Student Blaž Bulum izjavio je: ,,Sudjelovanje na tako velikom sajmu me bolje  upoznalo s potrebama tržišta rada. Također sam naučio nešto novo o marketingu, oglašavanju i brendiranju određene destinacije i države. Svakako, ovo je iskustvo koje bih preporučio svakome tko želi ulagati u sebe i pripremiti se za budući posao.’’  


(izvor fotografije: privatni arhiv)



WTM postavlja odlične temelje za pojedine države koje su još uvijek u razvoju. Na primjer , predstavnici Republike Hrvatske na ovom su sajmu imali odlično razrađen turistički i promotivni plan zbog čega je bila viša zainteresiranost sudionika sajma za sam pristup izložbenom prostoru. Hrvatska je premjerno predstavila svoj promotivni video Hrvatske turističke zajednice. Na sajmu su sudionici imali priliku spoznati nove kulture, upoznati se sa turističkom ponudom država te kušati tradicionalnu hranu.


(izvor fotografije: privatni arhiv)



Osim WTM-a studenti su posjetili neke od poznatih londonskih atrakcija kao što su Hyde Park, Big Ben, British Museum, London Eye, Tower Bridge i Buckingham palace. Studenti su nakon putovanja bili prepuni doživljaja iz grada, te poručuju svima koji imaju priliku da ga posjete. Ovaj projekt jedan je od primjera kako studenti mogu spojiti odmor i učenje.



Marta Žderić

srijeda, 15. studenoga 2017.

Intervju s Dubrovačkom studenticom: VEĆ SADA RAZMIŠLJAM GDJE BIH OPET NA RAZMJENU

Lucija Mrgudić je studentica Sveučilišta u Dubrovniku koja je četrvrti semestar druge godine PDS Mediji i kultura društva provela u Beču. Za Punkt je dala intervju u kojem otkriva kako je sve to proteklo i što sve poručuje studentima koji se žele upustiti u isto.



(izvor fotografije: privatni arhiv)



Što Vas je potaknulo da se prijavite za Erasmus razmjenu?


Na Erasmus sam se prijavila jer sam prije svega htjela stjeći  iskustvo života u nekoj drugoj državi, daleko od kuće. Također htjela sam upoznati  nove ljude i vidjeti kakav je studentski život negdje drugo, daleko od grada, a i same države. Osim novih iskustava, prijavila sam se jer još od osnovne škole učim njemački jezik, a ova razmjena mi se činila kao savršena prilika da ga poboljšam i bolje naučim. 


(izvor fotografije: privatni arhiv)


Što je sve potrebno kako bi se prijavilo na Erasmus?


Prijava za erasmus razmjenu sama po sebi i nije toliko komplicirana. Kada izađe natječaj treba popuniti par obrazaca među kojima je i motivacijsko pismo, položiti ispit engleskog jezika. Ono što je za njih jako važno je motivacijski intervju kojeg također treba proći. Kada se sve to rješi i kada izađu rang liste, kreće papirologija. Imala sam poprilično papirologije za rješavati i mnogo  konzultacija s kordinatorom oko predmeta. Ali sve u svemu, ne oduzima previše vremena ni truda.


Kako ste se odlučili za grad?


Erasmus nudi puno gradova u Europi. Za Beč sam se odlučila jer sam oduvijek htjela ići u neku zemlju njemačkog govornog područja. S obzirom da naše sveučilište ima ugovore s fakultetima u Beču i Grazu, odlučila sam se za Beč jer  mi je bio zanimljiviji i naravno jer  je glavni grad.  Htjela sam stjeći jedno novo  iskustvo života u velikom gradu, ali i sami fakultet u Beču je jako priznat pa je i to utjecalo na moj izbor.


(izvor fotografije: privatni arhiv)



Kakvi su Vas predmeti dočekali? Koliko se njihov sustav programa razlikuje od Sveučilišta u Dubrovniku?


Cijeli austrijski obrazovni sustav se razlikuje od našeg, to mi je možda i bio najveći problem u samom početku. Za razliku od nas, u Austriji erasmus studenti idu na predavanja zajedno sa redovnim studentima tog sveučilišta i nema previše izbora za predavanja na engleskom, ali profesori su bili dosta susretljivi. Predmeti koje sam pohađala su bili stvarno zanimljivi i mogu reći da sam stvarno naučila puno stvari koje vjerovatno ne bih imala prilile naučiti ovdje. Stekla sam također i brojna poznanstva koja bi mi mogla biti velika pomoć za budućnost. Dobra stvar kod Sveučilista u Beču je to što imaju dosta iskusnih i poznatih profesora, tako sam npr. imala profesora koji je bio direktor Reutersa, ali i razne urednike njemačkih i austrijskih novina.


(izvor fotografije: privatni arhiv)



Osim nastavnog programa, što ste još bili u prilici raditi?

Pa s obzirom da sam imala poprilično slobodnog vremena, često sam  sa prijateljima obilazila gotovo sve važno i zanimljivo što se u Beču moze obići. Također smo i putovali koliko su nam obveze to dopustile, tako sam bila u Grazu, Bratislavi, Gradišću, Sopronu i Sjevernoj Austriji. Najbolji dio Erasmusa bili su razni erasmus partyi i druženja sa studentima iz cijele Europe i Svijeta.



(izvor fotografije: privatni arhiv)



Je li se teško snaći studentima u novom gradu?


Pa u početku je bilo teško, pogotovo kada odeš sam, ali tu erasmus studentima pomaže ESN. 
ESN puno pomaže, organiziraju razne događaje kako bi zbližil studente i upoznali ih s gradom. Ja sam imala sreću što sam prvi dan na faksu upoznala jednu curu i to baš iz Hrvatske, tako da smo se cijeli semestar družile. Također na svakom erasmus događaju bih upoznala nekog novog te se s većinom još uvijek čujem gotovo svakodnevno.

(izvor fotografije: privatni arhiv)


Biste li ponovili svoje iskustvo?


Definitivno bhi ponovila moje Erasmus iskustvo. Čak već sada razmišljam gdje bih otišla kada bih ponovno  pošla na razmjenu. Ovo iskustvo mi je puno pomoglo da prije svega poboljšam njemački jezik, steknem nova prijateljstva i iskusim život u drugoj kulturi. Pomoglo mi je da steknem neka nova znanja i proširim vidike, a smatram i da će mi jako značiti kada jednog dana započnem karijeru. Svakako ću ponoviti jedan semestar u inozemstvu, a to preporučam svima koji žele iskusiti život negdje vani, bar na kratko. I nikako se ne treba bojati ići sam, ne treba se bojati onoga što vas čeka. Na kraju krajeva sve je to dio iskustva koje nas obogaćuje.

Za kraj, što biste preporučili  onima koji bi htjeli ići?


Svima onima koji žele ići želim preporučiti da to i učine, bez puno razmišljanja. Bez puno razmišljanja hoće li moći i kako će, samo neka idu jer kada dođu u grad u koji žele, vidjet će da nema razloga za paniku i brigu. Svi koji nas čekaju gore su studenti kao i mi i svi će pomći ako imamo neki problem, samo je bitno odlučiti se, otići i dobro se zabaviti.
(izvor fotografije: privatni arhiv)




Mihaela Dubelj

ponedjeljak, 13. studenoga 2017.

Održan međunarodni Zumba fitness Master Class Dubronik

Plesno rekreativna udruga ''Fortuna'' organizirala je veliki međunarodni događaj - Zumba Master Class Dubrovnik. Master Class je održan 4. listopada u Hotelu Rixos Dubrovnik, a ugostio je po prvi put u Hrvatskoj jednu od najpoznatijih Zumba prezenterica Lorretu Bates.

(izvor fotografije: Tatjana Prigl)


Sudjelovati su moglli svi, a na samom početku događaja svoje znanje i vještine su pokazali najmlađi Zumba Kids te korisnici domova za nemoćne i starije koji već tri godine vježbaju poseban Zumba Gold program. 
Također  u programu je sudjelovalo više od 100 licenciranih Zumba instruktora.

(izvor fotografije: Tatjana Prigl)



Lorreta  je svoj Master Class držala sat  vremena nakon čega su sljedili grupni nastupi instruktora i gostiju. Nakon nastupa i slikavanja s Lorretom, radnja se prebacila u klub Lazareti na after partyu Zmba Master Classa.





(izvor fotografije: Mihaela Dubelj)


Broj  karata je bio ograničen, a prikupljeni novac  donirao se  Udruzi Dva skalina Dubrovnik.


Mihaela Dubelj

Otvoreni 13. Dubrovački medijski dani

Znanstvena međunarodna konferencija Dubrovački medijski dani s temom ''Digitalni posrednici i medijski pluralizam'' održana je 27. i 28. listopada u Sveučilišnom kampusu.


(izvor fotografije: Sveučilište u Dubrovniku)


Na konferenciji su sudjelovali brojni predavači s europskih sveučilišta kao što su Damiano Tambini, Natali Helberger, Pier Luigi Parcu, Krisztina Stump te mnogi drugi. 

(izvor fotografije: Sveučilište u Dubrovniku)


Svake se godine za Dubrovačke medijske dane odabiru teme koje se bile najaktualnije, a ove  su to digitalni posrednici. Predsjednik organizacijskog odbora Dubrovački medijski dani Mato Brauotivć istaknuo je kako danas društvene mrež,e kao što su Facebook, Youtube ili Google, uvelike utječu i upravljaju  ljudima te kako je upravo iz tog razlogs važno uvidjeti kako oni kao digitalni posrednici utječu na živote ljudi. Također Brautović je istaknuo kako se danas sve više korisnika služi onlne medijima kao izvorima ne tradicionalnog informairanja.


(izvor fotografije: Sveučilište u Dubrovniku)


Kao i svake godine, studenti Odjela za komunikologiju su prenosili sva izlaganja predavača na društvenim mrežama.



Mihaela Dubelj

četvrtak, 26. listopada 2017.

Recenzija knjige: Krhotine

Radnja knjige Krhotine, autorice Karin Slaughter, odvija se u Atlanti, točnije u elitnom naselju Ansley Parku. Ubijena je mlada djevojka čija je majka golim rukama usmrtila mladića kojeg je tamo zatekla, pretpostavljajući da je on ubojica.

Slučaj je prepušten atlantskoj policiji, ali se u nju umiješao i Istražni ured države Geogrije. Agent Will Trent dolazi na mjesto zločina zbog usluge koju duguje Amandi Wagner, glavnoj osobi u Istražnom uredu i odmah zapaža da je policiji promaknulo nešto.

Trent preuzima slučaj, usprkos slabim tragovima i partnerici Faith Mitchell koja ga prezire iz osobnih razloga. Posao mu ujedno i otežava i olakšava njegova disleksija koja mu stvara probleme pri čitanju i pisanju.

Dok istraga traje, Will mora kriti svoju bolest od partnerice koja ga krivi za istragu koju je proveo prije par godina dok je radio kao agent unutarnje kontrole. Ta je istraga poslala šestoricu policajaca u zatvor, a Evelyn Mitchell, majka njegove trenutne partnerice, svoju je karijeru završila prijevremenom mirovinom.

Zbog mržnje koju gaji Faith, mora zaštititi sebe od mogućih problema koje bi moglo uzrokovati otkrivanje njegovog zdravstvenog stanja te nastoji to pod svaku cijenu sakriti od nje.
Međutim, on svoju bolest ne može dugo kriti od nje; kako  istraga odmiče, on postaje nespretniji u skrivanju tragova koje ona primjećuje te nakon mnogih svojih teorija donosi ispravan zaključak.
Ali, istraga ga je pokazala u drugom svjetlu i promijenila njeno stajalište kada je on u pitanju. Ona odlučuje ipak sačuvati njegovu tajnu, a samim tim i njegovu karijeru.

Autorica u svom pisanju koristi dobar omjer između dijaloga i opisa, izbjegavajući time mogućnost da se čitatelj dosađuje. Knjiga sadrži par neočekivanih obrata koji sve više naglašavaju dinamiku radnje te potiču radoznalost čitatelja.

Krhotine su drugi naslov u serijalu o Willu Trentu i ubojstvima koja pogađaju Atlantu. Moguće ih je nabaviti u trgovinama Tisak Medie ili kioscima Tiska, a cijena varira od 30 do 50 kuna.
Knjiga je proglašena trilerom godine, prodana je u više od 30 milijuna primjeraka te ima preporuke od The Washington Posta, Kirkus Reviewsa, Evening Standarda i ostalih.
Preporučljiva je čitateljima koji vole trilere sa policijskim istragama, nudeći jednu kvalitetnu istragu s mnogim obratima, velikim brojem sumnjivaca te ubojicom kojeg je nemoguće otkriti prije posljednjeg poglavlja.

Karin Slaughter je američka književnica čije su knjige prodane u milijunima primjeraka te prevedene na više od 30 jezika. Prva knjiga koju je objavila je bio roman Triptih (2012.), a slavu joj je donio serijal trilera o disleksičnom agentu Istražnog ureda države Georgije Willu Trentu koji istražuje zločine sa svojim specifičnim metodama u Atlanti, gradu sa rekordnom stopom zločina u Sjedinjenim Američkim Državama.






Anela Sefer

Nova pobjeda juga

U drugom kolu Regionalne lige vaterpolisti Jug Croatia osiguranja u Gružu su svladali Jadrana iz Splita sa 13:5.

Aktualni prvaci dobro su ušli u susret te su do poluvremena imali vodstvo od 5-1. U trećoj četvrtini gosti iz Splita se bude te postižu jednak broj pogodaka kao i Jugaši, četiri.

Ipak obrana je na čelu s Markom Bijačem podigla svoj intenzitet u zadnjem periodu kojeg su dobili 4-0.

Najefikasniji kod domaćina bio je Marko Ivanković s tri postignuta gola. Slijedili su ga Renzuto, Macan i Fatović s dva dok su Joković, Benić, Lozina te novopridošlica Rašović po jedan put pogodili mrežu vratara Anića.

Igrači Vjekoslava Kobeščaka idući susret igraju 25. listopada u Ligi prvaka protiv Dinama u Moskvi.

foto: Jug



Kruno Kuzmanić


petak, 26. svibnja 2017.

INTERVJU: Ana Petrović: "Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš"

Mlada Osječanka Ana Petrović studentica je treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Osim obavezna na fakultetu, Ana svoju svakodnevicu popunjava u Teatru, što je rijetkost za dubrovačke studente. Svoju životnu priču o glumi, kazalištu i fakultetu odlučila je podijeliti i svojim primjerom pokazati kako se rad i trud uvijek nagrađuju.






 Kada ste pojavila ljubav prema glumi?
 Ljubav prema glumi je procvjetala rano, zavoljela sam je nesvjesno. Kao 'jedinica' u obitelji savršeno sam naučila podređivati pravila igre samoj sebi. Gluma je za mene predstavljala 'obiteljsku zabavu' kroz koju sam mogla angažirati i roditelje kao sporedne glumce. Adrenalin je bio na vrhuncu samo zato što nisu znali kada predstava počinje i završava. Mogu samo reći da im nije bilo lako.







 Gdje ste započeli svoju karijeru?
Aktivnu amatersku karijeru započela sam prije 3 godine, u Studentskome Teatru Lero. Trebao mi je taj već isprobani 'ispušni ventil' kao terapija za sve. Postala sam teatarski adrenalin junkie, a odvikavanje nije bila opcija.






 S obzirom da studirate na Sveučilištu u Dubrovniku, kako usklađujete svoje obaveze na fakultetu sa glumom?
Fascinantno je kako vrijeme leti i kako su dani postali prekratki ali uz dobru organizaciju sve je moguće. U mome slučaju to je još uvijek kroničan nedostatak vremena i 8-ga dana u tjednu. Živim za dan kada ću evoluirati u potpunosti organiziranu osobu.





Kako često Vam se održavaju probe?
Za vrijeme stvaranja predstave probe su svakodnevica, Lero postaje drugi dom. Svaka predstava označava otkrivanje i oživljavanje novog svijeta i vlastite uloge. Za to je naravno potrebno vrijeme prilagodbe, koliko zajedničke toliko i osobne. Upravo to disanje 'istog zraka' zahtijeva najviše posvećenosti i kontinuiteta ali i daje potpis svake izvedbe. Gotove predstave igramo u prosjeku dva puta mjesečno uz 'cardio probe', dan prije.




Koja je predstava na Vas ostavila veliki utisak?
 Kao da roditelja pitate koje dijete najviše voli. Dojmila me se svaka pojedinačno na svoj jedinstven način. Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš, pogotovo u umjetnosti jer je prosjek ružna i tužna stvar.


 Sto želiš poručiti svojim kolegama?
Kolegama želim poručiti da mijenjaju vlastita uvjerenja koja im ne služe. Da više vole i manje razmišljaju. Više slušaju glazbu, a manje unutarnje dijaloge straha i sumnje. Da se pokrenu, vjeruju i ožive svoje snove jer nitko drugi za njih neće. 



Ana-Marija Gugić

četvrtak, 25. svibnja 2017.

RECENZIJA FILMA: Me before you

Film Me before you preveden kao Tu sam pred tobom je romantična drama prilagođena istoimenom romanu autorice Jojo Moyes iz 2012. godine, koji je postao svjetski bestseller. U glavnim ulogama su simpatična Emilia Clark koja se proslavila u Igri prijestolja i Sam Claflin, najpoznatiji po ulozi Finnicka u Igrama gladi i iz Love, Rosie.



Louisa Clark je duhovita 26-godišnjakinja iz borbene obitelji srednje klase. Lou ostaje bez posla u trgovini gdje je prodavala slastice i očajno traži novi posao kako bi pomogla svojoj obitelji. Pronalazi oglas s opisom 'briga i pravljenje društva paraliziranoj osobi'. Odlazi na razgovor za posao i saznaje da bi njen svakodnevni zadatak bio skrbiti za 30-godišnjeg Willa koji je postao kvadriplegičar nakon prometne nesreće. Lou na razgovor dolazi kod Willove majke koja svog sina tretira kao da je 'paraliziran i u glavi'. Nespretna i zbunjena Lou dobiva posao na licu mjesta, a vrlo brzo se poslovni odnos s Willom pretvori u nešto puno više.

U srži - živa akcijska Disney princeza, Louisa za ekscentričnu garderobu odabire neobične suknjice s uzorcima cvijeća ili srca, koje kanaliziraju uzbuđenje, koje joj nedostaje u njezinom životu. Posjeduje nevjerojatnu neverbalnu komunikaciju ekspresijama lica, a posebno fascinira što može raditi svojim obrvama – neobičan detalj u njezinoj glumi koji još više dočarava pojedine trenutke.

Najveći dio filma posvećen je razvijanju odnosa između Lou i Willa, gdje se i javljaju najveći problemi - na novom poslu Lou treba oraspoložiti čovjeka koji je namrgođeni sarkastični bogataš koji više ne želi živjeti. Will je potpuno hladan i zatvoren prema cijelom svijetu i vrlo teško podnosi činjenicu da više ne može živjeti život kakav je živio prije nesreće. Takav odnos između njih na trenutke ostavlja dojam kao da gledamo ljepoticu i zvijer, ali kako dani prolaze Will se sve više otvara i dopušta Lou da uđe u njegovo srce.




Zanimljivu atmosferu i dojam filma prvenstveno donosi Emila Clarke koja dominira sa odličnom glumom i evidentno uspijeva stvoriti kemiju sa glavnim glumcem, dostojnim glumačkim partnerom. Iako film kombiniranjem ljubavi i bolesti, donosi jednu vrlo osjetljivu priču koja izaziva sve više kontroverzi i na kojoj se često lome koplja, ipak uspijeva u svojoj namjeri – simpatično  prikazati jednu ljubavnu priču. 

Đurđica Ćališ

ponedjeljak, 22. svibnja 2017.

KRIZA VLADE

Dok većina u Saboru postoji, pa onda ne postoji, Petrov je odlučio dati ostavku. SDP i Most žele nove izbore, a Plenkoviću novi izbori nisu ni na kraju pameti. Kaže kako u Vladi ide sve po planu i krize nema. HDZ nervozan, SDP nervozan, a Mostovcima je i dalje sve zabava.

Plenković je zatražio razrješenje 3 Mostovih ministara jer nisu podržali ministra financija Marića, koji previše je ponosan na svoju poziciju pa tako nije odlučio iznenaditi javnost i podnijeti ostavku, a izglasavanje povjerenja završilo je 75:75 čime mu nije izglasano nepovjerenje. Dva dana slušao je o tome kako nije moralno i etički da ostane ministar financija nakon što je četiri godine radio u Agrokoru. Glasanje se po prvi puta održalo pojedinačno.

Podmićivanje saborskih zastupnika nije neuobičajeno, pa je tako Saucha 2 puta odlučio spasiti HDZ. Petrov je tri dana volio fotelju Saborskog predsjednika kao nikad do sad, ali se u jednom trenutku ipak umorio od tolikog sjedenja da je sazvao stanku od samo dva sata. Time je došlo do povrede Poslovnika u kojem je navedeno da stanka može trajati maksimalno 30 minuta, pa je tako mladi saborski zastupnik Grbin uputio prigovor Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav hrvatskoga Sabora. Sada i oni imaju posla.

Kako u RH novca ima na bacanje, Vlada je odlučila odobriti 5 milijuna kuna DORH-u i to za potrebe istrage oko Agrokora. Nije dovoljno što Vlada spašava Todorića, sada je sav njegov dug od 40 milijardi kuna spao na hrvatske građane. Bitno da je Todorić „ponosan čovjek“ jer kako kaže – „sve što je izgradio u posljednjih 40 godina predao državi“.

Naravno da si država ne smije dopustiti da desetci tisuća zaposlenih u Agrokoru, koji rade za minimalac, završe na burzi pa se tako piše i donosi Lex Agrokor i cijeli svijet se vrti oko jedne kompanije u privatnom vlasništvu.

Da krize u Vladi i cijelom Saboru Republike Hrvatske nema nisu se uvjerili i građani. Svakodnevno suočeni s vijestima iz Agrokora, prepucavanjima iz Sabora koji liči više na jaslice, a ne na državnu instituciju, građanima je, čini se, dosta. No ipak, izgleda kako Oreškoviću nedostaje cirkusa ovakve vrste pa se poželio vratiti u Lijepu našu i tako najavio svoj povratak na hrvatsku političku scenu. Navodno se vraća i Karamarko.

Dok se društvene mreže sprdaju s političarima na dnevnoj bazi, Slavonci masovno odlaze, kako na Jadransku obalu, tako i van Hrvatske. Slavonija koja je nekad prehranjivala čitavu Jugoslaviju, danas je spala na jad i bijedu. A 5 milijuna kuna daje se DORH-u. Ima se, može se.


Gdje je kriza? Sve funkcionira. 


Leona Milotić

Intervju: ''Nogomet je postao sastavni dio moga života''

Mario Meter osječki je nogometaš čije je ime postalo sinonim za najboljeg strijelca Bijelo Plavih. Ljubav prema nogometu je vječna, a zahtijeva li više posvećenosti nego li prema zaljubljenoj ženi, pročitajte u nastavku.

S koliko se godina probudila ljubav prema nogometu?
Nogomet sam počeo trenirati sa 6 godina. Trebao mi je sport da potrošim višak energije koju sam imao. S vremenom sam ga zavolio, a na kraju je postao sastavni dio moga života.

Tko je ostavio najveći utisak na osobni i profesionalni razvoj?
Najveći utisak nije ostavila isključivo jedna osoba nego je to bila kombinacija različitih igrača i trenera. Od svakoga sam želio učiti i naučiti. Na taj sam način ujedno razvio osobnu sliku i doživljaj nogometa koja me i dan danas prati i motivira. Imao sam iskustvo igranja u drugom klubu odnosno državi. U mome slučaju, druga država je značila bolje uvjete bolji standard i veći napredak za karijeru. Uvijek je izazov otići u nepoznato i ostaviti iza sebe obitelj i prijatelje ali je najbrži put za osobni rast i razvoj.

Ljudi smo-znači griješimo, koje biste odluke i poteze ponovno preispitali?
Svakako da bi promjenio neke odluke kao što su odluke vezane uz odabir kluba i odabir ljudi koji su vodili brigu o mojoj karijeri ali nažalost nekada ne možete znati koja odluka je ispravna pa tek kasnije uvidite da je bila pogrešna.

Koliko je važna podrška obitelji?
 Podrška obitelji najvažnija je stavka u karijeri svakog sportaša jer bez podrške najbližih čovjek ne osjeća zadovoljstvo i potporu potrebnu za uspješnu karijeru jednog sportaša

Postoji li život izvan terena?
Slobodno sam vrijeme provodio pohađajući fakultet, i u društvu prijatelja, općenito radeći stvari koje rade većina mladih ali u puno zgusnutijem rasporedu. Ponekad se uhvatim u razmišljanju da mi ni dvojnik ne bi pomogao.

Doživljavate li pritisak navijača kao motivaciju ili kamen spoticanja?
Nogomet  je sport koji se igra zbog navijača. Poznato je da ako si uspješan i pobjeđuješ, navijači su također sretni i zadovoljni. S druge strane ako gubiš, navijači stvaraju pritisak i pokazuju nezadovoljstvo. S time se susreće svaki sportaš i na nama je da se s tim nosimo na način da uvijek damo najbolje od sebe. Osobno mi ne smeta pritisak od strane navijača jer nas taj isti potiče i tjera da pomjeramo granice vlastitog maksimuma.

Odgoj mladih jedan je od najvećih izazova ovoga vremena. Koliko sport utječe na izgradnju ličnosti i promjenu karaktera mladih pubertetlija?
Sport je jedan od najboljih načina izgradnje karaktera, discipline i samopouzdanja. Osim osobnog rasta, nogomet kao timski sport naglašava interakciju među igračima, njihovo povezivanje i uči čovjeka najvećoj životnoj filozofiji – čovjek nije rođen da bude sam, a kao takav ovisi o ljudima s kojima se svjesno ili nesvjesno okružuje. Savjet mladim nadama je da vjeruju u sebe i u to što rade , i da uvijek daju svoj maksimum jer će se rad i upornost sigurno isplatiti.

Ana Novakova Petrović