Letimičan
pogled na naslove većine domaćih i stranih novina i portala, nekome tko
ne prati redovito dnevna događanja sugerirao bi samo jednu stvar – živi u
opasnom svijetu ubojica, pedofila, pokvarenih političara i prirodnih katastrofa
i najbolje bi bilo da se zatvori u podrum kuće i čeka neka bolja vremena za
izlazak. I doista, svim najčitanijim portalima i novinama dominiraju negativne
teme, a većina njih svojim bombastičnim naslovima još više potencira taj dojam.
S druge strane, koliko god to paradoksalno zvučalo, činjenica je da živimo u,
globalno gledano, prilično sigurnom svijetu. Smrtonosne bolesti od kojih su
nekada umirali milijuni ljudi davno su iskorijenjene, glad i siromaštvo još
uvijek postoje, ali su manji nego ikada u povijesti, a Europa je zadnji ratni
sukob doživjela prije više od 20 godina.
Pa
otkuda onda toliki disbalans između onoga što se doista događa i onoga što
novine i portali nude na dnevnoj bazi? Prst krivnje najlakše je uprijeti u
urednike i izdavače koji javnost hrane lošim vijestima, ali oni samo nude ono
što javnost želi i svoju ponudu formiraju prema potražnji korisnika. Drugim
riječima, ako su takozvane loše vijesti najčitanije, imaju najviše klikova i
najviše se komentiraju, urednicima je to jasan znak da je to ono što publika
želi.
Nitko
to neće rado priznati, ali u ljudskoj je psihi da ih zanimaju loše vijesti.
Ljudi jednostavno vjeruju da imaju više za izgubiti zanemarujući neku prijetnju
(sadržanu u nekoj lošoj vijesti) nego što će dobiti sviješću o nečemu dobrome i
pozitivnome. Strah i oprez su urođene osobine i svatko želi znati što može
promijeniti da se nešto loše ne bi dogodilo baš njemu ili njegovim bližnjima i
baš zato će najprije pročitati, često pretenciozno napisanu, vijest u kojoj ga
se upozorava na novu opasnu bolest ili rizik od terorističkog napada.
S
druge strane, pojedini urednici, komunikolozi i teoretičari medija smatraju da
izvještavanje o negativnostima uopće nije loša stvar. Jedna od temeljnih uloga
novina i novinarstva je biti čuvar, takozvani „watchdog“ koji će pratiti sve društvene anomalije i upozoravati na
njih. Velika čitanost takvih članaka po njima je također dobra jer pokazuje da
su ljudi svjesni negativnih pojava i da ih žele iskorijeniti.
Kao
i u svemu ostalome u životu, očito je da i kod loših vijesti mora postojati
balans. Previše loših vijesti u medijima izazvati će kod čitatelja osjećaj
bespomoćnosti, rezignaciju i apatiju, dok bi samo dobre vijesti davale apsolutno pogrešnu sliku savršenog svijeta u kojem ne postoje problemi. Na urednicima je
stoga nezahvalna zadaća da nađu „zdravi“ omjer dobrih i loših vijesti kako bi
čitatelji/gledatelji imali realnu sliku svijeta u kojem žive, ali i pravodobno
reagirali na eventualne negativne pojave koje je potrebno mijenjati.
Davor Novevski
Primjedbe
Objavi komentar