Talentirani
golman vaterpolskog kluba Jug, Ivan Jurišić, student je Medija i kulture društva
Sveučilišta u Dubrovniku. Vratar uspješno balansira treninge i učenje. Jurišić
smatra da se sve može kad se hoće. Vaterpolo je njegova prva ljubav, ali kaže
da je život nepredvidiv i zato ne može reći hoće li u budućnosti njegov glavni
alat biti knjiga ili vaterpolska lopta.
Kako je započela vaša priča o vaterpolu?
Trenirao sam plivanje od prvog razreda osnovne škole, a
preko ljeta sam trenirao vaterpolo na Pelješcu u VK Trpanj i tako se rodila
ljubav prema tom sportu. Na početku šestog razreda, prešao sam s plivanja na
vaterpolo i odmah na prvom treningu zauzeo poziciju vratara.
Zašto ste odlučili upisati medije?
Znao sam da ostajem u Dubrovniku igrati vaterpolo. Gledao
sam da upišem fakultet koji je najbliži mojim interesima i vještinama. Za mene
nije bilo previše dileme, Mediji i kultura društva otvara mnogo opcija za nastavak obrazovanja, a
kasnije i zaposlenja, što je naravno veliki plus.
Je li teško balansirati fakultet i vaterpolo?
U početku je bilo teško priviknuti se na intenzivni ritam
tijekom cijelog dana. Kad izostanem s predavanja, profesori imaju razumijevanja
i to mi daje dodatnu motivaciju za naprijed. Dolazim koliko mi mogućnosti
pružaju, pokušavam što više „pohvatati“ i za sad nije bilo većih problema.
Gdje se vidite za pet godina?
Vidim se svakako u vaterpolu, nadam se s diplomom u
rukama.
Što bi poručili mlađim naraštajima?
Slušajte svoj instinkt i vodite sebe k onome što volite,
ne radite ono na što vas drugi tjeraju ili očekuju da ćete napraviti.
Katarina Mirić
Primjedbe
Objavi komentar