nedjelja, 19. lipnja 2016.

Majstori iluzije 2 (Now you see me 2)

Jedan od zanimljivijih filmova koji se je pojavio 2013. na  kino repertoaru Majstori iluzije redatelja Louisa Leterriera bili su četvoro anonimnih mađioničara koji su postizali slavu s raznim mađioničarskim trikovima. Svaki od njih prikazan je kao jedinstven talenat te zajedno čine Četiri Jahaća.


Za razliku od prvog dijela Majstora iluzije gdje mađioničari nastupaju u Las Vegasute izvode pljačku banke u Parizu, u drugom dijelu se većinski dio radnje odvija u Kini u gradu Macau, dok je finalna točka odigrana u Londonu. U prvom dijelu svi su bili iznenađeni trikovima četvorice Jahaća, pogotovo scenom gdje na pozornici čovjek uđe u stroj koji ga trenutno prebaci s jednog mjesta na drugo i tad se nađe u blindiranom sefu pariške banke. 

Majstori iluzije 2 prikazuje oduševljenje publike diljem svijeta na njihov povratak. Kada su se napokon odlučili ponovo pojaviti pred svim TV ekranima desi im se neočekivano. Pri izvođenju trika su upali u trik drugog mađioničara koji je zapravo brat blizanac od Merritta (Woody Harrelson) i zove se Chase. Trikom Chase-a kidnapirani su i odvedeni u Macau po naredbi američkih kriminalaca koji su lažirali svoju smrt Tresslera (Michael Caine) i  Waltera Mabry (Daniel Radcliffe). Tressler je igrao ulogu Mabrijeva oca koji je svom sinu htio omogućiti prenosivi uređaj koji je silno želio. Radilo se o uređaju pomoću kojeg bi mogli ući u svačiji računar i upravljati tuđom privatnošću. Uređaj se nalazio u sigurnosnoj zgradi u prostoriji do koje nije lako doći. Ono što su Mabry i Tressler, u ovom slučaju kriminalci, htjeli od mađioničara je da im to ukradu za njih. Nakon što su to i napravili za njih samo kako bi se izvukli žive glave, kriminalci su im podmetnuli. Iza toga slijedi okupljanje mađioničara skupa s vođom Dylanom Rhodesom (Mark Ruffalo) te dogovor i koordinacija trikova. Chase kao pomoćnik Mabryja i Tresslera ukazuje na razotkrivanje plana Jahaća što im polazi za rukom, a to je i ono na što su Jahaći posebno obratili pozornost. Pri izvođenju trika kriminalci ih zatoče i uvedu u avion kako bi uzeli uređaj i potom ih izbacili iz aviona. Zapravo je cijela scena bila trik koji su odigrali mađioničari. Simulirali su let aviona tako da avion nikad nije ni uzletio, a bacanje njihovih tijela iz aviona su odglumili dramatično, te nakon što su otkrili poruku koja sadrži otkrivanje trika ugasili su simulatore. U vrijeme izvođenja trikova Thaddeus Bradley (Morgan Freeman) je imao ulogu zadržavanja FBI podalje od mjesta tzv. Finala trika.


Jahaći Daniel Atlas (Jesse Eisenberg), Merritt McKinney (Woody Harrelson),Jack Wilder (Dave Franco) i Lula May (Lizzy Caplan) skupa s vođom DylanomRhodesom (Mark Ruffalo) otkrili su prevaru i zaustavili zločine. Njihov trik prikazivao se na svim ekranima diljem svijeta te su i ovaj put postignuli divljenje publike i želju za novim nastupima.



Ivona Lukić

utorak, 31. svibnja 2016.

Antonio Dražović: Monsanto je otvorena prijetnja zdravlju čovjeka

Antonio Dražović zadarski je liječnik koji trenutno živi u Rijeci, inače je aktivan član Živog zida. U medijima se pojavio  kao strogi protivnik  Mosanta, a javno je govorio o svim mogućim problemima koje bi ta organizacija mogla uzrokovati u Hrvatskoj.

Antonio Dražović (google foto)



Kako je Slobodna Hrvatska odlučila uzeti organizaciju prosvjeda protiv Monsanta u svoje ruke?

S obzirom da imamo iskustva sa organizacijom sličnih akcija i spoznaju da se radi o ključnoj godini za borbu protiv usvajanja TTIP sporazuma nije nam bilo teško preuzeti organizaciju i povezati se sa organizatorima u drugim zemljama. Smatramo da je ključni trenutak da hrvatski građani izraze svoj stav prema sve većem utjecaju korporacija na demokratske i ekonomske tokove kako u zemlji tako i u Europi i svijetu. Dolazak Monsanta u Hrvatsku i amerikanizacija našeg tržišta hrane devastiralo bi i dokrajčilo naše domaće poljoprivrednike koji su ionako na rubu egzistencije. Hrvatska može i mora biti samoodrživa zemlja.

Koje je vaše mišljene o Monsantu?

Mi oštro osuđujemo postupke Monsanta i smatramo da je Monsanto globalna prijetnja za zdravlje čovjeka, ekologiju i bioraznolikost. Miješanje gena bakterija i biljaka probija prirodnu barijeru što smatramo nehumanim činom.

Kakva je praksa u drugim zemljama po pitanju Monsantovih prozivoda?

38 zemalja u svijetu zabranjuje prodaju, promet i uzgoj GMO proizvoda na svom teritoriju. Europska unija omogućava svojim članicama da samostalno odluče žele li biti GMO free države, no to ne znači da se u tim zemljama ne prodaju proizvodi koji sadrže GMO komponentu poput mesa koje se uvozi, a koje je često hranjeno GMO hranom poput soje i kukuruza. No, u svim tim državama Monsanto legalno posluje, prodaje svoja hibridna sjemena i pesticide za suzbijanje korova. Istovremeno, Monsanto konstantno lobira za proširenje i liberalizaciju propisa po pitanju primjene GMO-a.

Što mislite u TTIP-u?

TTIP je trgovinski sporazum koji se trenutno pregovara između institucija SAD-a i EU i prema riječima stotina stručnjaka i aktivista predstavlja veliku prijetnju europskom društvu i gospodarstvu. Sporazum se često naziva i Trojanskim konjem jer se pod izlikom ukidanja trgovinskih barijera, od američkih korporacija pokušava progurati sustav potpune deregulacije i rušenja standarda u zaštiti radnih prava, sigurnosti hrane, zdravlja i obrazovanja, a korporacijama daje nevjerovatne pogodnosti u odnosu prema suverenim državama. TTIP ne smije proći jer bi to bio kraj svih napora za očuvanjem kontrolnih mehanizama u rukama naroda, i značio bi prijelaz i formalne moći na korporacije, što bi razorno djelovalo na socijalnu državu i sve one vrijednosti koje naš Ustav smatra najvišim vrednotama.



Kakve zakone bi po vama hrvatska trebala uvesti po pitanju GMO-a?

Hrvatsko zakonodavstvo po pitanju GMO-a nije loše i cilj je zadržati postojeću razinu zaštite i kontrole. Trebalo bi pojačati kontrole kako bi potrošači bili sigurni da na policama nema robe koja je GMO, ali i zakonodavnim mjerama osnažiti ekološku poljoprivredu.

Mislite li da se prosvjedima može izvršiti dovoljan pritisak na vlast?

Prosvjedima se apsolutno može izvršiti pritisak na vlast jer masovni prosvjed šalje jasnu poruku nezadovoljstva što bi naši predstavnici u Saboru trebali i morali shvatiti ozbiljno jer ih nismo birali kako bi donosili štetne odluke u svoju korist, a na uštrb građanima. Vidimo da se ljudi diljem Europe ustaju, stotine tisuća ih izlazi na ulice sa glasnom porukom kako više ne podržavamo teror koji nam se odvija iza leđja od strane onih koji su prisegnuli štititi nas i služiti pažnjom dobrog gospodara.

Kakav odaziv očekivate na prosvjedu 21.5?

Na prosvjedu očekujemo između pet i deset tisuća građana budući da samo na društvenim mrežama je svoj dolazak potvrdilo njih tri i pol tisuće. Zainteresiranost je velika i nadamo se da će broj prosvjednika biti daleko veći od naše procjene.

Koja je vaša poruka Vladi, a koja hrvatskom narodu?

Naša poruka Vladi jest slanje upozorenja kako se zakoni u RH koji se tiču GMO-a nebi mijenjali. Isto tako želimo da naša Vlada posluša glas sugrađana na način da kažu glasno Europskoj uniji: "Hrvatska ne podržava TTIP jer je to frontalni udar na demokraciju i zaštitu okoliša i zdravlja ljudi".

Pero Grbić

Nikola Bete: Činjenica da se ovim sportom bavi malo ljudi me motivira




Nikola Bete dvadesetjednogodišnji Dubrovčanin jedini je mountain bike vozač u Dubrovniku. Uz posao, svakodnevno vježba trikove na biciklu, koje izvodi na atraktivnim i često opasnim lokacijama. Video zapise svojih vožnja objavljuje na vlastitoj stranici , a u svemu mu pomaže mlađi brat.


1. Što je mountain bike free style?

Mountain bike free style je biciklistička disciplina u kojoj se vozi mountain bike, a trikovi se izvode posvuda. Za izvođenje trikova iskorištavaju se zidovi, ograde, skale i slično. Treba pokušati biti što kreativniji , jer nema posebnih pravila.

2. Kako i zašto ste se počeli baviti mountain bikeom?

Prije sedam godina sam vidio video na youtubeu gdje je čovjek izvodio osnovne trikove na biciklu koji su mene fascinirali. Pomislio sam kako bih i ja jednog dana htio probati takvo nešto. Kupio sam prvo biciklo, krenuo sa početničkim trikovima i nakon sedam godina sam na nekoj solidnoj razni pri izvođenju trikova.

3.  Je li vas bilo strah na početku?

Strah osjetim i danas, ali inače mislim što se više baviš nečim, stječeš više iskustva i jednostavno postaješ sigurniji u sebe, a strah se sve više smanjuje i smanjuje.

4. Što vaši roditelji kažu na vaš hobi?

U obitelji me pojedinci podržavaju uz vječni savjet da budem pažljiv, dok ostali smatraju da je to opasno, da mogu past i slomit kralježnicu te bi najsretniji bili da se prestanem baviti tim sportom.

5. Po kojim kriterijama odabirete lokacije za izvođenje trikova?

Općenito ne gledam samo mjesto na kojem ću izvesti trik bila to ograda ili zid, gledam i krajolik oko njega, da bi to izgledalo što atraktivnije. Također pazim na vremenske prilike. Ukoliko izvodim trikove na velikim visinama, pazim da nema vjetra. Pokušavam izabrat lokacije gdje nema puno ljudi jer me puno ljudi dekocentrira.

6. Jeste li imali problema sa izvođenjem trikova ili vježbe?

Znao sam imati problema sa zaštitarima i policijom koji su me upozoravali da ne smijem vozit po pješačkoj zoni. Dolazio sam u 03:00 sata poslije ponoći na Stradun, baš zato jer tada nema ljudi, ali su me policija redovito zaustavljala da ne smijem vozit po Stradunu, ali me nikad nisu kaznili.

7. Imate li cilj zbog kojeg se bavite ovim sportom?

Naravno. Jednog dana bi se htio profesionalno baviti mountain bikeom, zarađivati od toga, ali usput i promovirati ovaj sport.

8. Jeste li dosad imali problema sa ozljedama?

U sedam godina koliko se ovim bavim, mogu reći da sam imao sreće što se tiče ozljeda. Bilo je dosta padova, a najveća ozljeda mi je bila ozljeda koljena točnije istegnuće prednjeg  križnog ligamenta koja me odvojila od bicikla na godinu i sedam mjeseci. Svi ostali padovi su zanemarivi.

9. Što vam je zanimljivo u sportu kojim se bavite?

Zanimljivo mi je jer se malo ljudi bavi ovim sportom. Mountain bike vožnja i trikovi nisu nešto što se može vidjeti na ulici svaki dan. Upravo ta činjenica mi je zanimljiva i ona me motivira da se ovim bavim. Adrenalin je također ključan motiv jer kad odradim neku točku, taj osjećaj, ali i sigurnst u sebe mi pruža zadovoljstvo.

10. Što vam prolazi kroz glavu prije izvođenja opasnih trikova?

U situacijama kad izvodim trikove na ekstremnim visinama kao što je naprimjer bio zid na Buži, u glavi imam samo sebe, bicikl i zid i ništa više. Nikad nisam pošao izvest opasan trik ako sam nervozan ili imam određeni problem u glavi. U takvim situacijama nastojim bit smiren i opušteno to odradit. 

Antonia Oberan

Ivan Pernar : Teško će se Hrvatska izvući iz krize

Kulminacijom odnosa između Hrvatske demokratske zajednice i Mosta , narušeni su svi aspekti legitimne vlasti u Hrvatskoj, te oporba traži raspisivanje novih izbora.Jesu li zaista novi izbori jedino riješenje nastale situacije i što očekivati od ovakve vlade? O tim i raznim drugim problemima u državi razgovarali smo sa mladim aktivistom te članom Živog zida , Ivanom Pernarom.

Screenshot: Youtube


Izlazi li po vama Hrvatska iz krize?

Da bi se moglo doći do zaključka izlazi li iz krize moramo vidjeti koji su ekonomski pokazatelji.  Je li zaposlenost raste,  je li  se smanjuje dug  građana i države,  je li broj blokiranih manji nego je bio i da li ima porasta proizvodnje.  Mi u prethodnom periodu koji je iza nas vidimo da niti jedan od tih pokazatelja nije doživio neku pozitivnu promjenu.  Možemo zaključiti nažalost da država nije izašla iz krize.

Što mislite hoće li izdržati vlada do kraja mandata?

Da,  jer je cilj ove vlade koje vlada da se održi što dulje.  Nije njezni cilj voditi dobru politiku ili raditi neke reform e koje su pozitivne za građane već  je njen isključivi cilj provoditi direktvie koje dolaze iz vana pod svaku cijenu i očuvati svoje pozicije što dulje.

Koje reforme očekivati od ove vlade?
Neoliberalne reforme koje provode i druge vlade u drugim zemljama koje su upravljanje iz vana kao i naša. To znači reforme u smislu poskupljena zdravstva,  javno zdravstvo prelazi u sferu i domenu privatnog, produženje radnog vijeka znači da ljudi rade do smrti. Zatim privatizacija državne imovine i naravno uvođenje poreza na nekretnine i rezanja drugih  prava . To su mjere koje ne samo da ih možemo očekivati  nego će ih ona i provesti. To je njihova volja.

Koje reforme bi vi proveli u Hrvatkoj?

Sve obrnuto od njih,  znači od produljena roka za odlazak u mirovinu ne bi ga produljio  umjesto privatizacije državnih poduzeća zadržao bi ta poduzeca u državnom vlasništvu,  umjesto rezanja socijanlnih prava povećao bi ih. Napravili bi  i nešto što naša vlada ni pod koju cijenu nema namjeru a to je monetarna politika. Ulogu HNB-a bi promjenio na način da ona prekine biti tek mjenačnica da počne emitirati kune napokon i da se ukine valutna klazula kod  nas na kredite i da svi krediti budu u kunama i da tečajna politika takozvanog nerealnog tečaja da se s njom završi to je suštinska mjera koju bi mi napravili.  Također je Živi zid predao izmjene zakona o referendumu za kojeg će se glasati u saboru na način da se od 10 posto od ukupnog broja birača broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma spusti na 3 posto. Time bi se olakšalo raspisivanje referenduma i na taj način se olakšava izražavanje volja građana.

Kako se boriti protiv bijele kuge?

Prije svega treba s jedne strane otvarati radna mjesta što ova vlada ne čini kako bi se zadržalo mlado i radno aktivno stanovništvo.  Druga mjera su poticaji koji mogu biti u vidu izravnih potpora da država napokon počne riješavati stambenu politiku.  Danas mladi ljudi koji žele imati obitelji niti imaju posao niti imaju  riješeno stambeno pitanje.  Znači država ne može reći mene se to ne tiče jer ako to kaže ona ce ostati bez tih mladih ljudi i naša zemlja će se isprazniti.

Kako oživiti hrvatsko selo?

Sve dok su uvozni porizivodi i uvozna hrana jeftiniji  nego što je ona naša koju mi proizivodimo selo neće oživjeti.  Što znači da je promjena tečajne politike centralna nit vodilja našeg ekonomskog programa.  Ta prva i osnova mjera  je da se kuna oslabi i da se prestane  s  masovnim i nepotrebnim  uvozom  hrane.  Druga mjera je  da se sve seljake koji  su u kreditnom ropstvu da ih se oslobodi  putem ukidanja valutne klauzule i onda  potom kunske emisije kojom bi se išlo za tim da se taj dug maksimalno moguce umanji.

Kakvu vanjsku politiku bi Hrvatska trebala voditi?

Trebala bi voditi politiku koja je takva da vodi prvenstveno računa o našim interesima.  Ako  EU ide uvesti sankcije Rusiji po direktivi  Washingtona onda Hrvatska prvo sebe pita ima li naša zemlja  korisiti od uvodenja sankcija ako nema onda ih ne treba uvoditi, to navodim kao primjer. Naša zemlja bi trebala umjesto da po pricnipu copy paste provodi direktive iz Bruxellesa trebala bi vodit vanjsku politku od koje mi imamo koristi,  a ne od koje koristi ima netko drugi. Trebamo imati suverenu državu koja nije na daljinski upravljač. To je društvo kakvo mi želimo da Hrvatska bude.

Na koje bi se zemlje Hrvatska trebala ugledati?

Pa na zemlje koje su odbacile neoliberalni model.  Jedna od njih je svakako Island jer su prekinuli pregovore o ulasku u EU, reformirali su svoj bankarski sustav te ukinuli valutnu klauzulu. Napravili su emisiju u domaćoj valuti te na taj način su  oslobodili  svoje građane duga,odnosno većeg dijela kredita s jedne strane,  a s druge su stimulirali svoju ekonomiju.

Pero Grbić

Huliganizam i barbarstvo na sceni

Umjesto još jedne sportske večeri u kojoj bi svi ljubitelji najljepše sporedne stvari na svijetu trebali uživati, medije su preplavili napisi o incidentima navijača West Hama koj su svojim izgredima bacili ljagu na derbi kola s Manchester Unitedom. Tim činom ponovno je  otvoreno  pitanje huliganizma koje se u Engleskoj smatralo gotovo riješenim i svedenim na minimum.

Nasilje na ulicama, kordoni policije, šteta na izlozima, prozorima, automobilima, poneki mrtav. Vrijedi li sportski događaj toliko? Vrijedi li straha čitavog jednoga grada? Vrijedi li ijednog života, ijedne ozljede? Reći će obožavatelj nogometa da vrijedi. Psihologija kaže da čovjek treba grupu. Danas, u vrijeme kada nam, po demokratskim načelima, nastoje uzeti širu zajednicu, jedino se još u grupama navijajući za voljeni klub osjetimo dijelom nečeg većeg od nas samih. Jer, nastoje se, u ime globalnog svijeta, izbrisati kolektivne odrednice i ustanoviti dužničko društvo u kojem nakon nedostatka dvije ili tri plaće gubite nepokretnu i pokretnu imovinu, mobilni telefon i kontakt s globalnim svijetom.


A kad shvatimo da postoje stvari vrijednije od automobila, mobilnih telefona, kuća i računa u bankama, bude kasno. Natrag se, nakon sječenja grana uz koje smo se popeli u hijerarhiji kaveza s majmunima zvanim moderni svijet, već je kasno.

 U međuvremenu, mladi ljudi, pa i stariji, nalaze se po kavanama, ulicama, parkovima i trgovima i vode krvave bitke u kojima se osjećaju kao borci i zaštitnici grba i stijega svojega kluba. Jer njihovi su im klubovi nerijetko bliži od obitelji od kojih su se udaljili, od njihova naroda, jezika, kulture.

Čitav jedan svijet u kojem se mlad čovjek osjeća potrebnim, voljenim i korisnim. Sve se to ima u navijačkoj skupini. Onda, kad teror osvane na ulici, brzo se na televiziji pojavi kakav profa psihologije i priča kako nešto nije u redu s državom, obitelji, društvom, odgojem i svime čega nema, a trebalo bi biti.

Pero Grbić

Festival demokracije zvan izbori

Izlaznost na izbore i smisao izlaska

Nema smisla. Jednostavno, nema smisla izići na izbore. Izbori, zapravo, služe sceni. Političkoj? Ne, služe kazališnoj sceni. Veliki teatar, ne samo apsurda nego i predstave za svijet. I za naivne koji misle da se u postojećoj konstalaciji stvari išta može promijeniti nabolje. Priznati da je sve pogrešno, ne isplati se.

Ni političarima, ni međunarodnoj zajednici, ni austrijskim bankarima, ni engleskoj kraljici,, ni svim ostalim profiterima. Jednostavno, nema smisla. Ostao je samo strah, strah od preglasavanja i tuđe dominacije i kontrole. Bitka za očuvanje resursa i načina života, nije bitka za boljitak. Bitka je ovo da se spasi što se ne može spasiti, od imovine do dostojanstva, dvoje koje je najteže očuvati. A političari se boje, baš kao i on, da će opet postati ljudi kojima se nitko neće klanjati i sklanjati. I, zato im trebamo mi, da iziđemo na izbore i produžimo sve. Jer, ako ne iziđemo, pokazat će se da izbori, baš kao ni postojeći poredak stvari, nemaju smisla.

Fotografija glasačkog listića

Gdje će ti duša? Zar da radimo kao portiri, čistači, radnici, inženjeri, knjigovođe, liječnici? Iziđite na izbore, vi ste naša nada. Znamo, nije vam lako, ali, zar hoćete da više ni nama ne bude lako? Znamo, brinemo se za prava žena, muškaraca, manjina, djece, mačaka, pasa, ptica i invalida, znamo i da se skoro dvije dekade nismo uspjeli izboriti i pobrinuti za to, ali tu smo da i dalje brinemo i borimo. Za to nas plaćaju. Plaćate. Ako ne iziđete na izbore, što će biti s nama? S vojskom koju šaljemo u Afganistan? Što će misliti naši američki i europski prijatelji? Nevladin sektor, političke stranke, demokracija, svemu će nestati smisao i svi će znati da smo od početka postavili stvari naopako.

Ne trebaju brinuti. Strah će istjerati ljude na ulice, pa do glasačkih kutija. Strah od vladavine većine, osnovnog postulata demokracije.  Demokracija većini dopušta koješta. Legalno. Sve već izišlo iz kaveza smisla, vrišti od nelogičnosti, urla od nepravde, kriči od zla, zaudara na prijevaru poput mjesec dana stare konjske lešine s divlje mesarske deponije. Strah od drugih, opravdan i zarazan, tjera ljude da iziđu, da zaokruže svoje, u svijetu u kojem su sve stranke nacionalne ipak, sve ovo treba nekako produžiti, ponovo ozakoniti, da profiteri mogu odahnuti i obrisati znojna čela i progurati laž o mogućnosti promjene postojećeg stanja.

Pero Grbić

nedjelja, 29. svibnja 2016.

Andrej Šarić: Dubrovnik Smart City

Andrej Šarić je završio studij Informacijskih tehnologija na RIT-u . On je primjer uspješnog studenta, koji osim fakultetskih obaveza radi i na brojnim pametnim aplikacijama koje olakšavaju život građanima grada Dubrovnika.  

Fotografija: UNIDU radio

Libertas App je prva aplikacija koju ste napravili. Možete li objasniti njeno djelovanje?

Napravili smo je na drugoj godini fakulteta kad smo tek krenuli s tom cijelom idejom mobilnih aplikacija i htjeli smo se upoznati kako sve to izgleda i radi. Došli smo na ideju da napravimo nešto što može pomoći građanima grada Dubrovnika i odlučili smo se uzeti jedan od problema u gradu i vidjeli smo da je najveći problem za nas učenike i studente zapravo Libertasov red vožnji, Nikad se ne zna kad autobus dolazi, nitko ne voli ulaziti mobitelom na web i tražiti. Tu je došla ideja da napravimo aplikaciju, da lijepo sve to poslažemo, sredimo i da u dva klika se može pronaći željeni autobus i raspored vožnji. Tu su bili ogromni problemi, to je bio ujedno i prvi put da radimo mobilnu aplikaciju i taj sami Libertasov raspored je strašno kompliciran što je i razumljivo za grad poput Dubrovnika. 

Najavili ste razvoj i nadogradnju aplikacije. Kako je namjeravate poboljšati?

Bili su veliki planovi za razvoj i nadogradnju aplikacije i željeli smo to odraditi u suradnji s Libertasom, ali u međuvremenu smo naišli na neke probleme i jednostavno nismo uspjeli izvesti to i u međuvremenu smo prikupili drugih par projekata i moram priznati da je to ostalo malo po strani. 

Barcelona je jedan od prvih gradova sa Smart city idejom, dok je Dubrovnik na tragu da to postane. Koje su to ostale aplikacije što potiču Dubrovnik da postane Smart city? 

Sve je krenulo na Hackathonu, prvom natjecanju u Dubrovniku gdje smo imali za temu i zadatak naći stvarne probleme u gradu Dubrovniku i način na koji bi ih mi mogli riješiti kao programeri, izumitelji, i nakon toga je proizašlo par ideja kao na primjer Dubrovnik Art, aplikacija za dubrovačku turističku karticu, proizašle su ideje poput pametnog parkinga za grad Dubrovnik, pametnog navodnjavanja za parkove i pametne klupe.

Koja ti je najdraža aplikacija od svih?

S obzirom da je prva aplikacija koju smo onako radili je Dubrovnik Art, i to je  naša bebica, ali najkompliciranija i nekako najdraža mi je ona za pametni parking grada Dubrovnika. Moram naglasiti da je to projekt jedne firme Universal Industries, druge Startup firme koja je nastala isto nakon tog Hackathona i radimo s njima u suradnji, oni razvijaju cijeli hardver za pametni parking, a mi razvijamo softverski dio, znači aplikacije. 

Kako ste došli na ideju aplikacije koja bi trebala turistima olakšati kretanje gradom i kako je tekla sama realizacija?


Ideja je došla na hackathonu, dali su nam primjere nekih ideja kako se nešto može poboljšati, nekih tehnologija koje bi mogle biti korištene u poboljšavanju tih ponuda i mi smo vidjeli da Dubrovnik Art ima odličan proizvod ,  odličnu prodaju, ali nema pokrivene sve kanale prodaje na primjer. 
Prva je ideja bila napraviti aplikaciju koja će biti sažetak njihove papirnate brošure i imali smo 48 sati da napravimo prototip i mi smo u prvih 12,13 sati završili to što smo željeli i nije bilo dovoljno pa smo uzeli novu tehnologiju kako bi napravili nešto još bolje , te se odlučili za bluetooth tehnologiju, IBAC uređaje, male uređaje koji odašilju bluetooth signal i došli smo na ideju da napravimo aplikaciju koja precizno pokazuje turistima njihovu udaljenost od nekog restorana , kafića, bilo kakvog pružatelja usluge koji je u ponudi dubrovačke kartice.

Kako mislite izvesti da turisti saznaju za postojanje ove aplikacije?

U ovom poslu razvijanje aplikacije je jedna stvar i super je razviti aplikaciju, staviti je na Google store, ali ako nitko za nju ne zna isto je ako da i ne postoji. Potrebna je određena količina promocije, te treba podignuti ljudima svijest da ona postoji. 

Kako je bilo raditi sa osnivačem platforme City OS Cecom Gakovićem?

Ceco Gaković je inače moj mentor. On je osoba bez koje se ništa od ovoga ne bi dogodilo. on je bio osoba koja kad god bi ja došao na neku ideju zajedno sa prijateljima iz firme bi nas zaustavio , rekao bi nam da sagledamo stvari realno, što možemo napraviti, što ne možemo napraviti i koliko nam vremena treba. Osoba koja nas gura u pravi poslovni svijet. te ima  ogromnu količinu iskustva.

Završio si studij. Koliko ti je bilo teško napraviti balans između sveučilišnih obaveza i obveza programiranja?

Mi u firmi interno svoje poslovno vrijeme koje zovemo "Sova" , jer se to uglavnom događa po noći. Odredimo kad ćemo rješavati školske obaveze, a uglavnom po noći radimo. Ponekad bude naporno i spava se samo po tri do četiri sata ako i toliko, no isplatilo se. 

Kako su protekle radionice koje je organizirao Informatički klub Futura u vezi weba i iOS-a ?

Ja i Josip Ćalaš smo bili zaduženi za ovaj dio iOS-a, znači razvijanje mobilnih aplikacija za iPhone uređaje. Moje mišljenje je da je to odlična stvar jer pruža priliku mladima , onima koje to interesira da dobiju znanje koje im je potrebno da se bace u taj svijet i počnu time baviti. 

Koji su planovi za blisku budućnost?

Još čekam da mi slegne ta misao da sam gotov s fakultetom, to još nije tu dok ne dobijem diplomu i vjerujem da će me tek tada stvarni život pogoditi ali ja mislim da se planovi neće puno mijenjati od trenutnih, znači želimo nastaviti razvijati odlične aplikacije koji će puno ljudi koristiti i koje će im olakšati život u gradu i želimo progurati našu firmu i naš Startup što dalje. 

Mila Petrušić