srijeda, 13. ožujka 2019.

Recenzija filma - Zelena knjiga: vodič za život


Film Zelena knjiga – vodič za život govori o rasnim razlikama i podjelama u Američkom društvu u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, za vrijeme rasne diskriminacije i segregacije afroamerikanaca.
Radnja je smještena smisleno u to vrijeme da bi se dočaralo iskustvo talentiranog pijanista Dr. Dona Shirleyja kojeg je utjelovio Mahershal Ali te njegovog prijatelja bijelca, izbacivača u jednom nočnom klubu, Tonyja Vallelongu kojeg je izvrsno utjelovio i dočarao Viggo Mortensen.

Film je inače rađen po istinitom događaju te se na kraju filma pojavljuju i autentične fotografije spomenutih glavnih aktera. Oni potječu iz dva potpuno različita svijeta, Dr. Don Shirley je visokoobrazovan i profinjen, a Tony Vallelonga je tipičan pripadnik radničke klase.

Obojica su na neki način obespravljeni, jedan rasno drugi socioekonomski. Putevi im se isprepletu kada je Dr. Shirley radio turneje po jugu SAD-a i krenuo u potragu za vozačem i tjelohraniteljem. Tu  počinje njihova pustolovina.  U vrijemeodređenog zakona u SAD-u crncima nije bilo dopušteno odsjedanje u istim hotelima I barovima kao I bijelcima, te čak nije bilo dopušteno crncima kretanje na ulici nakon zalaska sunca. Pogotovo je na jugu to bilo najizraženije, gdje je Dr. Shirley inzistirao ići na turneju kako bi razbio predrasude visokog bjelačkog društva kojima je svirao. Dvojac se kroz razvoj price zatekne s raznim preprekama i opasnostima, gdje ulične sposobnosti Vallelonge dobro dođu. Jedan iz drugoga izvlače ono najbolje i onu stranu koju ovaj drugi nije mislio da je posjeduje.
Film slučajno ili namjerno dolazi u vrijeme jedne od največih rasnih netrpeljivosti prema crncima I emigrantima koje pogađaju današnji svijet u 2019. godini,  pa tako I Ameriku.
Vrijedi ga pogledati iako scenografski nije  pre ambiciozan, ali ipak se poruka filma treba staviti u prvi plan, ona ipak nosi cijelu radnju I dojam.  Upravo je radnja u ovom filmu ona  koja najčešće i postiže velike uspjehe kod gledatelja.





Matej Šarić

Koncert Nine Badrić u Spaladium areni


S riječima “Isuse Bože! Dobra večer Splite. Ne znam jeste li svjesni koliko sam čekala ovaj trenutak”, Nina Badrić otvorila je svoj koncert u prepunoj Splitskoj Spaladium areni. Nakon duge 23 godine Ninina velika želja da nastupi na tom mjestu, još na Dan žena se ispunila.

Koncert je otvorila s pjesmom “Rekao si” i nagovijestila Splićanima, ali i svim ostalim prijateljima i posjetiteljima, emocionalnu kulisu koju im je planirala prirediti.

Gledatelji i slušatelji su imali što iskusiti, od romantične i posebne produkcije, koja se od samo jedne Nine Badrić može očekivati, do savršene i uigrane glazbene pratnje, posebno pripadnice nježnijeg spola koje su došle na svoje ,na svoj dan, u svome gradu.

Gradonačelnik grada Splita Andro Krstulović Opara također je uživao sa svojom suprugom u atmosferi i zvukovima koji su dopirali s bine tu večer. Posebno emocionalno je bilo kada je Nina sa serijom pjesama i posveta odala počast nedavno preminulom Oliveru Dragojeviću, koji je bio veliki Ninin prijatelj i kolega tijekom njene karijere, te je to zasigurno bio jedan od vrhunaca večeri kad su se svi povezali u sjećanju na njihovog preminulog sugrađanina.

Ninu je toliko ponjela atmosfera da je nije mogla poremetiti ni mala nezgoda s garderobom, točnije obućom, koju je skinula i nastavila pjevati bosa, na opće oduševljenje okupljenih.
Smogla je snage i emocije za čak dva bisa i tako dovela još jedan jako uspješan koncert svome kraju.

Matej Šarić

‘‘Bohemian Rhapsody‘‘ recenzija filma

Biografija o životu Freddiea Mercuryja filmsko je utjelovljenje svima već manje ili više poznate životne priče legendarnog frontmana Queena i rock povijesti općenito. Pravo  ime mu je bilo Farrokh Bulsara iz Zanzibara gdje je rođen, u obitelji iz Indije koja je bijegom od revolucije u Zanzibaru došla u Veliku Britaniju, gdje i počinje priča u filmu.

Film je u određenim detaljima u povijesti i nastanku grupe uzeo umjetničku slobodu da bi s jedne strane dobio kohezivniji tijek radnje i fokusirao se na ono najbitnije. Ipak ne može se oteti dojmu da je u određenim stvarima film malo prenapuhao i požurivao bitne trenutke benda Queen. Moguće da su u nekim stvarima članovi benda Brian May i Roger Taylor koji su nadgledali svaki segment nastanka filma imali utjecaj na to, ali to je ostavljeno svakome na vlastitu prosudbu.

U globalu film je jako dobro odglumljen od strane glumaca koji su utjelovili glavne aktere četiri člana benda Queen. Što se tiče utjelovljenja glavnog lika filma Freddiea Mercurya ,glumac Rami Malek je možda ipak otišao pre daleko u dočaravanju karakternih osobina i crta legendarnog pjevača. Izvrsno je skinuo sve bitne osobine i mimike, koje pamte fanovi ali izostaje iz nekog razloga krajnja uvjerljivost i prirodnost. Cijelo vrijeme ne nestaje osjećaj da je to ipak film i možda baš zbog glume Rami Maleka.

To bi mogli najviše primjetiti najveći fanovi benda, koji su odgledali dostupne dokumentarce i čitali biografije o Freddieu i bendu Queen. Oni bi mogli najviše primjetiti tu ubrzanost radnje, koja je uspjela ispričati priču ali na način da je malo izkompresirala prirodnost radnje.
Film bi unatoč tome vrijedilo pogledati, kao i fanovi lika i djela Freddiea Mercurya i Queena  tako i netko tko nije nužno fan ili se s tom pričom upoznava prvi put. U konačnici je priča jako lijepo dočarana, posebice legendarni koncert na Live Aidu koji će vječno ostati zabilježen kao najbolji rock trenutak u povijesti i svakako ga vrijedi prenositi budućim 




Matej Šarić

Oskari 2019: ''Rami Malek prvi dobotinik nagrade arapskog podrijetla''


Održali su se 91. Oskari po redu, a nominacija i kipića bilo je puno. Neki su filmovi razočarali, a neki iznenadili. Haljine i stajlinzi s najpopularnijeg crvenog tepiha u Hollywoodu okruživali su ljude danima, a neki portali fotografije i priče s Oskara objavljuju još uvijek.

The Academy objavio je popis nominiranih u devet kategorija i to: Dokumentarni film, Kratki dokumentarni film, Strani film, Šminka i frizura, Originalna glazba, Originalna pjesma, Kratki animirani film, Kratki igrani film i Vizualni efekti. 

Neupitno je da su najveću pažnju na ovogodišnjoj dodjeli zlatnih kipića dobili upravo Lady Gaga i Bradley Cooper koji su pokrenuli glasine o eventualnoj ljubavnoj aferi.

Oskar za najbolji film pripao je filmu “Zelena Knjiga”. Rami Malek iz filma ''Bohemain Rhapsody'' osvojio je Oskara za najboljeg glumca, a upravo je on prvi dobitnik Oskara s arapskim podrijetlom. Olivia Colman je osvojila Oskara za najbolju glumicu. Da se iznenadila time moglo se vidjeti u njezinom govoru, vidno potresena, emotivna i ponosna, u više navrata nije znala ni sama što bi rekla. Oskara za najboljeg sporednog glumca dobio je Mahershala Ali iz filma ''Zelena knjiga'', dok je za najbolju sporednu glumicu kipić ponosno preuzela Regina King. Oskar za kategoriju Najbolji adaptirani scenarij pripao je filmu ''BlackKkKlansman''. Iz Kategorije Najbolja originalna pjesma je Oskar, koji je zasigurno najviše plijenio pozornost, a radi se o pjesmi Shallow iz filma A Star iz Born. Izvedba uživo bila je spektakularna, a mnogo je gledatelja i obožavatelja pretpostavilo kako između Lady Gage i Bradley Coopera ima neka tajna veza. Iako je Lady Gaga nakon nekoliko dana izjavila kako se film, na kojem su dugo radili, radi o ljubavi, te da su upravo i htjeli da izvedba bude takva. No, zanimljivo je upravo to što Gaga nije negirala eventualnu aferu s Cooperom koji je trenutno s ruskom manekenkom Irinom Shayk.

Bilo kako bilo, gledateljima preostaje čekati godinu dana do sljedećih Oskara. Na stvaraocima, glumcima, redateljima i scenraistima je da na male ekrane prikažu kvalitetne i zanimljive filmove vrijedne gledanja.

                                                (Rami Malek)

Matej Šarić

ponedjeljak, 17. rujna 2018.

Prvi Mentalfest u Dubrovniku

Erasmus Student Network Dubrovnik u suradnji sa  Domom za odrasle osobe ''Turnić'' Rijeka, organizirao  je prvi Mentalfest u Dubrovnik. Dom za odrasle osobe ''Turnić'' Rijeka  Udruga je  za pomoć osobama i obiteljima sa poteškoćama mentalnog zdravlja. Cilj događanja bio je podizanje svijesti o mentalnom zdravlju i rad na anti-stigmatizaciji problema mentalnog zdravlja.Tom prigodom razgovarali smo s potpredsjednicom Erasmus Student Networka Dubrovnik Nerom Butigan.




Zašto ste odlučili organizirati Mentalfest u Dubrovniku?
Ove godine ESN je na internacionalnoj razini pokrenio projekt pod nazivom Social Inclusion days. Tim projektom želi se potaknuti mlade, da se kroz volontiranje bave temama socijalne uključenosti diskriminiranih grupa i humanitranog karaktera. Tema mentalnog zdravlja vrlo je bitna i pogađa kako stariju tako i mlađu populaciju. Govor o njoj omogućuje stvaranje sigurne zone za traženje pomoći.

Kako je izgledao program  i koje aktivnosti su bile uključene u program festivala ?
Mentalfest  u Dubrovniku trajao je 3 dana.U posjet su nam došli radnici i korisnici Doma za odrasle osobe Turnić iz Rijeke. U programu je bila živa knjižnica kao radionica kroz koju se direktno razgovaralo sa osobama koje imaju poteškoća s mentalnim zdravljem, educiralo se posjetitelje o problematici te samim time vršila se anti-stigmatizacija  jer stigma uglavnom dolazi iz nepoznavanja.
Također je izveden Kuc Kuc kabaret, predstava korisnika doma gdje su studenti i lokalna zajednica mogli doživjeti za što su sve ti ljudi sposobni. To ima pozitivan učinak na gledatelje tako i na izvođače koji pred novom publikom nadograđuju samopouzdanje.
Kao zadnju aktivnost imali smo radijsku emisiju na UNIDU radiju sa korsinicom doma,  a emisija se bavila pitanjima stigme iz prve ruke.



Kakav je bio odaziv publike na Mentalfestu ?
Posjećenost nam je bila velika ,a publika je bila sačinja od lokalne zajednice i lokalnih studenata, ali i od erasmus studenata. Publika je jako pozitivno reagirala na festival i primjetila sam da da je narednih par tjedana tema mentalnog zdravlja bila zastupljena u razgovorima.



Imate li u planu neki sličan projekt  ili ponavljanje Mentalfesta u Dubrovniku ?
U listopadu se održava treći po redu menatlfest u Rijeci na kojem će sudjelovati i naša članica ESN sekcija te predstaviti kako je to izgledalo kod nas. Nadamo se da ćemo ponoviti Mentalfest u Dubrovniku sljedće godine. Što se više ljudi uključuje u takve aktivnosti to će veća biti i promjena.


Andrea Bralić

Treći Dubrovnik Craft Beer Festival





Vikend u kampu Solitudo obilježen je  Dubrovnik Craft Beer Festivalom koji se održao u sklopu Ljeta u Valamaru, a uz podršku Turističke zajednice grada Dubrovnika.

Bilo je to drugo ovogodišnje, a treće sveukupno izdanje Festivala. Festivalski program počeo je  31.08. uz koncert benda Let 3, dok je drugi dan nastupao Edo Maajka.
 „Očekujte dobru svirku s dosta novih pjesama s novog albuma “Put u plus” te stare hitove s prijašnjih albuma u malo drukčijim aranžmanima!”-izjavio je Edo Maajka prije koncerta.

Prije i poslije glavnih izvođača pristune je zabavljao  DJ Raw Syndicate Booking. Parking i ulaz na koncerte bio je besplatan, a posjetitelji Festivala mogli  su isprobati razne delicije u Street food kutku, upoznati lokalne kućne pivare u Homebrew kutku te na desetke vrsta piva pripravljenih u više od 20 mikro pivovara.

Bogatstvo ovakvog festivala je mogućnost upoznavanja vlasnika mikro pivovare i te iz prve ruke naučiti nešto o proizvodnji i kuhanju piva. Cilj Dubrovnik Craft Beer Festivala je promocija malih domaćih pivovara te upoznavanje lokalnih ugostitelja, građana i posjetitelja Grada Dubrovnika s kvalitetom zanatskog piva.

Andrea Bralić

Intervju s televizijskom producenticom Vesnom Karuzom Podgorelec


Kako bi Netflix mogao utjecati na budućnost televizijskih sadržaja?
Netflix je usluga gledanja filmova i serija na zahtjev, koja je relativno nedavno postala dostupna i u Hrvatskoj. Promjene koje bi Netflix mogao donijeti televiziji u Hrvatskoj i u svijetu objasnila je televizijska producentica Vesna Karuza Podgorelec.

Kako je Netflix za sada prihvaćen u Hrvatskoj?
Netflix u Hrvatskoj nije doživio puninu moguće popularnosti, jer nije ni ulagao previše u Hrvatsku. Hrvatska je malo tržište. Ako želite na tržištu značajnije vladati, morate imati sadržaje prevedene na taj jezik. Netflix se više bavio  većim tržištima i mislim da će sada Hrvatska doći na red, tako da ćemo mi tek u periodu koji slijedi moći vidjeti koliku popularnost će ostvariti kod nas. Izvan Hrvatske Netflix bilježi kontinuirani rast broja pretplatnika i to je sada na svjetskoj razini oko 120 milijuna pretplatnika. Taj broj treba pomnožiti s dva ili s tri gledatelja, zato što Netflix u okviru jedne pretplate nudi mogućnost gledanja na 4 uređaja. Dakle, oni kontinuirano rastu, prvo su željeli zahvatiti veće tržište i sada će krenuti prema manjima.
Kako bi takva vrsta gledanja sadržaja na zahtjev mogla utjecati na televiziju u budućnosti?
Ona već sad utječe na televiziju u budućnosti. Svi teoretičari televizije kažu da je stara, tradicionalna televizija koju oni nazivaju linearnom – dakle Vi upalite televizor pa gledate – prošlost. Mi smo sad u jednoj fazi prelaska na novu televiziju koja  će se sastojati od gledanja na zahtjev i gledanja programa uživo. Dakle, vi ćete program gledati gdje želite, kada želite, na koji način želite. Televizija je izašla iz dnevnih boravaka i spavaćih soba, postala je mobilna i gledatelj će imati mogućnost birati sadržaj prema svojim navikama. Neće više biti vezan uz ono što nude urednici tijekom dana. To je sigurno. Pitanje je samo kojom dinamikom, dakle koliko brzo će to zahvatiti Hrvatsku, jer Hrvatska ima malo tržište koje, rekla bih u ovom smislu zaostaje za većinom europskih medijskih tržišta.

Netflix je 2013 godine  producirao House of Cards kao prvi originalni sadržaj. Postoji li razlika u formi Netflixovih sadržaja naspram na standardne televizijske forme?
Apsolutno. Uz Netflix tu je i bilo koja druga nelinearna televizija. Tako sada radi i BBC. BBC ima svoju nelinearnu televiziju za američko tržište zajedno s ITV-om koja se naziva BritBox. Tu je i HBO sa svojim programima na zahtjev. Dakle, to su programi koji njeguju ono što se zove kvalitetna televizija. Oni više ne trebaju obuhvatiti u jednom trenutku masu unutar jedne države, nego mogu obuhvatiti gledatelje koji vole kvalitetnije sadržaje na globalnoj razini. Na razini zemaljske kugle se nalazi velik broj ljudi koji vole gledati kvalitetnu televiziju, tako da ova televizija postaje zapravo paradoksalno bliska onome što je prije bila javna televizija.  Javne televizije idu prema popularnosti, jer moraju u nacionalnim okvirima biti gledane, dok komercijalne televizije ovog tipa, dakle nove komercijalne nelinearne televizije ili idu prema sadržajima uživo za koje mogu dosta platiti ili prema djelima trajne vrijednosti koja onda mogu imati dugi niz godina gledanja, monetiziranja i njihov život je na svjetskoj razini, nije vezan za jednu naciju.


Jesu li se žanrovi na neki način promijenili ili su nastali neki novi?
Novi žanrovi cijelo vrijeme nastaju. Žanr je posljedica potrebe publike, potrebe industrije. Promijenili su se zakoni zarade za komercijalne televizije. One više ne zarađuju od reklama nego direktno od korisnika. Kao posljedica, te komercijalne televizije, televizije na zahtjev, počele su se prilagođavati publici. Žanrovi su se počeli miješati, što je karakteristika televizije kasnog 20. i početka 21. stoljeća, ali te žanrovske fuzije u principu idu prema nekoj vrsti autentičnog umjetničkog izraza. I takve obično televizijske serije imaju ono što je prije na filmu bio redatelj, odnosno autor. Ta se osoba ovdje naziva showrunner.  Dakle redatelj više nije prva autorska persona u takvim serijama, nego to je osoba koja vodi scenaristički tim, vodi kompletnu produkciju. Sadašnje televizijske serije su toliko kvalitetne i toliko se puno novca uloži u njih da su one najozbiljnije ugrozile filmsku industriju. Televizijska industrija u tom smislu raste i u kvaliteti i u kvantiteti dok filmska industrija gubi bitku i nalazi se pred velikim pitanjem čemu će u budućnosti služiti kino dvorane.

Je li isplativo da HRT otkupljuje Netflixove sadržaje poput serije House of Cards, s obzirom na to da pretplata nije toliko skupa?
Ja ne bih rekla da je to pitanje novca. To je pitanje odluke čemu služi javni servis. Javni servis prvenstveno služi kako bi promovirao domaću produkciju. Nikad vi ne možete toliko brzo kupiti jednu seriju koliko je ona već puta eksploatirana pred publikom koja tu seriju hoće gledati. Tako da svi javni servisi, a ne samo HRT, imaju pred sobom dilemu. Da li maksimalno ulagati taj novac koji imate u domaću proizvodnju pa nju nuditi na svjetsko tržište, kao što smo recimo HRT-ovu seriju Novine prodali Netflixu? Ili od Netflixa kupovati House of Cards kojeg su ljudi koji gledaju takve serije već zapravo odgledali na nekim drugim kanalima distribucije, a oni koji ih nisu gledali zapravo nisu ni zainteresirani za takvu vrstu serija. Mislim da je budućnost javnog servisa,  što je pokazao i BBC  i velik broj drugih europskih javnih servisa, zapravo u maksimalnom domaćem sadržaju. Situacija više nije takva da ako javna televizija nije prikazala neku kvalitetnu seriju vi je niste ni imali priliku gledati. Danas su vremena drugačija i zato se javni servisi maksimalno okreću domaćoj proizvodnji . Ta ista domaća proizvodnja onda zapošljava ljude u domaćoj kulturnoj industriji. Buja kreativni dio vaše nacije, ulaže se novac u kreativnu industriju i onda se to može prodati na svjetska tržišta, kao što smo mi prodali Novine i time biti jedna zemlja za koju se čulo. Tako smo i Počivali u miru prodali i Channel 4 i drugim distributerima također na gledanje na zahtjev. Te dvije serije pokazuju da i za Hrvatski kvalitetni dramski proizvod ima interesa u svijetu i mislim da će to biti put.

Julija Mlinarić