petak, 26. svibnja 2017.

INTERVJU: Ana Petrović: "Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš"

Mlada Osječanka Ana Petrović studentica je treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Osim obavezna na fakultetu, Ana svoju svakodnevicu popunjava u Teatru, što je rijetkost za dubrovačke studente. Svoju životnu priču o glumi, kazalištu i fakultetu odlučila je podijeliti i svojim primjerom pokazati kako se rad i trud uvijek nagrađuju.






 Kada ste pojavila ljubav prema glumi?
 Ljubav prema glumi je procvjetala rano, zavoljela sam je nesvjesno. Kao 'jedinica' u obitelji savršeno sam naučila podređivati pravila igre samoj sebi. Gluma je za mene predstavljala 'obiteljsku zabavu' kroz koju sam mogla angažirati i roditelje kao sporedne glumce. Adrenalin je bio na vrhuncu samo zato što nisu znali kada predstava počinje i završava. Mogu samo reći da im nije bilo lako.







 Gdje ste započeli svoju karijeru?
Aktivnu amatersku karijeru započela sam prije 3 godine, u Studentskome Teatru Lero. Trebao mi je taj već isprobani 'ispušni ventil' kao terapija za sve. Postala sam teatarski adrenalin junkie, a odvikavanje nije bila opcija.






 S obzirom da studirate na Sveučilištu u Dubrovniku, kako usklađujete svoje obaveze na fakultetu sa glumom?
Fascinantno je kako vrijeme leti i kako su dani postali prekratki ali uz dobru organizaciju sve je moguće. U mome slučaju to je još uvijek kroničan nedostatak vremena i 8-ga dana u tjednu. Živim za dan kada ću evoluirati u potpunosti organiziranu osobu.





Kako često Vam se održavaju probe?
Za vrijeme stvaranja predstave probe su svakodnevica, Lero postaje drugi dom. Svaka predstava označava otkrivanje i oživljavanje novog svijeta i vlastite uloge. Za to je naravno potrebno vrijeme prilagodbe, koliko zajedničke toliko i osobne. Upravo to disanje 'istog zraka' zahtijeva najviše posvećenosti i kontinuiteta ali i daje potpis svake izvedbe. Gotove predstave igramo u prosjeku dva puta mjesečno uz 'cardio probe', dan prije.




Koja je predstava na Vas ostavila veliki utisak?
 Kao da roditelja pitate koje dijete najviše voli. Dojmila me se svaka pojedinačno na svoj jedinstven način. Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš, pogotovo u umjetnosti jer je prosjek ružna i tužna stvar.


 Sto želiš poručiti svojim kolegama?
Kolegama želim poručiti da mijenjaju vlastita uvjerenja koja im ne služe. Da više vole i manje razmišljaju. Više slušaju glazbu, a manje unutarnje dijaloge straha i sumnje. Da se pokrenu, vjeruju i ožive svoje snove jer nitko drugi za njih neće. 



Ana-Marija Gugić

četvrtak, 25. svibnja 2017.

RECENZIJA FILMA: Me before you

Film Me before you preveden kao Tu sam pred tobom je romantična drama prilagođena istoimenom romanu autorice Jojo Moyes iz 2012. godine, koji je postao svjetski bestseller. U glavnim ulogama su simpatična Emilia Clark koja se proslavila u Igri prijestolja i Sam Claflin, najpoznatiji po ulozi Finnicka u Igrama gladi i iz Love, Rosie.



Louisa Clark je duhovita 26-godišnjakinja iz borbene obitelji srednje klase. Lou ostaje bez posla u trgovini gdje je prodavala slastice i očajno traži novi posao kako bi pomogla svojoj obitelji. Pronalazi oglas s opisom 'briga i pravljenje društva paraliziranoj osobi'. Odlazi na razgovor za posao i saznaje da bi njen svakodnevni zadatak bio skrbiti za 30-godišnjeg Willa koji je postao kvadriplegičar nakon prometne nesreće. Lou na razgovor dolazi kod Willove majke koja svog sina tretira kao da je 'paraliziran i u glavi'. Nespretna i zbunjena Lou dobiva posao na licu mjesta, a vrlo brzo se poslovni odnos s Willom pretvori u nešto puno više.

U srži - živa akcijska Disney princeza, Louisa za ekscentričnu garderobu odabire neobične suknjice s uzorcima cvijeća ili srca, koje kanaliziraju uzbuđenje, koje joj nedostaje u njezinom životu. Posjeduje nevjerojatnu neverbalnu komunikaciju ekspresijama lica, a posebno fascinira što može raditi svojim obrvama – neobičan detalj u njezinoj glumi koji još više dočarava pojedine trenutke.

Najveći dio filma posvećen je razvijanju odnosa između Lou i Willa, gdje se i javljaju najveći problemi - na novom poslu Lou treba oraspoložiti čovjeka koji je namrgođeni sarkastični bogataš koji više ne želi živjeti. Will je potpuno hladan i zatvoren prema cijelom svijetu i vrlo teško podnosi činjenicu da više ne može živjeti život kakav je živio prije nesreće. Takav odnos između njih na trenutke ostavlja dojam kao da gledamo ljepoticu i zvijer, ali kako dani prolaze Will se sve više otvara i dopušta Lou da uđe u njegovo srce.




Zanimljivu atmosferu i dojam filma prvenstveno donosi Emila Clarke koja dominira sa odličnom glumom i evidentno uspijeva stvoriti kemiju sa glavnim glumcem, dostojnim glumačkim partnerom. Iako film kombiniranjem ljubavi i bolesti, donosi jednu vrlo osjetljivu priču koja izaziva sve više kontroverzi i na kojoj se često lome koplja, ipak uspijeva u svojoj namjeri – simpatično  prikazati jednu ljubavnu priču. 

Đurđica Ćališ

ponedjeljak, 22. svibnja 2017.

KRIZA VLADE

Dok većina u Saboru postoji, pa onda ne postoji, Petrov je odlučio dati ostavku. SDP i Most žele nove izbore, a Plenkoviću novi izbori nisu ni na kraju pameti. Kaže kako u Vladi ide sve po planu i krize nema. HDZ nervozan, SDP nervozan, a Mostovcima je i dalje sve zabava.

Plenković je zatražio razrješenje 3 Mostovih ministara jer nisu podržali ministra financija Marića, koji previše je ponosan na svoju poziciju pa tako nije odlučio iznenaditi javnost i podnijeti ostavku, a izglasavanje povjerenja završilo je 75:75 čime mu nije izglasano nepovjerenje. Dva dana slušao je o tome kako nije moralno i etički da ostane ministar financija nakon što je četiri godine radio u Agrokoru. Glasanje se po prvi puta održalo pojedinačno.

Podmićivanje saborskih zastupnika nije neuobičajeno, pa je tako Saucha 2 puta odlučio spasiti HDZ. Petrov je tri dana volio fotelju Saborskog predsjednika kao nikad do sad, ali se u jednom trenutku ipak umorio od tolikog sjedenja da je sazvao stanku od samo dva sata. Time je došlo do povrede Poslovnika u kojem je navedeno da stanka može trajati maksimalno 30 minuta, pa je tako mladi saborski zastupnik Grbin uputio prigovor Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav hrvatskoga Sabora. Sada i oni imaju posla.

Kako u RH novca ima na bacanje, Vlada je odlučila odobriti 5 milijuna kuna DORH-u i to za potrebe istrage oko Agrokora. Nije dovoljno što Vlada spašava Todorića, sada je sav njegov dug od 40 milijardi kuna spao na hrvatske građane. Bitno da je Todorić „ponosan čovjek“ jer kako kaže – „sve što je izgradio u posljednjih 40 godina predao državi“.

Naravno da si država ne smije dopustiti da desetci tisuća zaposlenih u Agrokoru, koji rade za minimalac, završe na burzi pa se tako piše i donosi Lex Agrokor i cijeli svijet se vrti oko jedne kompanije u privatnom vlasništvu.

Da krize u Vladi i cijelom Saboru Republike Hrvatske nema nisu se uvjerili i građani. Svakodnevno suočeni s vijestima iz Agrokora, prepucavanjima iz Sabora koji liči više na jaslice, a ne na državnu instituciju, građanima je, čini se, dosta. No ipak, izgleda kako Oreškoviću nedostaje cirkusa ovakve vrste pa se poželio vratiti u Lijepu našu i tako najavio svoj povratak na hrvatsku političku scenu. Navodno se vraća i Karamarko.

Dok se društvene mreže sprdaju s političarima na dnevnoj bazi, Slavonci masovno odlaze, kako na Jadransku obalu, tako i van Hrvatske. Slavonija koja je nekad prehranjivala čitavu Jugoslaviju, danas je spala na jad i bijedu. A 5 milijuna kuna daje se DORH-u. Ima se, može se.


Gdje je kriza? Sve funkcionira. 


Leona Milotić

Intervju: ''Nogomet je postao sastavni dio moga života''

Mario Meter osječki je nogometaš čije je ime postalo sinonim za najboljeg strijelca Bijelo Plavih. Ljubav prema nogometu je vječna, a zahtijeva li više posvećenosti nego li prema zaljubljenoj ženi, pročitajte u nastavku.

S koliko se godina probudila ljubav prema nogometu?
Nogomet sam počeo trenirati sa 6 godina. Trebao mi je sport da potrošim višak energije koju sam imao. S vremenom sam ga zavolio, a na kraju je postao sastavni dio moga života.

Tko je ostavio najveći utisak na osobni i profesionalni razvoj?
Najveći utisak nije ostavila isključivo jedna osoba nego je to bila kombinacija različitih igrača i trenera. Od svakoga sam želio učiti i naučiti. Na taj sam način ujedno razvio osobnu sliku i doživljaj nogometa koja me i dan danas prati i motivira. Imao sam iskustvo igranja u drugom klubu odnosno državi. U mome slučaju, druga država je značila bolje uvjete bolji standard i veći napredak za karijeru. Uvijek je izazov otići u nepoznato i ostaviti iza sebe obitelj i prijatelje ali je najbrži put za osobni rast i razvoj.

Ljudi smo-znači griješimo, koje biste odluke i poteze ponovno preispitali?
Svakako da bi promjenio neke odluke kao što su odluke vezane uz odabir kluba i odabir ljudi koji su vodili brigu o mojoj karijeri ali nažalost nekada ne možete znati koja odluka je ispravna pa tek kasnije uvidite da je bila pogrešna.

Koliko je važna podrška obitelji?
 Podrška obitelji najvažnija je stavka u karijeri svakog sportaša jer bez podrške najbližih čovjek ne osjeća zadovoljstvo i potporu potrebnu za uspješnu karijeru jednog sportaša

Postoji li život izvan terena?
Slobodno sam vrijeme provodio pohađajući fakultet, i u društvu prijatelja, općenito radeći stvari koje rade većina mladih ali u puno zgusnutijem rasporedu. Ponekad se uhvatim u razmišljanju da mi ni dvojnik ne bi pomogao.

Doživljavate li pritisak navijača kao motivaciju ili kamen spoticanja?
Nogomet  je sport koji se igra zbog navijača. Poznato je da ako si uspješan i pobjeđuješ, navijači su također sretni i zadovoljni. S druge strane ako gubiš, navijači stvaraju pritisak i pokazuju nezadovoljstvo. S time se susreće svaki sportaš i na nama je da se s tim nosimo na način da uvijek damo najbolje od sebe. Osobno mi ne smeta pritisak od strane navijača jer nas taj isti potiče i tjera da pomjeramo granice vlastitog maksimuma.

Odgoj mladih jedan je od najvećih izazova ovoga vremena. Koliko sport utječe na izgradnju ličnosti i promjenu karaktera mladih pubertetlija?
Sport je jedan od najboljih načina izgradnje karaktera, discipline i samopouzdanja. Osim osobnog rasta, nogomet kao timski sport naglašava interakciju među igračima, njihovo povezivanje i uči čovjeka najvećoj životnoj filozofiji – čovjek nije rođen da bude sam, a kao takav ovisi o ljudima s kojima se svjesno ili nesvjesno okružuje. Savjet mladim nadama je da vjeruju u sebe i u to što rade , i da uvijek daju svoj maksimum jer će se rad i upornost sigurno isplatiti.

Ana Novakova Petrović

Recenzija: Sluškinjina priča

Serija Sluškinjina priča adaptacija je knjige Margaret Atwood iz 1985. godine. Iako priča prikazuje distopijsko društvo u budućnosti problemi i opasnosti prikazani u seriji aktualni su i u današnjem društvu.

Radnja se događa u distopijskoj zemlji Gileada koja je nastala na mjestu nekadašnje Amerike. U ovoj totalitarnoj državi ukinuta su ljudska prava te vlada kršćanski fundamentalizam i militarizam. Serija prati protagonisticu Offred koja je pripadnica posebne kaste žena, koje su zbog toga što su plodne, prisiljene u seksualno ropstvo. Njena zadaća je služiti vođama države i njihovim neplodnim ženama kako bi preko nje dobili djecu te tako poboljšali opadajući natalitet u državi. Dok pratimo kako se Offred snalazi u novom društvu kroz njena sjećanja saznajemo o događajima koji su doveli do sloma društva te o životu koji je vodila prije nego što su je zarobili.

Priča u seriji vjerna je knjizi uz nekoliko izmjena kako bi se naznačila povezanost sa današnjim događajima. U epizodama se prikazuju razne grafički nasilne scene, no one nisu sredstvo kojim se želi šokirati ili privući publika već integralni dio radnje putem kojih se gledateljima prikazuje emocionalno stanje likova u sceni. Elementi serije podsjećaju na horor filma. Crvene kapuljače, usporen tempo te konstantno stanje neizvjesnosti koje okružuje likove. No najstrašniji element je kada se događaji koji su doveli da urušavanja društva povezuju s današnjim svijetom. Time se želi potaknuti gledatelje da razmisle o tome koji su ciljevi današnjeg društva.

Glumačka postava na čelu s Elisabeth Moss svojom izvedbom unose pokret i energiju koja je potrebna kako radnja ne bi bila prestatična. Boje također igraju veliku ulogu u seriji, pa se tako jasno može uočiti raspoloženje ovisno o svijetlim i tamnim tonovima koji prevladavaju u sceni.

Iako je planirano samo deset epizoda potaknuti uspjehom serije najavljena je i druga sezona koji će nastaviti priču tamo gdje završava knjiga. Sluškinjina priča je i horor i triler, ali ponajviše upozorenja o tome kako opresija može zavladati društvom.



Petra Poša

INTERVJU: ''Šminkanje je ono što me opušta i potiče moju kreativnost koju je vrlo lako spojiti sa ovim studijem''

Često se u razgovoru sa studentima može  čuti da nemaju nikakav hobi niti vremena baviti se onim što vole. Kao argument navode ubrzani tempo života što je obilježje današnjeg vremena. Ipak, postoje studenti koji usprkos studiranju nađu vremena za kreativno izražavanje. Ana-Marija Gugić, studentica treće godine Medija i kulture društva na Sveučilištu u Dubrovniku, zaljubljenica je u šminkanje, uljepšavanje, frizerske i druge beauty tretmane. U intervjuu otkriva detaljnije o tretmanima koje obavlja, zašto je upisala fakultet u Dubrovniku te planira li u budućnosti na hobiju i zarađivati.

S obzirom da ste iz Bosne i Hercegovine, kako ste se odlučili doći studirati u Dubrovnik?
Krajem srednje škole odlučila sam da želim studirati izvan svoje države kako bih se osamostalila i stekla nova iskustva. Uvijek sam mislila da ću studirati u Splitu jer me on privlačio kao grad, no zbog studija Mediji i kultura društva sam se opredijelila za Dubrovnik. 



Kada i kako se javila želja za šminkanjem?
Još kao mala obožavala sam uređivati sebe i ljude oko sebe. Od tada se javila ljubav prema šminkanju. Svoj san sam ostvarila prije godinu dana kada sam se educirala kod poznate mostarske vizažistice Ines Jarak. No, za mene je ta diploma tek početak.

Koje još tretmane obavljate i je li Vas djevojke često kontaktiraju?
Uz šminkanje, volim obavljati i druge tretmane kao što su: pravljenje frizura, depilacija, korekcija obrva i uređivanje noktiju. Naravno, u svemu tome šminkanje je ipak moja prva ljubav. S obzirom da živim u studentskom domu gdje prevladavaju studentice, imam priliku na pravim modelima odrađivati svoju praksu. Cure često izlaze pa me dosta puta kontaktiraju kako bih ih sredila za izlazak.



Osim djevojaka, jeste li imali priliku uređivati i muškarce?
S obzirom da se još uvijek ovim ne bavim profesionalno, nikad nisam imala priliku šminkati muškarca, ali ostale tretmane kao što su šišanje, depilacija te čupanje obrva sam obavljala. Zvuči smiješno, no danas većina muškaraca obavlja kozmetičke tretmane.

Iako ovo još uvijek nije Vaš posao, jeste li ikada dobili novac za odrađeni tretman?
Do sada nisam naplaćivala tretmane koje sam obavljala i ne namjeravam  dok se ne krenem time baviti profesionalno. Za sada još uvijek učim i nastojim se što više usavršiti kako bih mogla pružati što kvalitetnije usluge.



Po Vašem mišljenju, što čini kvalitetnim make up artista?
Da bi postao dobar i kvalitetan make up artist važno je naučiti promatrati određeno lice i imati dar kako ga transformirati u nešto drugačije. Prvenstveno je važno školovanje, dugogodišnje iskustvo i talent. Ali ipak, ljubav je ona koja ovaj posao čini lakim i inspirativnim.

Na čemu najviše posvetite pažnje pri šminkanju i što najprije primjetite kod šminke na drugima?
Kod šminkanja, smatram da je svaki dio lica podjednako važan i da svemu treba posvetiti pažnju. Oči su te oko kojih se uvijek najviše radi pa prema tome oduzimaju i najviše vremena. Rekla bih i da je podloga jako važna, posebno kod konturiranja lica, te mogu reći da i tome treba posvetiti određeni dio vremena. Kod drugih, najprije uočim obrve jer smatram da uredne i korigirane obrve daju dojam cjelokupnog lica i kao takve ne oduzimaju puno vremena pri šminkanju.


Imate li u planu još edukacija i tko je za Vas najveći uzor iz make up svijeta?
Naravno. Voljela bih se educirati što je više moguće, no obaveze na faksu mi to još uvijek ne dopuštaju. Teško je izdvojiti samo jednog među gomilom njih, no za mene su, iako svi muškarci, Bojan Vukadinov, Mario Dedivanović i Dušan Lazić najveći uzori koji će me, nadam se, jednog dana educirati.

Završavate treću godinu u Dubrovniku. Namjeravate li nastaviti diplomski studij i planirate li svoj hobi pretvoriti u posao koji volite?
Tako je. Završavam preddiplomski studij na Odjelu za komunikologiju i namjeravam ostati i nastaviti studij u Gradu. Šminkanje je ono što me opušta i potiče moju kreativnost koju je vrlo lako spojiti sa ovim studijem. Planiram jednog dana imati svoj kozmetički salon koji će nuditi mnoge tretmane.

Kao studentica koja uljepšavanjem drugih izražava kreativnost, koja je Vaša poruka za kraj?

Vjerujem da snovi postaju stvarnost te da će se i moj san jednog dana ostvariti. Iskoristite sve što vam se nudi, razvijajte svoje vještine i upoznajte ono što vas ispunjava. Sve će to pomoći da budete najbolja verzija sebe. 



Đurđica Ćališ

nedjelja, 21. svibnja 2017.

Promocija knjige ''Republika Kamena''

Knez Orlando i čarobnjak Getaldić
Promocija knjige "Republika kamena" mlade autorice Tanje Radman održala se 19. travnja u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Dubrovnik. Brojnu publiku zaintrigirala je knjiga koja je idealan spoj mašte i zbilje, odnosno uravnotežen spoj fantastičnog žanra i povijesti slavne Dubrovačke republike. Tanja je inspiraciju za knjigu pronašla u šetnji gradom za kojeg tvrdi da je jednostavno čaroban i predivan, te da je spoj fantastičnog i povijesti došao prirodno, jer je grad sam po sebi nadrealan.

Dubrovački sastav Mystica stvorio je posebnu atmosferu prilikom prezentacije, a uz čitanje pojedinih ulomaka iz knjige publika je dobila priliku pobliže se upoznati s nekim od likova. Knez, koji se u Republici birao otprilike svakih mjesec dana, u knjizi je prikazan kao glavni negativac, a nasuprot njemu tu su i pozitivci, među kojima je i Beta, kćer Marina Getaldića, prikladno nazvana po njegovom nadimku. Marin Getaldić u povijesnim se spisima prikazuje kao izumitelj, matematičar i znanstvenik, ali ne kao čovjek, muškarac, otac, suprug, a autorica mu je nadodala i titulu čarobnjaka.

Tanja je prizala da ne vjeruje da bi ovakvo ili slično djelo nastalo da nije nikad bila u Dubrovniku, te da je potrebno grad doživjeti i živjeti u njemu da bi ovakvo nešto nastalo. Istaknula je da je cilj knjige "Republika kamena" te cjelokupnog serijala slaviti povijest Dubrovnika na jedan zanimljiviji način za mlade, a u knjizi se kratko dotakla i malo šireg apekta, odnosno slavenske mitologije uz pomoć narodnih pjesama koje su se pjevale za slavljenje dolaska proljeća, kao i drugih staroslavenskih motiva.

Iako se isprva bojala reakcije, posebno dubrovačke publike, jer, kako je rekla, izokreće njihovu povijest sebi u korist na način koji je potreban za knjigu, zadovoljna je krajnjim rezultatom i reakcijom. Na prezentaciji je također osim engleskog izdanja knjige "Republic of Stone" predstavljen i kratki video kojim se knjiga predstavila na domaćem, ali i na međunarodnom tržištu. Predstavljanje knjige na ovakav način zaista je neuobičajen, a autorica je istaknula kako joj je misao vodilja kroz projekt bila – zašto ne, odnosno ako je napravila Marina Getaldića kao čarobnjaka, zašto ne napraviti trailer za knjigu.


Iako je prvotno serijal zamislila kao trilogiju, uz najavu nastavka knjige ove jeseni, Tanja je najavila kako zasad planira objaviti pet nastavaka. „Što se tiče nastavka mislim da se vidi moja veća sigurnost, puno sam opuštenija u izvrtanju povijesti za potrebe ovog žanra, ali i likovi su isto puno opušteniji, to se isto vidi u radnji, tako da ćete  ove jeseni uživati u tome“ – zaključila je autorica.





Jadranka Milovčić