ponedjeljak, 27. veljače 2017.

Na mladima svijet ostaje

Ili tako barem poslovica kaže. Pa čime se to mladi danas bave? I kako oni to sami predstavljaju? Pa, kao prvo, očito se ne može govoriti o 'mladima' kao jedinstvenoj cjelini, pogotovo u kontekstu danas sveprisutnih društvenih medija. Nije potreban stručnjak kako bi zaključio da uloga tradicionalnih medija danas slabi, čak i po pitanju osnovnog informiranja. Iz perspektive današnjih studenata, a budućih komunikologa, novinara i tehničara u odnosima s javnošću, što to sve znači?


           (Novine 21. stoljeća; smartphone obuhvaća sve medije koji su došli prije njega.) 

Prva stvar koju studenti čuju kada je u pitanju pisanje vijesti i napisa za medije je pokušaj objektivnog izvještavanja. Pridržavanje standardima koje postavlja Hrvatsko novinarsko društvo ključno je za kvalitetan medijski sadržaj. No danas, to nije dovoljno.
Mediji već odavno nisu samo vijesti, niti je njihov sadržaj uvijek, a možda čak ni u pravilu objektivan, ovisno o mediju. I dok studenti uče kako filtrirati i predstaviti informacije, okoliš budućeg radnog mjesta, ako se uopće o njemu može i govoriti se mijenja brže nego ikad prije. Prosječni tinejdžer više informacija dobiva iz društvenih medija nego iz novina, radija ili televizije. Klasični mediji su u opadanju i sav sadržaj teži što većoj prisutnosti online. U takvom prijelazu, dobar dio klasičnih medija ne mijenja način predstavljanja vlastitog sadržaja. Članci se prepisuju na stranice, a stranice često ne sadržavaju puni tekst, već ga je potrebno tražiti unutar drugih medija, sve kako bi se postigla najveća posjećenost. Ali, u mnogo slučajeva ovo ima suprotan učinak od željenoga; umjesto veće posjećenosti, dolazi do opadanja interesa.

Facebook sve više postaje konegregacija različitih medija. Zašto posjetiti portale ako Facebook automatski prikazuje vijesti prema interesima korisnika? Zašto slušati lokalnu radio postaju ako je sav njihov sadržaj dostupan online u raznim formama? Zašto objavljivati fotografije u novinskim člancima kada je većina mladih na Instagramu? Kakvu vrijednost ima čak i pravovremena vijest na televiziji ako su detalji već dostupni na Twitteru?
Informacija nije dovoljna. Vrijeme je da tvorci medijskog sadržaja postanu i savjesni i odgovorni potrošači istog.


                            (Dnevnik gubi na važnosti kada su iste informacije nadohvat ruke.)

Javna je tajna kako su mediji industrija. Kao i svaka industrija, teže što manjem ulaganju za što veći profit. A objavljivanje na internetu je praktički besplatno. U takvom okruženju novinari, bloggeri i PR-ovci ujedno igraju i ulogu zaštite potrošača. Kako bi to bilo moguće, moraju to i sami biti.

Danas student, sutra... čitatelj?
Pa kako se to postaje dobrim potrošačem? Zapravo i ne tako jednostavan odgovor. Ako se govori o društvenim medijima, čak i osnovnoškolci znaju kako mogu sadržaj birati prema vlastitim ukusima. Dobna granica za konzumiranje medija gotovo više i ne postoji. I dok će nekima svakako zasmetati vidjeti dijete vrtićke dobi kako lista 'feed' nekog društvenog medija na tatinom iPadu, to je stvarnost i ona se neće u dogledno vrijeme promijeniti.

U lice takvih okolnosti, možda klasični pristup i nije najbolji. Ako se na Instagramu ili Twitteru nađe fotografija s poveznicom na neki aktualni događaj od javnog interesa, kako će potencijalni čitatelj znati radi li se o koliko toliko objektivnoj informaciji, ili samo tako izgleda? Poznavanje standarda u pisanju medijskih napisa svakako pomaže, iako ih je teže primijeniti na društvene medije, no svakako nije nemoguće. Problem nastaje u strogom pridržavanju. Ako bi se pridržavalo strogom pokušaju objektivnosti postoji šansa kako će dobar dio publike izgubiti interes. Svakako nikoga ne iznenađuje činjenica kako je većina korisnika društvenih medija mlađa od 35 godina, iako i to varira od jednog do drugog medija. I bez ulaženja u raspravu oko toga je li Facebook medij, vrlo je očito kako se kao takav želi plasirati i doista dobar dio korisnika ga kao takvog i koristi. Društvene mreže napokon to stvarno i postaju jer dosta vjerno predočavaju stvarno stanje odnosa u društvu, a samim time i stava javnosti prema medijima. Imajući to na umu, kako bi se točno situacija trebala popraviti?


                                   (Svakako ne 'zidom teksta'. Ovo je ipak Instagram.)

Kao što je već navedeno, gole informacije odavno nisu dosta. Kontekst, kako informacije tako i medija u kojem se nalaze određuju oblik predstavljanja. Ista vijest ne izgleda, niti bi trebala isto izgledati na televiziji, u novinama i u kratkoj objavi na Twitteru. Prilagođavanje sadržaja jedini je način zadržavanja interesa potencijalne publike danas.
To je jedno od glavnih područja gdje medijsko obrazovanje kaska za vremenom.

Nije sve tako crno
Prvi korak u poboljšanju bio bi početi shvaćati društvene medije ozbiljno. Da, Facebook nisu novine. Instagram nije televizija. Twitter nije radio. No društveni mediji svakako nisu na gubitku u toj usporedbi, dapače. Društvene mreže ne funkcioniraju na isti način i ne daju prioritet istim sadržajima kao i klasični mediji. Naravno, to ne znači da su Severinine pustolovine u javnom prostoru stvarno bitne za javnost. Ali to ipak znači da pristup koji vrijedi u tiskanim novinama ne vrijedi pri objavljivanju na Twitteru. Stalno se tupi o 'novim medijima', no svijet napreduje brzo. Prošlogodišnje popularne teme uopće nisu na repertoaru. Treba imati na umu kako se smartphone pojavio tek prije 10 godina, ali već se više ne može govoriti o 'novim medijima'. 

To je samo način bježanja od 'novoga'; društvene mreže i svi oblici prenošenja informacija koje donose sa sobom sigurno neće nestati u skoroj budućnosti. U takvoj situaciji previše je preklapanja radnika u medijima i korisnika istih. Osoba koja dugo objavljuje na Twitteru, Instagramu i Facebooku će vjerojatno napraviti puno privlačniju objavu od sredovječnog novinara u televizijskoj redakciji, bez obzira o kojoj temi se radilo. Vrijeme je da jedni počnu učiti od drugih.

          (Umjesto 'njorgetanja', možda bi stari novinari mogli nešto i naučiti od studenata)

Vijesti idu online, htjeli to neki ili ne, ali broj klikova svakako ne govori ništa o kvaliteti danog medija.

Nestandardni standard
Na kraju krajeva tržište se većinom samo balansira. Medijske kuće kao i u svakoj industriji objavljuju ono što se čita, gleda i sluša. Upravo zbog toga je potrebno potencijalne i buduće čitatelje, gledatelje i slušatelje obrazovati na pravilan način kako bi mogli sami utjecati na kvalitetu medija koje konzumiraju. To je svakako još jedan primjer 'glasanja novčanikom', a to najbolje funkcionira ako onaj tko čita određeni napis, ma u kojem obliku može i valjano prosuditi o kvaliteti onoga što čita. Stoga nije ni čudno što se stranice kao 24sata mogu 'pohvaliti' velikim brojem klikova; očito je kako nepoznavanje kvalitete sadržaja igra barem nekakvu ulogu.

'Novi mediji' su svakako dosad neviđeni hibrid; uklapaju elemente klasičnih medija utoliko koliko se bave objavljivanjem aktualnih informacija. Ali isto tako su i proizvod industrije na način da im je sadržaj prilagođen osobnim ukusima korisnika i taj isti sadržaj je izravno određen onime što ljudi 'klikaju'.

Upravo zbog toga novinar igra puno više uloga od običnog prenositelja informacija. On je moderator stranica, zaštitnik potrošača, zanimljiv autor i teži objektivnom pisanju, sve pod opaskom urednika kojemu glavni cilj oduvijek bila zarada.


                               (Današnji novinar papir i olovku zamjenjuje drugačijim alatima.)

No ne treba ni ovo uzeti zdravo za gotovo. Ovo je ipak samo perspektiva budućih autora članaka koje će možda neki i pročitati. Današnje obrazovanje je sutrašnja svakodnevica.

Znate li vi je li članak kvalitetan?


Đivo Glanz

RECENZIJA FILMA: Lav

Lav je drama redatelja Gartha Davisa koja se temelji na istinitoj priči opisanoj u knjizi Sarooa Brierleya “A Long Way Home“. Glavnog lika kao petogodišnjeg dječaka utjelovio je Sunny Pawar, a 25 godina kasnije njegov lik tumači Dav Patel. Film je nominiran za Oscara u kategorijama za najbolji film, najbolje sporedne glumce, adaptirani scenarij, kameru i glazbu.                                                             

Lav je priča o petogodišnjem dječaku Saroou iz Indije koji potječe iz siromašne obitelji. Saroo i njegov brat Gudu pomažu majci da prehrani obitelj pa tako jedne večeri kreću na put kako bi zaradili nešto novca. Spletom nesretnih oko9lnosti braća se razdvoje, a petogodišnji Saroo završi izgubljen na ulicama Calcutte, gradiću udaljenom više od 1500 kilometara od svog doma. Dječak, potpuno sam, suočen je sa okrutnim svijetom gdje opasnost vreba na svakom koraku. Na dirljiv način prikazan je njegov način preživljavanja u kojem nema mjesta dječjoj lakovjernosti i naivnosti. Nakon nekoliko mjeseci lutanja Saroo završava u sirotištu te ga posvaja par iz Australije. 


















Iako je odrastao u udomiteljskoj obitelji punoj ljubavi u kojoj mu ništa nije falilo, nemir i čežnja da pronađe svoju biološku obitelj nisu mu dali mira. Saroo je duboko u sebi osjećao patnju i bol, no nije želio povrijediti usvojitelje pa je svoje osjećaje potiskivao. 25 godina kasnije, još uvijek pun uspomena i sjećanja, pomoću Google Earth-a kreće u potragu za svojom izgubljenom obitelji.                                                                                      

Fascinantna je snaga koja pokreće Sarooa da pronađe svoju obitelj, a poruka filma je kako je uz snažnu volju i vjeru sve moguće.                                                                                                           

Film prikazuje problematiku trećeg svijeta te borbu ljudi za preživljavanjem u tim zemljama. U Indiji svake godine nestane više od 80 tisuća djece. U suradnji sa mnogim humanitarnim organizacijama ovim filmom se doprinosi zaštiti djeci koja nemaju svoje domove i podiže se svjesnost o njihovim životnim uvjetima. Mnogi će se složiti da je ova fascinantna priča o potrazi za izgubljenom prošlosti jedan od najboljih i najemotivnijih filmova prošle godine. Film na emotivan način prikazuje značaj i ulogu koju ima obitelji za svakog čovjeka, te potiče na razmišljanje i propitkivanje što je zapravo potrebno za iskonsku sreću. Dodatnu težinu filmu daje to što se temelji na istinitom  događaju te podsjeća kako treba cijeniti ono što se ima i biti zahvalan na tome.

Katarina Žanetić

Govornička škola ''Grgur Ninski''

Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku od 10. do 12. ožujka dovodi stručnjake fonetike na Sveučilište u Dubrovniku.






Danas se vrlo često susrećemo s problemom nemotiviranih studenata, koji su zarobljeni knjigama, okruženi suhoparnim znanjem i s vrlo malo prilika da steknu stvarno iskustvo koje će ih pripremiti na rad. Jedno od najvažnijih vještina i oružja za rad upravo je ono čime ćemo se baviti u okviru Govorničke škole "Grgur Ninski" , a to je - govor. Moć govora, kvalitetne argumentacije i sposobnost izražavanja su najvažnije vještine koje bi svaki student po završetku studija trebao ponijeti u svijet.

Participacija za sudjelovanje na Govorničkoj školi iznosi 40 kn.
Prijaviti se možete klikom na link, nakon čega će vas kontaktirati Ured za OSJ i marketing Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku s detaljnijim informacijama:
https://goo.gl/forms/l75x811l6Lr7Heoy1


Predavači Govorničke škole, koja je i prošle godine održana na Sveučilištu u Dubrovniku su dr. sc. Gabrijela Kišiček, i profesori  fonetikeAnita Runjic Stoilova, Davor Stanković te Davor Nikolić. Znanje koje prenose je praktično i primjenjivo kako u životnim situacijama, tako i u profesionalnom okruženju, a zbog kontinuiranosti rada najbolje mogu svjedočiti konvergenciji komuniciranja i kompleksnosti komunikacijskih znanosti.
Program Govorničke škole Grgur Ninski se može naći na stranici http://informadur.com/clanak.php?id=540 .
„Ponosan sam što Govornička škola „Grgur Ninski“ postaje kontinuiran događaj na Sveučilištu u Dubrovniku. Važnost komunikacijskih i prezentacijskih  vještina je krucijalna u modernom svijetu i kao takva svima treba biti prioritetna'', predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku Marko Plavčić.



Nikola Dodig


RECENZIJA FILMA: Resident evil - Konačno poglavlje

Resident evil - Konačno poglavlje je posljednji film iz istoimenog serijala prikazan početkom 2017. u kinima diljem svijeta, sa zaradom od 147,5 milijuna dolara. Film traje 106 minuta te je cijeli serijal  rađen prema istoimenoj videoigri, koja se profilira kao jedna od najboljih svih vremena s golemom bazom fanova i poklonika. Film je režirao Paul Anderson, a u glavnoj ulozi se nalazi Milla Jovovich. 



Priča nije nešto čime se film može pohvaliti, no to je i za očekivati od akcijskih-horor filmova rađenih što brže i što isplativije da bi se što više zaradilo od strane velikih kompanija. Sama radnja filma se odvija u post apokaliptičnom svijetu budućnosti, a kada se kaže svijet misli se na SAD. Svijet je zaražen T-virusom koji je pretvorio gotovo cijelo stanovništvo u zombije osim šačice preživjelih uključujući i glavnu protagonisticu Alice koju glumi Milla Jovovich.

Kao što je rečeno zaplet i nije jača strana filma i sve se svodi na ubijanje zombija, raznih genetski modificiranih stvorova i naravno drugih ljudi. S druge strane ono s čime bolje barata su specijalni efekti koji su vjerodostojno prikazali scene u filmu, u sjećanju je zasigurno svima ostao zapaljeni neboder koji je izgledao kao eruptirajući vulkan. Velika kritika na račun filma je i izostavljanje većine dobro poznatih likova iz videoigara kao što su Leon Kennedy, Chris Redfield,  Ada Wong i drugi.  Premda je film opisan kao akcijski i horor, u stvarnosti je samo ono prvo, jer osim gomile krvožednih zombija u filmu i nema scena zbog kojih biste htjeli prekriti oči.




Kao i ostali filmovi u serijalu zaradio je više loših nego dobrih kritika, no vrlo dobru zaradu zbog goleme baze fanova i poklonika same videoigre. Prvi film u serijalu je snimljen prije petnaest godina, a ovo je šesti i ujedno posljednji film u serijalu kako kažu sami producenti. No budući da novac na kraju odlučuju o svemu za očekivati je neko novo recikliranje sadržaja iz videoigre, ako ne u nastavcima onda zasigurno u obliku filma koji prati priču sporednih likova, što će zasigurno predstavljati jednostavan, lak, siguran i unosan posao. Pomalo je nevjerojatno kako serijal od šest filmova u kojem je radnja uvijek bježanje od zombija, a završetak filma puko preživljavanje može zaraditi silne milijune.


Vedran Radić

nedjelja, 26. veljače 2017.

KOMENTAR: Robin Hood u Dubrovniku

Naš Dubrovnik se već neko vrijeme, osim kao turistička destinacija, u svijetu navodi kao popularna kulisa za snimanje serija i filmova. 

Ugostio je seriju Igra prijestolja te nekoliko filmova, uključujući Star Wars. Najnoviji na redu je Robin Hood, već svima poznata priča o čovjeku koji uzima bogatima kako bi dao siromašnima. Nekoliko tjedana Dubrovnik će ovoj filmskoj ekipi biti novi dom. Dugo su trajale pripreme za snimanje, postavljanje kulisa i biranje statista, a nedavno je počelo samo snimanje.




Mišljenja o Gradu kao filmskoj kulisi su podijeljena – neki građani smatraju da je to još jedan način promoviranja Grada u svijetu, a drugi misle kako je to previše za staru jezgru koja gubi svoju čar. Informacija da Grad neće zaraditi ništa od snimanja Robin Hooda počela je kružiti dubrovačkim ulicama i kafićima, pa se mišljenja ponovno mijenjaju. Ako nećemo ništa zaraditi, zašto pristajemo na sve ovo? Osim toga, na portalima se piše kako je kulisa za film možda oštetila Stradun, pa i to ide u prilog nezadovoljnima.



 U svakom slučaju, Dubrovnik kao filmska kulisa je definitivno pozitivna stvar za Grad. Nezadovoljnih će uvijek biti, ali svi se trebaju složiti da je ovakav vid promocije svakako koristan. Osim same promocije i zarade od filmova i serija, kod nas će osim gosta s kruzera, boraviti i drugačiji tip turista – kulturni znalci i zaljubljenici koje će Grad očarati i možda inspirirati za nove kreativne ideje.


Ivona Tomašević

RECENZIJA: Rupi Kaur, Milk And Honey - Mlijeko i med (zbirka pjesama)

Sirovo, lijepo, nadahnjujuće, jednostavno oduzima dah. To nije bilo kakva knjiga, niti malo uobičajena. Nije knjiga kojoj bi trebalo suditi prije nego se uzme u ruke i pročita. Dotiče se feminizma, unutarnje snage koju svaki pojedinac nosi u sebi, budi najdublje osjećaje.


Dotiče se ljubavi i preživljavanja iste u vlastitoj samoći. Vrlo jednostavno napisana proza u stihovima koja analizira autoričine strahove i borbe sa samom sobom i borbe sa samom sobom i borbe s ljubavlju pomažući čitatelju da shvati da niti jedna situacija nije bezizlazna ako osoba ima malo volje i snage u sebi. 


Autoričine pjesme su bolne, teške, u njima se vidi sva njezina patnja i borba, a u isto vrijeme se naslućuje jak glas savjesti i želja za nastavkom borbe. Osjećaj dok se čita knjiga je kao da se sluša zagovornika koji govori u ime svake žene, svakog djeteta, svakog ljudskog bića koje se bori sa vlastitim emocijama i u svemu tome želi ostati psihički čvrst i zdrav.

Riječi su savršeno ukomponirane s iskrenim osjećajima koji mogu iscrpiti svaki čitateljev trenutak sreće i pretvoriti ga u ništavilo u kojem pliva. U trenutku čitatelju dođe da pokida stranice knjige, što zbog bijesa, što zbog tuge, boli i samoće kojom se portretira kroz vlastite stihove.

Kroz četiri poglavlja inicira četverodijelni proces prebolijevanja i vlastitog rasta, bez obzira u kojem se dijelu čitatelj trenutno nalazi. Provodi ga kroz najgore životne trenutke i u njih unosi malo slatkoće i optimizma jer su te dvije stvari svuda oko nas, samo treba biti voljan potražiti ih. 



Victoria Ogresta

petak, 24. veljače 2017.

SEMINAR: Postani poduzetnica

Četvrti u nizu seminar za poduzetnice u organizaciji ureda zastupnika u Europskom parlamentu Davora Škrleca održan je u hotelu Adria. Jednodnevni seminar, koji je za sve sudionice bio besplatan, održao se 21. veljače. Cilj seminara bio je podići razinu svijesti i sudjelovanja ženske populacije u gospodarskim i poslovnim aktivnostima Hrvatske. Predavači na seminaru bili su mr.sc. Ivana Radić, vlasnica PR tvrtke Present Communications, te dr.sc. Predrag Pale, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.



Na samom početku okupljenima se obratio Davor Škrlec koji je istaknuo kako su ženska kreativnost i poduzetnost u Hrvatskoj, ali i na razini cijele Europske unije nedovoljno iskorištene jer u poduzetništvu sudjeluje manje od 30% žena. Izrazio je zadovoljstvo jer se situacija sve više mijenja. U vrijeme gospodarske krize mnoge su žene ostale bez posla, a budući da nisu mogle pronaći adekvatno radno mjesto, odlučile su stvar uzeti u svoje ruke. Tomu svjedoči i veliki odaziv na seminar koji je okupio gotovo 100 žena svih generacija koje su željele naučiti sve o tome kako pokrenuti vlastiti posao i što je potrebno za uspjeh u poduzetničkim vodama.

Otkuda krenuti?
Ivana Radić osvrnula se na neke od razloga zašto se tek posljednjih nekoliko godina žene počinju baviti poduzetništvom. Kao osnovni razlog istaknula je to što je hrvatsko društvo patrijarhalno, odnosno da je najvažnija uloga žene u našem društvu biti majka i brinuti se o obitelji. Također, ženama treba veći poticaj nego muškarcima kako bi se upustile u vlastiti posao jer žele izbjeći rizik neuspjeha. Problem predstavljaju i administrativne prepreke za provođenje poduzetničke aktivnosti, ali i nedostatak edukacije usmjerene na razvoj poduzetničkih znanja i vještina. Navela je i najčešće greške malih poduzetnika, te osobine koje mora imati osoba kako bi uspjela u poslu.

Polaznice je upoznala sa svojim osobnim iskustvom kako je to biti poduzetnica i kako uskladiti privatni i poslovni život, odnosno obiteljske i poslovne obveze. Objasnila je i korak po korak što sve treba napraviti da bi se otvorila vlastita tvrtka, te koje su razlike u osnivanju obrta, d.o.o. i j.d.o.o.

Naglasila je i važnost predstavljanja sebe i svoje tvrtke u poslovnom svijetu, ističući kako ne postoji druga šansa da se ostavi dobar prvi dojam. Polaznicama je objasnila nešto više o upoznavanju i predstavljanju, poštivanju osobnog prostora sugovornika, odijevanju u poslovnom svijetu, poslovnoj korespondenciji, te tome kako doći do željenih klijenata.

Važnost informacijskih tehnologija
Predrag Pale dotaknuo se važnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija u poslovnom svijetu, ističući kako one moraju služiti ljudima, a ne obratno. S obzirom da su ljudi koji se tek upuštaju u osnivanje vlastite tvrtke financijski vrlo ograničeni naglasio je kako besplatni programi nisu lošiji i nepouzdaniji od onih komercijalnih, već su često i bolji. Prezentirao je neke od besplatnih programa koji omogućavaju i uvelike olakšavaju poslovnu komunikaciju, promociju poslovanja, te obavljanje poslovnih i administrativnih funkcija.

Održivi turizam
Dubrovačko-neretvanska županija ima sve blagodati klime, mora i sunca, a i ostalih potencijala za razvoj održivog turizma. U godini održivog turizma proglašenoj od strane UN-a fokus mora biti usmjeren na gospodarske aktivnosti koje potiču otvaranje zelenih radnih mjesta. Žene bi se u tom slučaju mogle posvetiti razvoju inovativnih uslužnih djelatnosti, proizvodnji autohtonih proizvoda i ekološki uzgojene hrane, organizaciji različitih turističkih sadržaja i zanimljivih događanja – poruka je organizatora seminara.


Jadranka Milovčić

FILM/KAZALIŠTE: Kralj Lear u posjeti dubrovačkom kinu

Ovo je jedna od najmračnijih, ali najimpresivnijih Shakespeareovih drama, u izvedbi Royal Shakespeare Company uprizorena u The Swan kazalištu u engleskom gradu Stratford-Upon-Avon. Kinematografi Dubrovnik prikazali su snimku predstave „Kralj Lear“ u dvorani Visia u subotu, 18.veljače, još jednu u nizu Shakespearovih djela koja se mogu na ovaj tehnološki napredan način pogledati.
















Kralj Lear je vladao zemljom dugi niz godina i u svojoj starosti odlučio je podijeliti zemlju između svojih kćeri, jer nije imao sinova. Nadao se proživjeti preostalo vrijeme oslobođen tereta vladanja, no čim je predao vlast, pronalazi se sam u divljini, odbačen od svoje dvije starije kćeri. Sam Lear prolazi kroz transformaciju svijesti do konačnog razriješenja ove trosatne drame.























Glavna radnja protkana je s paralelnom pričom vezanom uz grofa od Glostera i njegova dva sina. O drugom, nezakonitom sinu Edmundu, koji kroz razne spletke pruzima naslov grofa od svoga oca, te uklanja brata, pravog nasljednika.

Predstavu je režirao Gregory Doran, a prednost ovakvih snimaka je uvodni dio programa u kojem se gledatelji upoznavaju s radnjom i glumcima kroz kratke intervjue. Zanimljiva je bila reakcija prisutnih pri razgovoru s režiserom Doranom kod pitanja, razgovara li o predstavi s glavnim glumcem Anthonyem Sherom kada su doma? Razjasnimo, njih dvoje su životni partneri.
















„Kralj Lear“ započinje postavljanjem glumaca na scenu, te upoznavanjem gledatelja s uvodom u ovu dramu. Malo je neobično gledati ovu britansku kazališnu skupinu u izvedbi klasičnog Shakespearovog djela u kojoj je pola glumaca tamne puti što je odraz raznolikosti koja krasi ovu otočnu državu. Jedino što je malo zasmetalo uhu, je neobičan izgovor Thea Ogundipea u ulozi vojvode od Burgundije (jedan od prosaca najmlađe Learove kćeri Cordelie s početka predstave). Redatelj je time vjerojatno htio naglasiti različitost između njega i drugog prosca, kralja Francuske.

Drugi dio predstave sadrži najmučniju scenu predstave u kojoj vojvoda Cornwall (James Clyde) vadi oči starom grofu od Glostera (David Troughton). Nekoliko prisutnih okrenulo je glavu dok ona nije završila.
















Izvedba „Kralja Leara“ od strane Royal Shakespeare Companyja nije samo pokazala vrhunsku glumu i posvečenost Shakespeareovim likovima, koliko i tehnološku prednost snimke ili prijenosa koji gledatelje dovodi u sam centar radnje, kao da su sami prisutni. Zvuk i slika, kao i sama režija, pokazali su kako to rade vrhunske i skupe produkcije. Možemo reći kako su zadnjih godina kino dvorane napravile puni krug. Početkom 1920-tih filmovi su bili snimke kazališnih predstava, a danas su se sa stilom vratile na velike ekrane.


U pauzi su gledatelji mogli vidjeti kako se izrađivala odjeća i obuća koju glumci nose, te koliko je vremena i truda uloženo u stvaranje raskošnih i poprilično osjetljivih princezinih haljina. Nii Gwynne, u ulozi princeze Goneril, nije bilo dozvoljeno sjediti, dok je nosila jednu od njih.

Dubrovački kinematografi ponudit će još sličnih programa, pa će se moći opet, makar na nekoliko sati, uživati u izvedbama kakve krase velike europske i svjetske metropole. Globalizacija koja nudi nove tehnologije, u ovom slučaju, imaju svojih dobrih i pozitivnih strana.






Vedran Levi

srijeda, 22. veljače 2017.

Rekordan broj Erasmus studenata u Dubrovniku

Stotinjak novih Erasmus studenata je u proteklom tjednu stiglo u Dubrovnik.














Članovi ESN-a Dubrovnik organizirali su Welcome Week (tjedan dobrodošlice) u koji su bile uključene svakodnevne aktivnosti. Ponedjeljak je bio predviđen za piće dobrodošlice u Dyonisius baru. Speed Date je aktivnost održana u pizzeriji Scali u utorak gdje su prisutni imali mogućnost rotirajući mjesta upoznati se međusobno i sa članovima ESN-a Dubrovnik.


Sljedeći dan, omogućeno im je razgledavanje Grada uz zabavnu aktivnost City Games. Studenti su bili podjeljeni u timove, te su uz mapu Grada išli od točke do točke i izvršavali zadatke. Cilj je bio Onofrijeva fontana. Pobjednik je bio onaj tko je izvršio sve zadatke i prvi stigao na odredište.



Tjedan je zaokružen je šetnjom po gradskim zidinama uz pratnju.















Održana su i  različita informativna i orijentacijska predavanja ESN-a uz pomoć Ureda za međunarodnu suradnju koji su bespovratno pružili pomoć i dobrodošlicu mladim ambicioznim studentima. Na njima ostaje da maksimalno iskoriste sve mogućnosti koje Dubrovnik kao grad pruža, a ujedno i uspješno polože što više ispita u nadolazećem semestru. Naravno, uz pomoć ESN timova koji su otvoreni i susretljivi za bilo kakve dvojbe ili pitanja, to neće biti problem.


Ivana Stanković

četvrtak, 16. veljače 2017.

Promocija knjige - ''Moć uvjeravanja''

Drugo izdanje knjige ''Moć uvjeravanja'' Mirele Španjol Marković predstavili su profesor Odjela za komunikologiju dr. sc. Ivan Tanta, direktorica ACI marine ''Veljko Barbieri'' Daniela Crljen i autorica 16. veljače na Sveučilištu u Dubrovniku.

Promocija je okupila učenike srednjih škola te studenata fakulteta. Riječ je o knjizi koja služi kao priručnik za učenje retorike i javnog nastupa. U knjizi se spominju vrste govora te se navode bitni elementi verbalne i neverbalne komunikacije koji utječu na različite situacije; počevši od pisanja ispita do razgovora za posao.

 

Autorica knjige Mirela Španjol Marković navela je poslovni svijet kao ciljanu publiku i razlog za pisanje ove knjige. Knjigu je napisala kao priručnik i trening za javno nastupanje te poslovno prezentiranje. Marković je istaknula svakodnevnu prodaju i pregovore kao kategorije posla u kojima je moć uvjeravanja najbitnija. ''Moć uvjeravanja je zapravo definicija retorike'', izjavila je Marković.

Uvodnu riječ imao je profesor Tanta koji je istaknuo kako je sfera javnog nastupa zapravo proces učenja kojeg svi trebaju učiti. Naveo je kako je potrebno i nužno  da znanost predava javni nastup, pogotovo zbog  prisutnosti problema kod određenih ljudi koji kada dođu do ciljane pozicije zaborave na nužnost obnavljanja obrazovanja.

 Fotografija Sveučilište u Dubrovniku.

Direktorica ACI marine Danijela Crljen je knjigu ''Moć uvjerevanja'' stavila na njihovu recepciju navodeći kako je s time podigla kvalitetu književnog štiva i literature kojeg nude gostima. Uputila je studentima i učenicima da porade na govoru, prezentacijskim vještinama te pisanoj riječi kako bi uspjeli ostvariti svoje ciljeve, bolje proći u životu.

Pred sami kraj predavanja, knjigu je osvojio Marko Žmirak koji je imao zadatak uvjeriti autoricu zašto da je baš njemu pokloni. Knjiga ''Moć uvjeravanja'' svakako je jedna od onih koja bi svima dobro došla u kućnu biblioteku.






Mihaela Dubelj

Razvoj poduzetničkog duha – Dani karijera

Četvrti „Dan karijera“ održan je 16. Veljače na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku. O glavnoj temi: „Kako pokrenuti vlastiti posao?“ raspravljalo se kroz osam panela, neki  od njih su: „Zapošljavanje ili samozapošljavanje“, „ Tehnologija i poslovni modeli“, „Perspektive sestrinske profesije“ i „Kako postati poduzetnik i opstati na današnjem tržištu“. Na panelima su sudjelovali mnogi poduzetnici među kojima su bili Saša Cvetojević, Aco Momčilović i Mirela Španjol Marković.
Predavanja su okupila studente svih odjela, najviše s Odjela za ekonomiju. Poticalo ih se na sudjelovanje u interakciji, postavljala su se različita pitanja u vezi tema, te se ulazilo u zanimljive diskusije s panelistima. Autentičnost kao vrlina istaknuta je nekoliko puta jer je bitna za razlikovanje od drugih, kao primjer naveden je turizam. Također, napominjalo se kako je hrvatsko tržište dovoljno veliko za svih i da će se uz pomoć zajedničkog rada i dogovora puno lakše doći do uspješnih rezultata, nego konkuriranjem.  Upornošću, inovativnim razmišljanjem i samopouzdanjem uspjeh je moguć, bez obzira na koje se tržište cilja.

Fotografija Sveučilište u Dubrovniku.


Za kraj „Dana karijere“ predstavljena je knjiga „Moć uvjeravanja“ Mirele Španjol Marković, na Sveučilišnom kampusu pred mnogim srednjoškolcima i studentima.

Ivana Stanković