Preskoči na glavni sadržaj

FILM/KAZALIŠTE: Kralj Lear u posjeti dubrovačkom kinu

Ovo je jedna od najmračnijih, ali najimpresivnijih Shakespeareovih drama, u izvedbi Royal Shakespeare Company uprizorena u The Swan kazalištu u engleskom gradu Stratford-Upon-Avon. Kinematografi Dubrovnik prikazali su snimku predstave „Kralj Lear“ u dvorani Visia u subotu, 18.veljače, još jednu u nizu Shakespearovih djela koja se mogu na ovaj tehnološki napredan način pogledati.
















 Kralj Lear je vladao zemljom dugi niz godina i u svojoj starosti odlučio je podijeliti zemlju između svojih kćeri, jer nije imao sinova. Nadao se proživjeti preostalo vrijeme oslobođen tereta vladanja, no čim je predao vlast, pronalazi se sam u divljini, odbačen od svoje dvije starije kćeri. Sam Lear prolazi kroz transformaciju svijesti do konačnog razriješenja ove trosatne drame.























 Glavna radnja protkana je s paralelnom pričom vezanom uz grofa od Glostera i njegova dva sina. O drugom, nezakonitom sinu Edmundu, koji kroz razne spletke pruzima naslov grofa od svoga oca, te uklanja brata, pravog nasljednika.

Predstavu je režirao Gregory Doran, a prednost ovakvih snimaka je uvodni dio programa u kojem se gledatelji upoznavaju s radnjom i glumcima kroz kratke intervjue. Zanimljiva je bila reakcija prisutnih pri razgovoru s režiserom Doranom kod pitanja, razgovara li o predstavi s glavnim glumcem Anthonyem Sherom kada su doma? Razjasnimo, njih dvoje su životni partneri.
„Kralj Lear“ započinje postavljanjem glumaca na scenu, te upoznavanjem gledatelja s uvodom u ovu dramu. Malo je neobično gledati ovu britansku kazališnu skupinu u izvedbi klasičnog Shakespearovog djela u kojoj je pola glumaca tamne puti što je odraz raznolikosti koja krasi ovu otočnu državu. Jedino što je malo zasmetalo uhu, je neobičan izgovor Thea Ogundipea u ulozi vojvode od Burgundije (jedan od prosaca najmlađe Learove kćeri Cordelie s početka predstave). Redatelj je time vjerojatno htio naglasiti različitost između njega i drugog prosca, kralja Francuske.

Drugi dio predstave sadrži najmučniju scenu predstave u kojoj vojvoda Cornwall (James Clyde) vadi oči starom grofu od Glostera (David Troughton). Nekoliko prisutnih okrenulo je glavu dok ona nije završila.
















Izvedba „Kralja Leara“ od strane Royal Shakespeare Companyja nije samo pokazala vrhunsku glumu i posvečenost Shakespeareovim likovima, koliko i tehnološku prednost snimke ili prijenosa koji gledatelje dovodi u sam centar radnje, kao da su sami prisutni. Zvuk i slika, kao i sama režija, pokazali su kako to rade vrhunske i skupe produkcije. Možemo reći kako su zadnjih godina kino dvorane napravile puni krug. Početkom 1920-tih filmovi su bili snimke kazališnih predstava, a danas su se sa stilom vratile na velike ekrane.
U pauzi su gledatelji mogli vidjeti kako se izrađivala odjeća i obuća koju glumci nose, te koliko je vremena i truda uloženo u stvaranje raskošnih i poprilično osjetljivih princezinih haljina. Nii Gwynne, u ulozi princeze Goneril, nije bilo dozvoljeno sjediti, dok je nosila jednu od njih.

Dubrovački kinematografi ponudit će još sličnih programa, pa će se moći opet, makar na nekoliko sati, uživati u izvedbama kakve krase velike europske i svjetske metropole. Globalizacija koja nudi nove tehnologije, u ovom slučaju, imaju svojih dobrih i pozitivnih strana.






Vedran Levi

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više