petak, 19. lipnja 2015.

TONI ŠIMUNOVIĆ NOVI PREDSJEDNIK STUDENTSKOG ZBORA

Konstituirajuća sjednica i Skupština Studentskog zbora u novom sazivu održala se 18. lipnja 2015. u Kampusu Sveučilišta. Studentski predstavnici, njih 18, sa šest sveučilišnih odjela, izabrali su Tonija Šimunovića za predsjednika i Jakšu Ćeba za njegovog zamjenika, studente preddiplomskog studija na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju.
Novi studentski pravobranitelj je Marko Plavčić, student preddiplomskog studija na Odjelu za komunikologiju, a međunarodna tajnica Studentskog zbora Elena Čengija. Šimunović će na ovom mjestu zamijeniti dosadašnjeg predsjednika Dinka Franotovića.

ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Cedevita obranila titulu prvaka Hrvatske


Košarkaški klub Cedevita pobjedom 79:73 (46:38) nad gradskim rivalom Cibonom, zaključio je finalnu seriju prvenstva Hrvatske sa 3-1 te tako obranio prošlogodišnji naslov. Utakmica se igrala u Draženovom domu pred oko 3500 gledatelja, a Cedevita je ovom pobjedom samo potvrdila da je trenutno najbolja hrvatska ekipa.
U pobjedi Cedevite najveći doprinos su dali Gordić sa 17,te Pilepić sa 14 postignutih koševa. Kod Cibone najistaknutiji su bili Rozić sa 18 i Jagodić Kuridža sa 16 koševa. Istaknimo još kako je ovo druga godina zaredom da Cedevita osvaja dvostruku krunu, već ranije osvojili su Kup Hrvatske ,te sada i prvenstvo.

Miran Bajramović

nedjelja, 14. lipnja 2015.

INTERVJU – Ivana Kristić Goravic: Moja tri sina su moj najveći uspjeh

Menadžerica hotela Božica na otoku Šipanu, Ivana Kristić Goravica govori o svojoj karijeri i uspjehu kako u privatnom tako i u poslovnom životu.


Kako ste uspjeli uskladiti obiteljski život i posao menadžera? 
Vjerovatno se jako puno žena suočava s tim problemom jer danas u Hrvatskoj ima jako puno poslovnih žena koje imaju jednak problem kao i ja. Rekla bih da je možda meni lakše jer živim na otoku Šipanu, u maloj sredini gdje se svi međusobno poznajemo i obitelj je jako puno uključena u cijelu priču. Meni to nije problem zato što kad čovjek vodi svoj privatni posao onda djeca mogu biti sastavni dio tvog radnog vremena i moguće je to organizirati. Naravno, ključ svega jako velika obitelj koja me podržava u svemu i pomaže mi.


Koliko je bilo potrebno truda i odricanja da biste postigli to što ste već sad ostvarili? 
Truda je trebalo dosta. Pod tim mislim da čovjek treba bit spreman radit 10-12 sati, i više, dnevno što meni ne predstavlja nekakvo odricanje jer ja zapravo volim to što radim. Svaki moj trenutak proveden u hotelu, u poslu, mi je nešto što je lijepi dio dana. To mi nije nikako odricanje. Odricanje možda u pitanju obitelji, zato što malo manje vidim djecu nego što bih htjela, ali opet se sve to da organizirat i nadoknadit na druge načine. Tako da mislim da to ne bi nazvala odricanjem nego odlukom da čovjek organizira svoj život tako da uspije sve to spojiti.


Po vašem mišljenju, kakav je položaj žene u poslovnom svijetu gdje uglavnom muškarci dominiraju? 
Mislim da je trenutno u Hrvatskoj položaj žena bolji nego što je bio prije 20 godina. Ne bih rekla da više muškarci dominiraju. Mislim da oni to, ali im ne uspijeva jer žene ipak uspijevaju dominirat htjeli oni to ili ne. Puno se toga promijenilo tako da je istina da je ženi potrebno više truda da postigne jednake rezultate kao muškarci ali ne zato što je žena nesposobnija, nego zato što joj drušvo to onemogućuje u nekim segmentima. To se sve mijenja, potrebna je dodatna upornost i žena ide dalje, tako bih ja rekla.


Studirali ste politologiju u Zagrebu i imali ste tamo posao. Kako ste se odlučili vratiti na otok? 
To je bio veliki preokret u mom životu, ali tu sam odluku dugo donosila. Kad sam uspjela posložiti sve stvari u svoj životu bilo je vrlo jednostavno iz tog razloga što sam se uvijek htjela vratiti na Šipan i nisam voljela život u Zagrebu. Također, i zbog toga što su roditelji izgradili hotel na otoku koji je meni oduvijek bio nešto posebno i ja sam se htjela vratiti jer sam tu provela cijelo djetinjsvo, jer su mi baka i djed s otoka. Dobiti mogućnost da na otoku mogu spojiti privatni život s poslom, i to takvim zanimljivim poslom koji ja radim ovdje. Mislim da je to nešto savršeno jer se nekad osjećam kao da sam u New Yorku s obzirom kakvu vrstu posla radim dnevno. Danas, uz današnju tehnologiju dovoljno je imati samo telefon, računalo i uopće nije važno gdje je čovjek. Mislim da ja trenutno imam ured s najljepšim pogledom na svijetu tako da nije bilo teško donijeti tu odluku. Ono što sam dobila za razliku gdje sam živjela i kako sam živjela, ovo je bilo veliko naprijed. To je moje mišljenje, možda je nekim ljudima nezamisljivo to što ja govorim, ali ovo je sve što meni u životu treba.


Kada ste bili student jeste li ikad mislili da ćete radit ovaj posao koji sad radite? 
Ne. To uopće nije bilo u mom planu. Ja sam naravno htjela biti novinar onda kad sam upisala politologiju ali se u međuvremenu sve drugo dogodilo. Prvo sam se počela baviti bankarstvom, znači opet nije bilo ono što sam završila. Na kraju sam zbog spleta okolnosti završila u turizmu, ali mislim da je čovjeku zapravno najvažnije to da ima nekakvo iskustvo, želju i da se potrudi može raditi bilo što.



Koliki vam je bio rizik otvoriti obiteljski hotel u mjestu koje je malo, kao što je Suđurađ i gdje turizam zapravo nije bio razvijen? 
To je bio ogroman rizik. U trenutku kad su moji roditelji to počeli raditi svi su mislili da im se ta investicija nikad neće isplatiti. Mislim da su vjerovatno ljudi imali povod za takvo razmišljanje. Htjelo se napraviti kvalitetan hotel, da se ide na četiri i više zvjezdica. Tako da se na otoku Šipanu postigne to da se ljudima pruži smještaj visoke kategorije, gdje bi ljudi mogli uživati na otoku koji još nije razvijen, i da uživaju u netaknutoj prirodi. Kao kontrast tome da im se ponudi smještaj određene kategorije, tako da ljudi koji vole prirodu mogu imati potpunu udobnost i sve što im je potrebno na jednom takovm otoku. Jer gosti prepoznaju kvalitetu i, naravno, jako puno radimo na razini usluge i da se gosti ovdje osjećaju potpuno jednako kao da su u gradu Dubrovniku u nekom hotelu od pet zvjezdica. Ono što je na početku bio rizik ispao je adut jer ljudi baš žele takve destinacije koje nisu turistički aktualne, nemaju veliki broj gostiju i koje su ostale onakve kakve jesu. Mislim da je to ključ uspjeha.


Do sada ste već ostvarili priznanja i uspjehe. Koji su vam planovi za budućnost? 
Planovi za budućnost su nam da svake godine budemo sve bolji i bolji na način da širimo ponudu, da svake godine gosti imaju nešto novo u hotelu i dugoročni nam je cilj povećati kapacitet za jedno desetak soba. Ne više od toga jer smatram da danas jako puno gosti traži upravo male hotele, ne žele velike objekte i žele drugačiju atmosferu koju mi nudimo.


Koji biste savjet dali nama, kao studentima? 
Moj savjet bi bio da u životu čovjek mora znati donijeti odluku i kad je donese neovisno u kojem je smjeru da je provede do kraja i da nikad ne odustaje.


Lea Lazarević

petak, 12. lipnja 2015.

ELEMENTARNE ČESTICE UZBURKALE JAVNOST

Predstava „Elementarne čestice“ francuskog pisca Michela Houellebecqa uvrštena je u 66. Program Dubrovačkih ljetnih igara nakon dugih rasprava i brojnih napisa u medijima. Župan Dubrovačko – neretvanske županije Nikola Dobroslavić prvi je postavio pitanje postoji li sigurnosni rizik i tako uzburkao upravu Igara i potaknuo rasprave čak i među javnosti na društvenim mrežama.

Ministarstvo unutarnjih poslova ipak je utvrdilo postojanje sigurnosnog rizika jer je ovaj pisac    kontroverzan i ima zaista uvredljive komentare o islamu. Houellebecqova predstava koju režira Ivica Buljan izvodit će se na Lovrijencu, umjesto u Kuparima jer je Sigurnosno-obaviještajna agencija (SOA) ocijenila kako je lakše kontrolirati ulaz i izlaz. Sadržaj predstave ne dotiče se osjetljivih tema poput islamskog terorizma već govori o nedostatku ljubavi, sporan je upravo pisac. Naime, izašao je na naslovnici francuskog satiričnog lista Charlie Hebdo kada je u prostorijama tog lista ubijeno 12 članova redakcije. Tada je objavio  roman 'Submission' ('Podčinjavanje') u kojem je francuski predsjednik 2022. musliman.  

Brojni mediji pisali su  kako se radi o cenzuri i zabrani  te da je to ugrožavanje prava na slobodu govora i izražavanja. Međutim to nije slučaj, radi se o preporuci MUP-a da se predstava ne izvodi jer su procijenili da  predstavlja sigurnosni rizik. Uprava Igara ipak je odlučila uvrstiti predstavu u program te tako preuzela svu odgovornost na sebe u slučaju problema izazvanih zbog izvođenja predstave.


Alena Hadžić

utorak, 2. lipnja 2015.

U ZAGREBU SPORNA VOJNA PARADA

U Zagrebu će se 4. kolovoza održati vojna parada povodom 20. godišnjice održavanja vojnoredarstvene operacije Oluja.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspjela održavanje parade premjestiti na datum 4. kolovoza dok bi se 5. kolovoza održala proslava u Kninu.
Banski Dvori su taj prijedlog izvorno odbacili obrazloženjem da parada ne može biti predigra događajima u Kninu, nego mora biti središnja priredba. Drugi razlog za taj postupak su i neugodnosti koje premijer doživljava prilikom svojih dolazaka u Knin.
Taj prijepor je bio tek zadnji u nizu prijepora između Predsjednice i Vlade. Predsjednik Države je po definiciji vrhovni zapovjednik Oružanih Snaga, no njezine ovlasti su u miru po Zakonu značajno ograničene odlukama Vlade i Ministarstva Obrane. Inače je paradu u Zagrebu predložila sama Predsjednica, da bi prijedlog povukla pod pritiskom matičnog HDZ-a.

Zbor Udruga Veterana Hrvatskih Gardijskih Postrojbi je izrazio zabrinutost prijeporom i „ponašanjem vladajućih koji Zakon o obrani žele uzdignuti iznad Ustava po kojemu predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović kao vrhovna zapovjednica Oružanih Snaga jedina može donijeti odluku o izlasku vojske na ulicu.“ Ako Vlada ignorira Ustav, to bi izazvalo ustavnu krizu i moglo bi se smatrati svojevrsnim pučem, navodi Zbor u priopćenju.

Profesor Đorđe Gardašević, docent katedre za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog Fakulteta, je napomenuo da je Ustav iznad zakona, i prema tome Predsjednica ima mogućnost blokiranja parade u Zagrebu.

Vlada sa svoje strane poručuje da Ministar Obrane ima fiskalnu odgovornost za proračun MORHa u mirnodobskim uvjetima, te da je nelogično da Predsjednik države odlučuje o aktivnostima koje se financiraju iz proračuna MORH-a, dok je Vladimir Šeks premijera Milanovića optužio za pokušaj izazivanja ustavne krize.

Ova parada će biti prva vojna parada održana u Republici Hrvatskoj nakon vojne parade na Jarunu 1995. godine.
Toni Šušnjar

ponedjeljak, 1. lipnja 2015.

FABULA: Prorok

Religijska tematika često je nešto od čega ljudi bježe, osobito ako su ateisti ili agnostici. No ne bi trebalo biti tako jer knjige koje su povezane s religijom nose u sebi u dublje poruke, primjenjive na svakog čovjeka. Daleko je to od Biblije, Kurana, Tore i sličnih. To su knjige u kojima Bog ima veliku ulogu, ali fokus je na čovjeku. Nije nužno vjerovati u Boga ili u bilo što kako bi shvatili poruke koje se u njima kriju...

Jedna od takvih knjiga je Prorok o kojoj je riječ u današnjoj Fabuli.


Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njenim perima može raniti.

A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.

Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.

Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar Halil Džubran rodio se 6. prosinca 1883. u Bšareji, stotinjak kilometara od Bejruta, u sjevernom Libanonu, kraju cedrova, koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta.

Kako je 1869., četrnaest godina prije Džubranova rođenja, bio otvoren, s izvođenjem Verdijeve Aide, Sueski kanal, stotine tisuća ljudi - koji su prije toga trgovali devama i konjima, držali svratišta za putnike, vodili mnogobrojne karavane - ostale su bez posla. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, SAD . . .

Taj veliki val odnio je i Džubranovu obitelj u Boston, u SAD, kad mu je bilo samo 12 godina. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu, vraća se u Bejrut, gdj se upisuje na medicinu i usavršava se u arapskome jeziku.

Iz Bejruta preko Grčke, Italije i Španjolske, odlazi u Pariz gdje izlaže crteže, o kojima sam August Rodin kaže da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara, Williama Blakea.

Džubran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige, crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom.

U nadahnutom predgovoru knjizi Twenty Drawings kritičarka Alice Raphael ovako označuje osnovne vrijednosti Džubranove umjetnosti: »Prosvjetljiva ljepota oblikuje njegovo djelo: njemu ideja biva lijepa ako je istinita, osjećaj biva istinit ako je zbiljski. On ima jedinstvenu moć da u prikazivanju ljepote i istine bitno odvoji od nebitnoga. On se pridržava jednostavna načina u prikazivanju ideje, što je blisko duhu slikara rane renesanse, premda je umjetnost mnogih stoljeća sudjelovala u oblikovanju njegovih snaga; ali je on u svojim stavovima jednostavan, gotovo nagonski jednostavan. Odista, on se može opisati kao intuitivan umjetnik - kao tip umjetnika u kojega je osjećaj poput čudesnih rašalja koje ga dovode do ležišta zlatnih dragocjenosti i koji ne smućuje njegov duh intelektualnim pojmovima o tome što i kako treba stvarati«.


U životu su mu žene imale dominantan utjecaj, što je očigledno iz jedne njegove izjave: »Sve što zovem svojim 'ja' dugujem ženama, još od djetinje dobi. Žene su otvorile prozore mojih očiju i vrata mojega duha. Da nije bilo žene-majke, žene-sestre, žene-prijateljice, ostao bih spavajući među onima koji vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem.«

Marko Plavčić