ponedjeljak, 27. veljače 2017.

RECENZIJA FILMA: Lav

Lav je drama redatelja Gartha Davisa koja se temelji na istinitoj priči opisanoj u knjizi Sarooa Brierleya “A Long Way Home“. Glavnog lika kao petogodišnjeg dječaka utjelovio je Sunny Pawar, a 25 godina kasnije njegov lik tumači Dav Patel. Film je nominiran za Oscara u kategorijama za najbolji film, najbolje sporedne glumce, adaptirani scenarij, kameru i glazbu.                                                             

Lav je priča o petogodišnjem dječaku Saroou iz Indije koji potječe iz siromašne obitelji. Saroo i njegov brat Gudu pomažu majci da prehrani obitelj pa tako jedne večeri kreću na put kako bi zaradili nešto novca. Spletom nesretnih oko9lnosti braća se razdvoje, a petogodišnji Saroo završi izgubljen na ulicama Calcutte, gradiću udaljenom više od 1500 kilometara od svog doma. Dječak, potpuno sam, suočen je sa okrutnim svijetom gdje opasnost vreba na svakom koraku. Na dirljiv način prikazan je njegov način preživljavanja u kojem nema mjesta dječjoj lakovjernosti i naivnosti. Nakon nekoliko mjeseci lutanja Saroo završava u sirotištu te ga posvaja par iz Australije. 


















Iako je odrastao u udomiteljskoj obitelji punoj ljubavi u kojoj mu ništa nije falilo, nemir i čežnja da pronađe svoju biološku obitelj nisu mu dali mira. Saroo je duboko u sebi osjećao patnju i bol, no nije želio povrijediti usvojitelje pa je svoje osjećaje potiskivao. 25 godina kasnije, još uvijek pun uspomena i sjećanja, pomoću Google Earth-a kreće u potragu za svojom izgubljenom obitelji.                                                                                      

Fascinantna je snaga koja pokreće Sarooa da pronađe svoju obitelj, a poruka filma je kako je uz snažnu volju i vjeru sve moguće.                                                                                                           

Film prikazuje problematiku trećeg svijeta te borbu ljudi za preživljavanjem u tim zemljama. U Indiji svake godine nestane više od 80 tisuća djece. U suradnji sa mnogim humanitarnim organizacijama ovim filmom se doprinosi zaštiti djeci koja nemaju svoje domove i podiže se svjesnost o njihovim životnim uvjetima. Mnogi će se složiti da je ova fascinantna priča o potrazi za izgubljenom prošlosti jedan od najboljih i najemotivnijih filmova prošle godine. Film na emotivan način prikazuje značaj i ulogu koju ima obitelji za svakog čovjeka, te potiče na razmišljanje i propitkivanje što je zapravo potrebno za iskonsku sreću. Dodatnu težinu filmu daje to što se temelji na istinitom  događaju te podsjeća kako treba cijeniti ono što se ima i biti zahvalan na tome.

Katarina Žanetić

Nema komentara:

Objavi komentar