Preskoči na glavni sadržaj

RECENZIJA FILMA: Lav

Lav je drama redatelja Gartha Davisa koja se temelji na istinitoj priči opisanoj u knjizi Sarooa Brierleya “A Long Way Home“. Glavnog lika kao petogodišnjeg dječaka utjelovio je Sunny Pawar, a 25 godina kasnije njegov lik tumači Dav Patel. Film je nominiran za Oscara u kategorijama za najbolji film, najbolje sporedne glumce, adaptirani scenarij, kameru i glazbu.                                                             

Lav je priča o petogodišnjem dječaku Saroou iz Indije koji potječe iz siromašne obitelji. Saroo i njegov brat Gudu pomažu majci da prehrani obitelj pa tako jedne večeri kreću na put kako bi zaradili nešto novca. Spletom nesretnih oko9lnosti braća se razdvoje, a petogodišnji Saroo završi izgubljen na ulicama Calcutte, gradiću udaljenom više od 1500 kilometara od svog doma. Dječak, potpuno sam, suočen je sa okrutnim svijetom gdje opasnost vreba na svakom koraku. Na dirljiv način prikazan je njegov način preživljavanja u kojem nema mjesta dječjoj lakovjernosti i naivnosti. Nakon nekoliko mjeseci lutanja Saroo završava u sirotištu te ga posvaja par iz Australije. 


















Iako je odrastao u udomiteljskoj obitelji punoj ljubavi u kojoj mu ništa nije falilo, nemir i čežnja da pronađe svoju biološku obitelj nisu mu dali mira. Saroo je duboko u sebi osjećao patnju i bol, no nije želio povrijediti usvojitelje pa je svoje osjećaje potiskivao. 25 godina kasnije, još uvijek pun uspomena i sjećanja, pomoću Google Earth-a kreće u potragu za svojom izgubljenom obitelji.                                                                                      

Fascinantna je snaga koja pokreće Sarooa da pronađe svoju obitelj, a poruka filma je kako je uz snažnu volju i vjeru sve moguće.                                                                                                           

Film prikazuje problematiku trećeg svijeta te borbu ljudi za preživljavanjem u tim zemljama. U Indiji svake godine nestane više od 80 tisuća djece. U suradnji sa mnogim humanitarnim organizacijama ovim filmom se doprinosi zaštiti djeci koja nemaju svoje domove i podiže se svjesnost o njihovim životnim uvjetima. Mnogi će se složiti da je ova fascinantna priča o potrazi za izgubljenom prošlosti jedan od najboljih i najemotivnijih filmova prošle godine. Film na emotivan način prikazuje značaj i ulogu koju ima obitelji za svakog čovjeka, te potiče na razmišljanje i propitkivanje što je zapravo potrebno za iskonsku sreću. Dodatnu težinu filmu daje to što se temelji na istinitom  događaju te podsjeća kako treba cijeniti ono što se ima i biti zahvalan na tome.

Katarina Žanetić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više