Preskoči na glavni sadržaj

Na mladima svijet ostaje

Ili tako barem poslovica kaže. Pa čime se to mladi danas bave? I kako oni to sami predstavljaju? Pa, kao prvo, očito se ne može govoriti o 'mladima' kao jedinstvenoj cjelini, pogotovo u kontekstu danas sveprisutnih društvenih medija. Nije potreban stručnjak kako bi zaključio da uloga tradicionalnih medija danas slabi, čak i po pitanju osnovnog informiranja. Iz perspektive današnjih studenata, a budućih komunikologa, novinara i tehničara u odnosima s javnošću, što to sve znači?


           (Novine 21. stoljeća; smartphone obuhvaća sve medije koji su došli prije njega.) 

Prva stvar koju studenti čuju kada je u pitanju pisanje vijesti i napisa za medije je pokušaj objektivnog izvještavanja. Pridržavanje standardima koje postavlja Hrvatsko novinarsko društvo ključno je za kvalitetan medijski sadržaj. No danas, to nije dovoljno.
Mediji već odavno nisu samo vijesti, niti je njihov sadržaj uvijek, a možda čak ni u pravilu objektivan, ovisno o mediju. I dok studenti uče kako filtrirati i predstaviti informacije, okoliš budućeg radnog mjesta, ako se uopće o njemu može i govoriti se mijenja brže nego ikad prije. Prosječni tinejdžer više informacija dobiva iz društvenih medija nego iz novina, radija ili televizije. Klasični mediji su u opadanju i sav sadržaj teži što većoj prisutnosti online. U takvom prijelazu, dobar dio klasičnih medija ne mijenja način predstavljanja vlastitog sadržaja. Članci se prepisuju na stranice, a stranice često ne sadržavaju puni tekst, već ga je potrebno tražiti unutar drugih medija, sve kako bi se postigla najveća posjećenost. Ali, u mnogo slučajeva ovo ima suprotan učinak od željenoga; umjesto veće posjećenosti, dolazi do opadanja interesa.

Facebook sve više postaje konegregacija različitih medija. Zašto posjetiti portale ako Facebook automatski prikazuje vijesti prema interesima korisnika? Zašto slušati lokalnu radio postaju ako je sav njihov sadržaj dostupan online u raznim formama? Zašto objavljivati fotografije u novinskim člancima kada je većina mladih na Instagramu? Kakvu vrijednost ima čak i pravovremena vijest na televiziji ako su detalji već dostupni na Twitteru?
Informacija nije dovoljna. Vrijeme je da tvorci medijskog sadržaja postanu i savjesni i odgovorni potrošači istog.


                            (Dnevnik gubi na važnosti kada su iste informacije nadohvat ruke.)

Javna je tajna kako su mediji industrija. Kao i svaka industrija, teže što manjem ulaganju za što veći profit. A objavljivanje na internetu je praktički besplatno. U takvom okruženju novinari, bloggeri i PR-ovci ujedno igraju i ulogu zaštite potrošača. Kako bi to bilo moguće, moraju to i sami biti.

Danas student, sutra... čitatelj?
Pa kako se to postaje dobrim potrošačem? Zapravo i ne tako jednostavan odgovor. Ako se govori o društvenim medijima, čak i osnovnoškolci znaju kako mogu sadržaj birati prema vlastitim ukusima. Dobna granica za konzumiranje medija gotovo više i ne postoji. I dok će nekima svakako zasmetati vidjeti dijete vrtićke dobi kako lista 'feed' nekog društvenog medija na tatinom iPadu, to je stvarnost i ona se neće u dogledno vrijeme promijeniti.

U lice takvih okolnosti, možda klasični pristup i nije najbolji. Ako se na Instagramu ili Twitteru nađe fotografija s poveznicom na neki aktualni događaj od javnog interesa, kako će potencijalni čitatelj znati radi li se o koliko toliko objektivnoj informaciji, ili samo tako izgleda? Poznavanje standarda u pisanju medijskih napisa svakako pomaže, iako ih je teže primijeniti na društvene medije, no svakako nije nemoguće. Problem nastaje u strogom pridržavanju. Ako bi se pridržavalo strogom pokušaju objektivnosti postoji šansa kako će dobar dio publike izgubiti interes. Svakako nikoga ne iznenađuje činjenica kako je većina korisnika društvenih medija mlađa od 35 godina, iako i to varira od jednog do drugog medija. I bez ulaženja u raspravu oko toga je li Facebook medij, vrlo je očito kako se kao takav želi plasirati i doista dobar dio korisnika ga kao takvog i koristi. Društvene mreže napokon to stvarno i postaju jer dosta vjerno predočavaju stvarno stanje odnosa u društvu, a samim time i stava javnosti prema medijima. Imajući to na umu, kako bi se točno situacija trebala popraviti?


                                   (Svakako ne 'zidom teksta'. Ovo je ipak Instagram.)

Kao što je već navedeno, gole informacije odavno nisu dosta. Kontekst, kako informacije tako i medija u kojem se nalaze određuju oblik predstavljanja. Ista vijest ne izgleda, niti bi trebala isto izgledati na televiziji, u novinama i u kratkoj objavi na Twitteru. Prilagođavanje sadržaja jedini je način zadržavanja interesa potencijalne publike danas.
To je jedno od glavnih područja gdje medijsko obrazovanje kaska za vremenom.

Nije sve tako crno
Prvi korak u poboljšanju bio bi početi shvaćati društvene medije ozbiljno. Da, Facebook nisu novine. Instagram nije televizija. Twitter nije radio. No društveni mediji svakako nisu na gubitku u toj usporedbi, dapače. Društvene mreže ne funkcioniraju na isti način i ne daju prioritet istim sadržajima kao i klasični mediji. Naravno, to ne znači da su Severinine pustolovine u javnom prostoru stvarno bitne za javnost. Ali to ipak znači da pristup koji vrijedi u tiskanim novinama ne vrijedi pri objavljivanju na Twitteru. Stalno se tupi o 'novim medijima', no svijet napreduje brzo. Prošlogodišnje popularne teme uopće nisu na repertoaru. Treba imati na umu kako se smartphone pojavio tek prije 10 godina, ali već se više ne može govoriti o 'novim medijima'. 

To je samo način bježanja od 'novoga'; društvene mreže i svi oblici prenošenja informacija koje donose sa sobom sigurno neće nestati u skoroj budućnosti. U takvoj situaciji previše je preklapanja radnika u medijima i korisnika istih. Osoba koja dugo objavljuje na Twitteru, Instagramu i Facebooku će vjerojatno napraviti puno privlačniju objavu od sredovječnog novinara u televizijskoj redakciji, bez obzira o kojoj temi se radilo. Vrijeme je da jedni počnu učiti od drugih.

          (Umjesto 'njorgetanja', možda bi stari novinari mogli nešto i naučiti od studenata)

Vijesti idu online, htjeli to neki ili ne, ali broj klikova svakako ne govori ništa o kvaliteti danog medija.

Nestandardni standard
Na kraju krajeva tržište se većinom samo balansira. Medijske kuće kao i u svakoj industriji objavljuju ono što se čita, gleda i sluša. Upravo zbog toga je potrebno potencijalne i buduće čitatelje, gledatelje i slušatelje obrazovati na pravilan način kako bi mogli sami utjecati na kvalitetu medija koje konzumiraju. To je svakako još jedan primjer 'glasanja novčanikom', a to najbolje funkcionira ako onaj tko čita određeni napis, ma u kojem obliku može i valjano prosuditi o kvaliteti onoga što čita. Stoga nije ni čudno što se stranice kao 24sata mogu 'pohvaliti' velikim brojem klikova; očito je kako nepoznavanje kvalitete sadržaja igra barem nekakvu ulogu.

'Novi mediji' su svakako dosad neviđeni hibrid; uklapaju elemente klasičnih medija utoliko koliko se bave objavljivanjem aktualnih informacija. Ali isto tako su i proizvod industrije na način da im je sadržaj prilagođen osobnim ukusima korisnika i taj isti sadržaj je izravno određen onime što ljudi 'klikaju'.

Upravo zbog toga novinar igra puno više uloga od običnog prenositelja informacija. On je moderator stranica, zaštitnik potrošača, zanimljiv autor i teži objektivnom pisanju, sve pod opaskom urednika kojemu glavni cilj oduvijek bila zarada.


                               (Današnji novinar papir i olovku zamjenjuje drugačijim alatima.)

No ne treba ni ovo uzeti zdravo za gotovo. Ovo je ipak samo perspektiva budućih autora članaka koje će možda neki i pročitati. Današnje obrazovanje je sutrašnja svakodnevica.

Znate li vi je li članak kvalitetan?


Đivo Glanz

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.