Preskoči na glavni sadržaj

Ante Delija - Uspješni dubrovački borac o karijeri i budućnosti

Foto: profightstore.hr
Ante Delija bavi se mješovitim borilačkim vještinama te je danas njegovo ime jedno od najistaknutijih hrvatskih imena u tom sportu. Talentirani teškaš iz Dubrovnika, nadimka Walking Trouble (Hodajuća nevolja), trenira za klub Gladijator, a detalje o svojoj karijeri, planovima i životu otkriva u razgovoru za Punkt. 

Kako je započela tvoja ljubav prema MMA-u? 
Bio sam energičan još od malih nogu. Godinama sam trenirao judo nakon kojeg sam počeo trenirati MMA. Pronašao sam se u tome i to je bio sport koji me oduvijek zanimao i ispunjavao. Još uvijek je sve isto. Veselim se svakoj novoj borbi i osjećam se sretno nakon svakog teškog i dobro odrađenog treninga. 

Postoji li neki određeni borac zbog kojeg si zavolio ovaj sport? Imaš li i danas neke idole, nekoga koga pokušavaš kopirati?
Uvijek je postojala nekolicina boraca kojima sam se u određeno vrijeme divio, kao što se i danas divim. Međutim, nemam namjeru kopirati tuđi stil. Koliko god bilo boraca koje međusobno uspoređuju i među kojima se da uočiti sličnost, svaki borac ima svoju posebnu tehniku i taktiku po kojoj iskazuje svoju posebnost, pa tako i ja.

Možeš li reći nešto o svojim treninzima, kako izgleda jedan tipičan trening? Koliko traje i koliko puta dnevno treniraš?
Jutarnji i večernji treninzi su moja svakodnevica. Treninzi nam traju u prosjeku oko tri sata. Uvijek se trudim da mi u svakom treningu koncentracija bude na nivou, da izvučem svu moguću energiju iz tijela i tako ostavim sav svoj maksimum. Tada pričamo o dobro odrađenom treningu.

Foto: index.hr
Kako se pripremaš za borbu? Imaš li neke posebne rituale? 
Svakodnevno naporno treniram i u svakom trenutku sam spreman na borbu. Nakon dogovorenog meča pregledamo budućeg protivnika i na temelju te analize pravimo izmjene u treninzima. Sve u svemu - red, rad i disciplina.

Proučavaš li svoje protivnike? Gradiš li posebnu taktiku za svakoga posebno?
Svakako da treba imati drugačiju taktiku za svakog protivnika. To sve ovisi o kojem je protivniku riječ.

Zahtjeva li tvoj sport puno odricanja? Kako uspijevaš uskladiti treninge i privatni život?
U privatnom životu uživam jednako kao i na treninzima. Tajna je u dobroj organizaciji. Ništa iz privatnog života ne utječe na moje treninge niti moji treninzi utječu na moj privatan život. Sve je jako dobro izbalansirano.

Foto: index.hr
Na glasu si kao showman. Koliko ti je bitan dojam publike nakon tvoje borbe? 
Nije najbitniji dojam publike, ali opet je bitan jer većinom je to realna slika onoga što sam pokazao.

Koji ti je segment borbe najdraži i postoji li neki koji nastojiš izbjegavati? 
Izbjegavam određeni segment borbe u mečevima u kojima mislim da mi je to duži put do pobjede. Volim sve segmente borbe, ipak se zato i bavim ovim sportom.

Foto: finalfight.hr
S kojim bi se borcem posebno volio susresti u ringu? 
Volio bih se susresti u ringu s najboljim borcima na svijetu.

Kakvi su tvoji dugoročni planovi? Vidiš li se jednog dana u UFC-u? 
Želja mi je dosegnuti što veći level u karijeri, a naravno i jednog dana osnovati obitelj. Vidim se kroz neko vrijeme u UFC-u, nadam se da ću to i zaslužiti.

Znaš li već ime svog sljedećeg protivnika i možeš li nam ukratko najaviti sljedeći MMA događaj u Dubrovniku?
Moja iduća borba biti će 3. srpnja na taraci Revelina. Protivnik je Valentijn Overeem.

Davor Novevski

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...