Punkt - studentski časopis Sveučilišta u Dubrovniku

Utvrda Nutjak ili kako je stanovnici Trilja zovu „kuletina“ predstavlja arheološko nalazište i zaštićeno kulturno dobro. Nalazi se 3km nizvodno od Trlja, podignuta je na litici iznad rijeke. Izgradnju utvrde inicirao je poljički knez Žarko Dražojević kako bi ojačao sjevernu granicu Poljičke kneževine u obrani od Turaka. Nutjak je osvojen oko 1513. godine kada je pala i obližnja utvrda Čačvina. Utvrda Nutjak snimana dronom (Izvor, Visit Trilj) 1699. godine Nutjak je dodijeljen Veneciji, a suprotna obala Cetine ostala je pod turskom upravom. Danas utvrdom dominira velika kružna kula, dok se na terasama južno od kule nalaze ostaci objekata koji su bili u funkciji obrane i stanovanja. Na istom lokalitetu pronađen je i arheološki materijal iz ranijih razdoblja pa se pretpostavlja da je kula Nutjak nastala na prapovijesnom lokalitetu.   Utvrda Nutjak (Izvor, Visit Trilj)   Marta Bradarić              

Ljubav. Prijateljstvo. Empatija. Solidarnost. Riječi su to koje se u zajednici često mogu čuti, ali njihovo pravo značenje najglasnije se izgovara kroz djela. Upravo su ljubav, prijateljstvo, empatija i solidarnost kroz djela prisutne u svakom kutku prostorija Društva multiple skleroze Dubrovačko – neretvanske županije. Društvo je kao neprofitna udruga, osnovano 2004.   s ciljem unaprjeđenja liječenja, istraživanja, rehabilitacije te zaštite osoba s multipla sklerozom. Društvo broji deset stalno zaposlenih koji brinu o 110 članova, a voditeljica Patricija Švaljek ističe kako je od samoga početka cilj senzibilizirati javnost na probleme s kojima se osobe s invaliditetom susreću. „ U Društvu sam od samog osnutka. Prijateljici mi   je dijagnosticirana bolest multipla skleroza. Željela sam joj pomoći te smo došli na ideju osnovati društvo koje će pružati pravnu i psihološku pomoć, biti ruka podrške kad je najteže, pogotovo osobama čija je bolest progresivna i senzibilizirati javno...

Župa dubrovačka ima bogatu i raznoliku povijest, od samog početka pa sve do danas uvijek se držalo do tradicije i običaja. Župljani su sačuvali  svoju bogatu narodnu baštinu, narodne običaje, folklor, narodnu nošnju i nakit. Župski nakit je raskošan, bogat zlatom i biserima kojega su župske žene ponosno nosile, čuvale i prenosile s generacije na generaciju. Najpoznatiji komad nakita je kolarin, župska ogrlica koja se sastojala od 6 ili 12 filigranski izrađenih pozlaćenih zrna, privjesak je uglavnom bio ili zlatni križ ili srce. Između zrna su neke kolarine imale strukove crvenih koralja. Izvor fotografije: dubrovački muzeji Izvor fotografije: dubrovački muzeji Ženska narodna nošnja odisala je jednostavnošću i elegancijom.   Sastojala se od bijele platnene košulje, lanete s motivom ruža, preko koje se oblači haljetak preklopljen na prsima preko kojega dolazi marama od šarene svile ili šanžan-tafta, zatim suknja od šarenog delena koju su širile jedna ili nekoliko podsuknja i sv...

Legenda počinje u davna vremena dok su svijetom harali gusari. Današnje Srebreno je bilo mjesto bez imena, s malo stanovnika, vrijednih i dobrih ljudi. Vjerovali su u vilu Srebrenku i u njezinu pomoć. Živjeli su mirno sve dok jednog dana nisu na pučini ugledali gusarske brodove. U mjestu je nastala panika i strah, svi su se bojali. Tada je najstariji stanovnik, djed Marko, rekao: „Nemojte se bojati, nas čuva vila Srebrenka.“ Svi se počnu moliti vili da ih spasi. Kad su gusarski brodovi došli blizu obale, podigli su se valovi, nastala je ogromna srebrena pjena, a s neba se spustio oblak. Od jakog bljeska mnogi gusari su oslijepili. Gusari su okrenuli svoje brodove i pobjegli. U čast vili koja ih je spasila mjesto su nazvali Srebreno. ˙ Eric Edwards Collected Works Petra Herceg

U blizini dvaju otoka živjeli su Konavljani i Župljani. Nikako se nisu   mogli dogovoriti u čijem su zaljevu otoci. Jednog dana mladić po imenu Mrkan odlučio je otploviti do jednog od tih otoka. Istog je dana Konavoka Bobara krenula do otoka kako bi uživala u njihovoj ljepoti. Mrkan je doplovio do dužeg otoka koji je bio bliži Cavtatu. S druge strane na drugi otok došla je Bobara i čudila se ljepoti otoka. Bobara je nespretno zgazila na kamen blizu litice i poskliznula se. Vičući upomoć čuo ju je mladić Mrkan koji se nalazio s druge strane na otoku. Odmah joj je potrčao pomoći. To je bila ljubav na prvi pogled. Premda su znali da su njihove obitelji i naselja u svađi, oni su se svaki dan nalazili na otocima. Bližio se dan kad je Bobarin otac odlučio da se Bobara uda za Konavljanina Supetra. Supetar je također bio zaljubljen u Župku koju nije smio voljeti. Supetar i Bobara dogovorili su se reći istinu i tako je Bobara sve priznala ocu koji se uznemirio i molio druge da se više ne sv...