Preskoči na glavni sadržaj

Župska kultura

Župa dubrovačka ima bogatu i raznoliku povijest, od samog početka pa sve do danas uvijek se držalo do tradicije i običaja. Župljani su sačuvali  svoju bogatu narodnu baštinu, narodne običaje, folklor, narodnu nošnju i nakit. Župski nakit je raskošan, bogat zlatom i biserima kojega su župske žene ponosno nosile, čuvale i prenosile s generacije na generaciju. Najpoznatiji komad nakita je kolarin, župska ogrlica koja se sastojala od 6 ili 12 filigranski izrađenih pozlaćenih zrna, privjesak je uglavnom bio ili zlatni križ ili srce. Između zrna su neke kolarine imale strukove crvenih koralja.


Izvor fotografije: dubrovački muzeji


Izvor fotografije: dubrovački muzeji


Ženska narodna nošnja odisala je jednostavnošću i elegancijom.  Sastojala se od bijele platnene košulje, lanete s motivom ruža, preko koje se oblači haljetak preklopljen na prsima preko kojega dolazi marama od šarene svile ili šanžan-tafta, zatim suknja od šarenog delena koju su širile jedna ili nekoliko podsuknja i svilene pregače. Danas su šarenu suknju zamijenile jednobojne, modra, smeđa ili maslinasta. Kosa je bila začešljana uz lice, podijeljena u dvije pletenice, ovijene oko glave i učvršćene trakom. Žene koje nisu bile udane na glavi su imale samo pletenice, dok su udane žene glavu pokrivale maramom folklornog uzorka učvršćenu zlatnim iglicama.

 

Izvor fotografije: TZ Župa dubrovačka

Muška nošnja bila je zlatom izvezena, a muškarci odjeveni u tu robu zovu se zlatari. Svečana muška nošnja sastoji se od širokih hlača od modrog sukna, skupljene u struku koje tek pokrivaju koljena. Na platnenu bijelu košulju oblači se prsluk preklopljen na prsima i preko njega kratki haljetak s rukavima i na kraju još jedan prsluk od finog crvenog kupovnog sukna ili baršuna, ukrašen pločama, vezom od pozlaćenog srebra i filigranskom dugmadi. Za širokim svilenim pojasom oko struka zataknuto je oružje: nož, kubure, handžari, manji nož na srebrnom lancu kao ukras nošnji. Na nogama duge bijele pamučne čarape preko kojih se nose crvene suknene dokoljenice bogato ukrašene srmenim vezom, gajtanima i s po dvanaest pločastih kopča. Na glavi su nosili crvenu kapu s modrom svilenom kitom, a na nogama crvene kožnate papuče.


Izvor fotografije: TZ Župa dubrovacka



Petra Herceg

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...