Preskoči na glavni sadržaj

Valentinovo: Praznik ljubavi i romantike

Ovaj blagdan, koji nosi ime po svetom Valentinu, ima dugu povijest koja seže još u doba Rimskog Carstva. Iako se isprva vezao uz kršćansku tradiciju, s vremenom je poprimio univerzalno značenje i postao jedan od najpopularnijih dana posvećenih ljubavi. Danas Valentinovo obilježavaju milijuni ljudi širom svijeta, bilo kroz darivanje, zajedničke trenutke ili jednostavno izražavanje ljubavi prema voljenima. 

Podrijetlo Valentinova povezano je s nekoliko legendi. Najpoznatija priča govori o svetom Valentinu, svećeniku iz 3. stoljeća koji je živio u Rimu za vrijeme cara Klaudija II. Prema legendi, Klaudije je zabranio brak vojnicima jer je vjerovao da su neoženjeni muškarci bolji ratnici. Valentin se tome usprotivio i u tajnosti vjenčavao zaljubljene parove. Kada su vlasti otkrile njegovo djelovanje, bio je uhićen i pogubljen 14. veljače. Prije smrti, navodno je poslao pismo kćeri svog tamničara, potpisano riječima „Tvoj Valentin“, što se smatra prvom valentinovskom čestitkom. 

Osim ove priče, postoji i teorija da Valentinovo potječe od rimskog festivala Luperkalija, koji se slavio sredinom veljače u čast plodnosti i dolaska proljeća. Tijekom tog festivala, mladići bi izvlačili imena djevojaka iz posuda i stvarali privremene parove, što neki smatraju pretečom današnjeg Valentinova. Tijekom srednjeg vijeka, Valentinovo je postalo sinonim za romantičnu ljubav, ponajviše zahvaljujući pjesnicima poput Geoffreyja Chaucera, koji je u svojim djelima povezao 14. veljače s ljubavnim ritualima. U renesansno doba, običaji darivanja ljubavnih pisama i pjesama postali su uobičajeni, a do 19. stoljeća Valentinovo se proširilo diljem Europe i Sjeverne Amerike.

Danas Valentinovo ima globalni karakter i obilježava se na različite načine ovisno o kulturi i tradiciji pojedine zemlje. U zapadnim zemljama običaj je darivati čestitke, cvijeće, čokoladu i druge romantične poklone. Restorani su često puni parova koji zajedno slave, dok se u školama i na radnim mjestima razmjenjuju simbolične poruke i mali darovi. U Japanu i Južnoj Koreji, primjerice, postoji specifičan običaj prema kojem žene daruju muškarcima čokoladu 14. veljače, dok muškarci uzvraćaju poklon mjesec dana kasnije, 14. ožujka, na tzv. „Bijeli dan“. U Brazilu se umjesto Valentinova slavi „Dan zaljubljenih“ (Dia dos Namorados) 12. lipnja, a u nekim skandinavskim zemljama Valentinovo nije toliko komercijalizirano, već se više naglašava izražavanje osjećaja kroz pjesme i ručno izrađene čestitke.

Unatoč modernim komercijalnim aspektima, Valentinovo ostaje prilika za izražavanje ljubavi i zahvalnosti. Mnogi ga koriste kao povod za posebne geste poput pisanja ljubavnih pisama, organiziranja romantičnih iznenađenja ili jednostavnog provođenja vremena s voljenom osobom. Valentinovo je povezano s nizom prepoznatljivih simbola. Najčešći je simbol srca, koje se tradicionalno smatra središtem emocija i ljubavi. Crvena boja dominira jer simbolizira strast i toplinu. Ruže su najpopularniji cvijet ovog blagdana, posebice crvene ruže koje predstavljaju duboku ljubav i privrženost. Osim cvijeća, čokolada je neizostavan dio darivanja jer se vjeruje da potiče osjećaj sreće i ljubavi. Kupid, rimski bog ljubavi, još je jedan prepoznatljiv simbol Valentinova. Prikazuje se kao mali anđeo s lukom i strijelama, a prema mitologiji, njegovi hitci tjeraju ljude da se zaljube. Ovi simboli doprinose romantičnom ozračju i čine Valentinovo posebnim danom u godini. 

Iako je Valentinovo poseban dan za zaljubljene, ne bi trebalo biti jedini dan u godini kada izražavamo ljubav. Prava ljubav očituje se u svakodnevnim malim gestama pažnje, podrške i nježnosti. Bez obzira na to slavite li Valentinovo ili ne, važno je cijeniti voljene osobe i pokazati im koliko vam znače. Valentinovo nije samo komercijalni praznik, već podsjetnik na univerzalnu vrijednost ljubavi. U svijetu koji je često užurban i stresan, ovaj dan pruža priliku da zastanemo i posvetimo se onima koji nas čine sretnima. Ljubav dolazi u mnogim oblicima u obitelji, prijateljstvima, romantičnim vezama i upravo je ona ono što život čini ljepšim i ispunjenijim.

(fotografija preuzeta s interneta)


Mia Glavinić


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...