Punkt - studentski časopis Sveučilišta u Dubrovniku

Kulminacijom odnosa između Hrvatske demokratske zajednice i Mosta , narušeni su svi aspekti legitimne vlasti u Hrvatskoj, te oporba traži raspisivanje novih izbora.Jesu li zaista novi izbori jedino riješenje nastale situacije i što očekivati od ovakve vlade? O tim i raznim drugim problemima u državi razgovarali smo sa mladim aktivistom te članom Živog zida , Ivanom Pernarom. Screenshot: Youtube Izlazi li po vama Hrvatska iz krize? Da bi se moglo doći do zaključka izlazi li iz krize moramo vidjeti koji su ekonomski pokazatelji.  Je li zaposlenost raste,  je li  se smanjuje dug  građana i države,  je li broj blokiranih manji nego je bio i da li ima porasta proizvodnje.  Mi u prethodnom periodu koji je iza nas vidimo da niti jedan od tih pokazatelja nije doživio neku pozitivnu promjenu.  Možemo zaključiti nažalost da država nije izašla iz krize. Što mislite hoće li izdržati vlada do kraja mandata? Da,  jer je cilj ove vlade koje vlada da se održi što dulje.

Izlaznost na izbore i smisao izlaska Nema smisla. Jednostavno, nema smisla izići na izbore. Izbori, zapravo, služe sceni. Političkoj? Ne, služe kazališnoj sceni. Veliki teatar, ne samo apsurda nego i predstave za svijet. I za naivne koji misle da se u postojećoj konstalaciji stvari išta može promijeniti nabolje. Priznati da je sve pogrešno, ne isplati se. Ni političarima, ni međunarodnoj zajednici, ni austrijskim bankarima, ni engleskoj kraljici,, ni svim ostalim profiterima. Jednostavno, nema smisla. Ostao je samo strah, strah od preglasavanja i tuđe dominacije i kontrole. Bitka za očuvanje resursa i načina života, nije bitka za boljitak. Bitka je ovo da se spasi što se ne može spasiti, od imovine do dostojanstva, dvoje koje je najteže očuvati. A političari se boje, baš kao i on, da će opet postati ljudi kojima se nitko neće klanjati i sklanjati. I, zato im trebamo mi, da iziđemo na izbore i produžimo sve. Jer, ako ne iziđemo, pokazat će se da izbori, baš kao ni

Debata s temom „Smrtna kazna: za i protiv“ održala se u okviru kolegija „Uvod u političku znanost 2“ nositelja izv. prof. dr. sc. Pera Maldinija, nastavnika na Odjelu za komunikologiju, u Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku 18.svibnja 2016. U debati su sudjelovali studenti prve godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva. Foto: Mila Petrušić Negacijsku skupinu su činili Julija Mlinarić, Nera Butigan i Romano Radonić, dok su afirmacijsku skupinu zastupale Kristina Tomičić, Andrea Žarak i Anja Nagy. Obe su skupine obrazložile svoje stavove kroz povijesno - političke, pravne i moralne aspekte. Rasprava je bila žustra, publika je također aktivno sudjelovala u raspravi i postavljala mnoga pitanja predstavnicima debate.  Debata je organizirana argumentirana rasprava dviju skupina studenata sa sučeljenim stavovima o određenoj temi. U raspravi jedna skupina zastupa, obrazlaže i argumentirano brani određenu tezu, dok je druga skupina na jednak način nastoji osporiti. Argume

 Često čujemo frazu iz naslova, ali čini se da su u praksi stvari malo drukčije bar u današnje vrijeme. Podaci pokazuju da je 2015. godine u Hrvatskoj rođeno samo 37 tisuća i 241 dijete, što je prvi put da je brojka rođene djece pala ispod 39 tisuća. Broj stanovnika se smanjio za 70 tisuća u četiri godine, a zadnjih nekoliko godina umire desetak tisuća ljudi više nego što ih se rađa. Foto: google.com Dok se sve ovo događa ne postoji nikakva svijetla nada da će se stanje promijeniti s obzirmo na nefunkcioniranje Sabora i Vlade. Populistička politika i nuđenje tisuću eura za svako rođeno dijete neće ništa promijeniti jer je ovo problem kojeg treba riješiti u korijenu. Loša situacija mlade ljude tjera da bolju budućnost potraže negdje izvan granica Hrvatske, oni koji ostanu ovdje odgađaju stvaranje obitelji jer ili nemaju dovoljno financijskih sredstava ili nemaju riješeno stambeno pitanje, dva najčešća razloga. Dokad će biti ovako, odgovora nema, samo da ne bude pr

Hrvatska je sve siromašnija zemlja U Hrvatskoj preko 19,5 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva, čime se Hrvatska uz Bugarsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Španjolsku nalazi pri vrhu zemalja Europske unije prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Stopa nezaposlenosti se kreće oko 19 posto, a posebno je zabrinjavajuća brojka od 40 posto, koja pripada mladima nezaposlenima. U Saboru već tri tjedna nema kvoruma, zastupnici ne obavljaju svoju dužnost, pokazuju nam koliko im je stalo do naroda. Narod je ogorčen na trenutnu situaciju u državi, ponestaje strpljenja, zapravo, možda ga je već i nestalo, jer je mnogo ljudi otišlo iz Hrvatske. Pitanje je što bi te ljude zadržalo u Lijepoj našoj? Obrazovanje je na najmanjem mogućem nivou, stopa nezaposlenosti je velika, ne potiče se domaća proizvodnja, domaći proizvodi su skuplji od uvoznih, a u Saboru je kaos. Očito je da je teška gospodarska kriza ostavila velike posljedice na socijalnu situaciju u Hrvatskoj. Svakim dan

                            Prije nekoliko dana u javnosti je predočena tužna, ali istinita, i u lipu točna saborska plaća. Naravno, kao i sve u Hrvatskoj, do prije nekoliko godina bilo je gotovo zabranjeno pričati o svim doprinosima cijenjenih saborskih zastupnika. Zamislite da Hrvatska država samohranoj majci troje djece, koja radi kao čistačica u bolnici za jadnih, ali teško zarađenih 3000 kuna, isplaćuje doprinose za odvojeni život u iznosu od 1000 kuna? U Hrvatskoj tu istu samohranu majku  institucije i ljudi tuže i tlače na sve strane, te uzimaju od njenog komadića kruha sebi gigantske zalogaje. Neki će reći, a zašto majka šuti i ne bori se protiv vlasti i za svoja prava. Zato jer tu majku brine što će njena djeca jesti danas i nema vremena razmišljati o luksuzima podobnih pojedinaca. Već je svima dobro poznato da našu državu od početka suverenosti na okupu drže nepotističke veze, čvrsto isprepletene ponegdje svezane u trostruke čvorove. Ljevica ili desnica, razlika je

Nazire se prestanak prahistorijskog modela školstva Nakon svih silnih pregovora nova Vlada konačno se odlučila sastaviti, trebalo joj je dva mjeseca da se uigra i podijeli uloge, a polako se naziru i prvi koraci. Za čudo, pozitivni i prijekopotrebni. Vlada predvođena ministrom znanosti, obrazovanja i sporta Predragom Šustarom odlučila je promijeniti kurikulum školstva. Kako kažu na njemu je radilo više od 430 stručnjaka plus kojih 200 konzulanata, dugo su ga pripremali, a rezultate ćemo vidjeti, nadamo se, uskoro.                               Na konferenciji za medije iznijeli su do sada hrvatskoj javnosti nepoznate ideje kao što su uvođenje pop kulture, statistike u osnovnoškolstvo, više prakse u strukovne škole, a najvažnije od svega- žele „napraviti pomak od usvajanja i repetitivnog znanja ka kritičkom mišljenju“. Kada se čuju ovakvi promišljeni i pametni prijedlozi od osobe koja ne zna nabrojati pet točki vlastitog programa, pobudi se u čovjeku ona davno umrla

Hrvatska ekonomija već godinama je u rasulu, zahvaljujući ponajviše svjetskoj ekonomskoj krizi koju stručnjaci nazivaju Velikom globalnom recesijom. I napokon kad se čini da je svijetlo na kraju tunela tu, nova opasnost dolazi od naglog spuštanja cijena na istočnim burzama. Izgleda da bi nova kriza mogla biti iza ugla. Ne spominjući terorističke napade ili migrantsku krizu, koji dnevno koštaju milijune kuna brojne europske država, uključujući i lijepu našu koje se nalaze na takozvanoj „Balkanskoj“ ruti. Hrvatska se održala i ostala „puna života“ prvenstveno zahvaljujući turizmu, koji zadnjih nekoliko godina bilježi rekordan uspijeh. Problem s tom gospodarstvom granom jest da većina poslodavaca zaposli radnika na manje od šest mjeseci radi izbjegavanja plaćanja potrebnih doprinosa državnim institucijama. Tako veliki broj zaposlenika čine studenti koji imaju nezavisan sustav zapošljavanja od rada na knjižicu, kojima se takvi doprinosi i nemoraju plaćati. Što može biti dobro,

Foto: Maro Dabelić, student Pomorstva i aktivan član HNS-a Maro Dabelić je student četvrte godine diplomskog studija Pomorstva. Član je Hrvatske narodne stranke, liberalnih demokrata i aktivan športaš. U ranoj mladosti, kao većina dubrovačkih dječaka, trenirao je u vaterpolo klubu Jug, no u petnaestoj godini, interes je usmjerio na rukomet. Od tada je igrač rukometnog kluba Dubrovnik gdje nastupa za drugu Hrvatsku ligu Jug. No, u slobodno vrijeme i dalje se bavi vaterpolom te je u amaterskom natjecanju Divlja liga, sa svojom ekipom FUN H20, osvojio prošlu sezonu. Kada i zašto ste se uključili u Hrvatsku narodnu stranku? Politika me dugo nije zanimala jer sam u potpunosti bio posvećen fakultetu i treninzima. No, prošle godine kad je počela zadirati u odluke o športu, odlučio sam se aktivirati. Ključni trenutak bio je rušenje proračuna , iz kojeg se, između ostalog, trebalo športašima uplatiti 50 posto troškova putovanja na gostovanju. Neosporno je da bi tom mjerom svi oni u gradu

Upornost i verbalna slojevitost osobine su koje najbolje opisuju Domagoja Trojanovića, studenta preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Uspješnost i proaktivnost ovog mladog čovjeka jasno su vidljivi u činjenici da obnaša političku funkciju predsjednika Temeljnog ogranka Trsteno i član je Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Dubrovnik. Stalnim angažmanom u politici stranačke mladeži postaje najmlađim kandidatom na izbornoj listi HDZ-a za gradskog vijećnika, pod brojem 22. Uz politiku, bavi se aktivnim volonterstvom pri Društvu multiple skleroze te je član Studentskog katoličkog centra. Kako biste ocijenili trenutno stanje političke svijesti u dubrovačkom društvu, posebno mladih ljudi, kako ste se Vi zainteresirali? Činjenica je da je to jedna subjektivna kategorija, ali je isto tako činjenica da većinu mladih ljudi danas politika slabo zanima, nažalost. U samom obrazovanju nedostaje, ne samo politoloških predmeta, već onih poput građ

Hrvatski građani sve više prakticiraju izravnu demokraciju i sudjeluju u odlučivanju Novija hrvatska aktivistička scena obilježena je uzletom referenduma građanskih inicijativa. Od davne 1991. nikad ih nije bilo više. Narod se buni protiv odluka Vlade,  želi promijeniti ustavne odredbe, zakone, ne želi štetne projekte... Institucije imaju pune ruke posla u prebrojavanju glasova, pa je najnoviji slučaj da ih na kraju ne znaju izbrojati. Preciznije, vlast proizašla iz naroda ne zna točan broj registriranih birača. Ništa čudno u Lijepoj našoj jer pamte se vremena kad su i mrtvi glasali, a sad se ne zna koliko ima živih. O  tome će na kraju morati odlučiti Ustavni sud koji je dopustio referendum na kojem su  građani odlučili o ustavnoj definiciji braka kao zajednici muškarca i žene. Ipak se čeka daljnja ustavna procedura i sud je vratio na snagu Zakon o obitelji iz 2003. Upitno je da li se takvim promjenama u Ustavu krše neka druga opća ljudska prava.  Foto: facebook.com On

Foto: nationofchange.org Sloboda, jednakost, prilika, ukratko - američki san. Ovaj simbol Sjedinjenih Američkih Država utjelovljen je u tekstu Ustava ove federacije, najvećeg ponosa zemlje egaliteta. Možda je to nekada i bilo točno, no ako se pažljivo promotri situacija očito je da su se stvari promijenile. Sve je započelo kobnim 11. rujnom, kada je izvršen tzv. teroristički napad na SAD, danom koji je promijenio povijest. No za neke novi tijek povijesti, ali i novo državno uređenje započinje 26. listopada 2001. kada tadašnji američki predsjednik George W. Bush stavlja potpis na novi zakon po imenu United and Streghtened America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism ili skraćeno Patriot Act. Patriot Act je skup zakona i regulativa koje se odnose na već donesene zakone i odredbe mijenjajući njihovo dotadašnje značenje ili dodajući novo. Prema riječima glavnih odgovornih (Busheve administracije) za donošenje ovog zakona, on je donesen da bi