Preskoči na glavni sadržaj

Intervju s Domagojem Trojanovićem: Najvažnija su djela

Upornost i verbalna slojevitost osobine su koje najbolje opisuju Domagoja Trojanovića, studenta preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Uspješnost i proaktivnost ovog mladog čovjeka jasno su vidljivi u činjenici da obnaša političku funkciju predsjednika Temeljnog ogranka Trsteno i član je Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Dubrovnik. Stalnim angažmanom u politici stranačke mladeži postaje najmlađim kandidatom na izbornoj listi HDZ-a za gradskog vijećnika, pod brojem 22. Uz politiku, bavi se aktivnim volonterstvom pri Društvu multiple skleroze te je član Studentskog katoličkog centra.

Kako biste ocijenili trenutno stanje političke svijesti u dubrovačkom društvu, posebno mladih ljudi, kako ste se Vi zainteresirali?
Činjenica je da je to jedna subjektivna kategorija, ali je isto tako činjenica da većinu mladih ljudi danas politika slabo zanima, nažalost. U samom obrazovanju nedostaje, ne samo politoloških predmeta, već onih poput građanskog odgoja koji bi, zasigurno, od najranijih godina mlade ljude pripremio i osvijestio na važnost sudjelovanja u društvenim kretanjima i koji bi tada u većoj mjeri, bez straha i predrasuda, politički participirali u znatno većem broju nego je to danas. Taj nedostatak politološkog predznanja dovodi do situacija poput ove danas da sami kandidati za gradonačelnika govore o stvarima koje ne spadaju u njihove ovlasti, kao što su da će Dubrovnik odvojiti u regiju i da će se zalagati za stvari vezane za autonomiju Županije. U suprotnome bi znali da to spada u nadležnost Župana i da su to pitanja koja se rješavaju na nacionalnoj razini. Da ne spominjem paradoks da se za gradonačelnika kandidira osoba sa pravomoćnom presudom za kriminal i zlouporabu položaja. I najveći problem nije u tome, nego u nedostatku političkog morala onih koji ga podupiru te u šutnji akademske i vjerske zajednice, elita i općenito i same javnosti. Oteto je prokleto, to ljudi trebaju osvijestiti. Razlog zašto sam ja ušao u politiku je taj što sam shvatio da je politika društvo i sam život oko nas. Također, radi se i o mojim osobnim financijama. Prije četiri godine sam ušao u stranku, prošao puno i lijepog i onog manje lijepog, stekao životno iskustvo kao drušveni kapital koji je nenadoknadiv.

Je li HDZ stranka krajnosti, s obzirom na sve ono pozitivno kao što je stvaranje Hrvatske držav,e u odnosu na negativni imidž koji je sebi priskrbila kroz period loših privatizacija i nezakonitih radnji?
Kao i svaka druga stranka, ima svoje pozitivne i negativne strane. Naravno da su brojne zasluge u stvaranju samostalne domovine i jedinstva u smislu njene obrane. Međutim, kroz povijest su se događale razne nezgodne situacije i kriminal. Ono što je najvažnije je da smo se mi kao stranka ogradili, jer kolektivnu odgovornost aposlutno ne prihvaćam, a ti pojedinici nisu više u našim redovima, nego su tamo gdje im je i mjesto. Ni ja kao pojedinac, ni grupa nikako ne možemo biti odgovorni za pojedinačne afere na nacionalnoj razini.

Kakvo je Vaše mišljenje o šefu dubrovačkog HDZ-a, Matu Frankoviću?
Najvažnija su djela. Mato Franković je do sada svoje riječi uspješno pretvarao u djela i to mi daje sigirnost da će tako i nastaviti na dobrobit svih nas. To bi mogao puno snažnije provoditi kada postane gradonačelnik, već 8. ožujka, na dan izbora. Naravno, kao osoba  ima svoje vrline i mane, ali je činjenica da se stalno trudi raditi na sebi i biti bolji, pogotovo u području komunikacije gdje ja, kao student Odjela za komunikoligiju, prijećujem znatan napredak.

U kojoj mjeri je slogan "ZA DUPLO BOLJI GRAD I OKOLICU" , realno ostvariv, ukoliko kandidat HDZ-a bude budući gradonačelnik?
Realno jest ostvariv. Svojevrsna je sreća u nesreći to da su ovo izvanredni izbori, dok su redovni za dvije godine. Bilo bi nezrelo sada davati isprazna obećanja i na taj način sam sebi zabiti autogol za dvije godine, jer ljudi pamte. A druga je stvar što se radi o mladim ljudima se žele dokazati sad ili nikad i svjesni su, ako se sad prepuste hiru, sutra su politički mrtvi. Na kraju krajeva ,zbog samih sebe imaju jasnu želju ostvariti program za Duplo bolji Dubrovnik.

Vaše kolege iz suprotnog tabora su političari s kojima se ideološki sukobljavate. Postoji li tendencija rasta u smislu prihvaćanja razlika kroz vanstranački dijalog?
Članove, članice i simpatizere drugih stranaka nipošto ne doživljavam kao političke neparnike već političke suparnike. Ono što svi imamo za cilj je boljitak našeg Grada, naše domovine, cijelog svijeta. Samo na različite načine i različitim instrumentima djelujemo. Naravno da su tenzije uvijek malo veće prije izbora, ali kroz redovno vrijeme treba spojiti srca, uskladiti mozgove, stisnuti ruke za sve ono čime se bavimo u Gradu, s bilo koje razine. Bitno je da Grad ide naprijed, a suprotnosti nas obogaćuju i osobno nikad nisam bio za to da se bilo koga diskriminira po bilo kojoj osnovi.

Kakvo je Vaše mišljenje o postojanju Dubrovačkog dogovora?
To je jedna delikatna situacija. Kad se događa da jedna opcija ne može sastaviti većinu, dobro je da se udruže dvije najjače opcije i postignu rješenje. Međutim, ovdje se dogodilo da interesi pojedinaca i interesnih skupina nadilaze interese puka i u tom smislu je počinjena nepravda. Od samog početka Dogovor je bio nekonkretan, nekompletan i neprirodan. Jednostavno je bio loš i zato je završio neslavno. Danas se događa to da njegovi kreatori ideja pomalo nestaju sa političke scene jer su izgubili političku relevantnost.

Kakve su Vaše političke ambicije i koliko Vam je studij omogućio da ih osvijestite?

Na ovom studiju sam dobio zaista puno znanja i stekao različite vještine kojima sam svladao osnove bilo terminološke i teorijske, bilo praktične političke kulture i same politike kao posebnog društvenog fenomena. U politici nemam neki poseban cilj, osim uvijek djelovati u smjeru razvoja i dobrobiti našeg Grada i Županije. Vrijeme nosi svoje, vidjeti ćemo što će donijeti. Korak po korak, za početak pobjedu na izborima za gradonačelnika i krenuti u provođenje ideje da se ovaj Grad napravi duplo boljim.

Kristina Jelčić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.