Preskoči na glavni sadržaj

Ko to more platit?


                           

Prije nekoliko dana u javnosti je predočena tužna, ali istinita, i u lipu točna saborska plaća. Naravno, kao i sve u Hrvatskoj, do prije nekoliko godina bilo je gotovo zabranjeno pričati o svim doprinosima cijenjenih saborskih zastupnika. Zamislite da Hrvatska država samohranoj majci troje djece, koja radi kao čistačica u bolnici za jadnih, ali teško zarađenih 3000 kuna, isplaćuje doprinose za odvojeni život u iznosu od 1000 kuna? U Hrvatskoj tu istu samohranu majku  institucije i ljudi tuže i tlače na sve strane, te uzimaju od njenog komadića kruha sebi gigantske zalogaje. Neki će reći, a zašto majka šuti i ne bori se protiv vlasti i za svoja prava. Zato jer tu majku brine što će njena djeca jesti danas i nema vremena razmišljati o luksuzima podobnih pojedinaca.

Već je svima dobro poznato da našu državu od početka suverenosti na okupu drže nepotističke veze, čvrsto isprepletene ponegdje svezane u trostruke čvorove. Ljevica ili desnica, razlika je tu i tamo mikroskopski uočljiva,a najčešće je to borba oko uvođenja križeva u javne ustanove ili rješavanje pitanja definicije braka. Saborski zastupnici u svojim foteljama mjesecima debatiraju o  trivijalnim pitanjima, dok državni dug raste, nezaposlenot također, a majka s početka priče odvaja zadnje kune kako bi preživjela mjesec. Za svo to vijećanje koje najčešće završava na onom "gdje si bio '91?" saborski zastupnici primaju plaću od gotovo 17.000 kuna.  Uz enormno visoku mjesečnu plaću, oni ostvarju pravo na naknadu za odvojeni život, ako im je prebivalište udaljeno 50 kilometara od Zagreba u iznosu od 1000 kuna mjesečno.

 Zašto? Zato jer je tako zakonom propisano, a zakon se ne smije kršiti. Zato je nekolicina zastupnika uzela novac i za plaćen stan i za odvojen život tako da im mjesečne plaće tada iznose otprilike 20.000 kuna. Po odlukama sadašnje, ali i prethodne vlade, iznenađujuće je da ne isplaćuju iznose za nanesenu duševnu bol prilikom razvoda te pokoji dječki doplatak. Valja spomenuti da pravila isplate odvojenog života vrijedi i za neke kategorije službenika, primjerice policajce ili vatrogasce kada budu odsutni na nekoliko mjeseci pa za to dobiju naknadu. Na nju imaju pravo i zaposleni u realnom sektoru. Na primjer, zaposleni ste godinu dana daleko od sjedišta tvrtke te vam, tvrtka treba osigurati smještaj i naknadu za odvojeni život. Kod isplaćivanja ovakve naknade koju prima policajac koji je premješten na rad u Dalmaciju tijekom ljetnih mjeseci do slavonca građevinara koji radi na novom hotelu u Dubrovniku, nema ništa sporno.



Ali, kako netko može opravdati isplatu naknada i doprinosa saborskim zastupnicima koji su i ovako preplaćeni za uložen trud, rad, ali  najvažnije od svega- vrijeme boravka u Saboru. U ovakvoj situaciji u državi, gdje cijela Slavonija postaje suho, zaraslo polje ništavila i jada, jesu li ovakva prava opravdana? Prilikom sastavljanja i dogovora liste, saborski zastupnik već unaprijed zna kolike su mu šanse da će ući u parlament. Ako je on, primjerice iz Splita, zašto si ne bi sam plaćao stan u Zagrebu, već ako zna kolike su mogućnosti da će ondje zasjedati i provoditi većinu  radnih sati naredne četiri godine ( barem bi trebao). Rješenje je vrlo jednostavno, saborski zastupnik iz Splita si prilikom dolaska u Zagreb odabire stan u kojemu će biti podstanar i koji će plaćati sam, odvajajući 300 eura od svoje mjesečne plaće. Ne brinite, neće ni tada gladovati kao nekolicina hrvatskih građana.


Ovdje se ne govori samo o naknadama saborskim zastupnicima, već i o državnim tajnicima, zamjenicima, i ministrima koji  prvenstveno uživaju velike plaće, doprinose, a uz sve to službene mobitele, automobile i vozača. Ne govori se samo ni o osobno imenovanim zastupnicima koji su prihvatili naknade za odvojen život, govori se o apsurdnosti zakona i njegovoj provedbi. Govori se o neprekidnom crpljenju državnog proračuna na luksuz vladajuće elite i provedbu njihovih snobističkih želja. Govori se o nemaru, bezobrazluku i bahatosti svih onih koji sa ljigavim smješkom na licu ljube križ, dok majka s početka priče u suzama moli da preživi i sutrašnji dan.


Klara Špančić
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
73 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k
1 komentar
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
238 komentara
Pročitajte više