Preskoči na glavni sadržaj

Perspektiva nam je jeftina cigara

Hrvatska je sve siromašnija zemlja

U Hrvatskoj preko 19,5 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva, čime se Hrvatska uz Bugarsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Španjolsku nalazi pri vrhu zemalja Europske unije prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Stopa nezaposlenosti se kreće oko 19 posto, a posebno je zabrinjavajuća brojka od 40 posto, koja pripada mladima nezaposlenima.

U Saboru već tri tjedna nema kvoruma, zastupnici ne obavljaju svoju dužnost, pokazuju nam koliko im je stalo do naroda. Narod je ogorčen na trenutnu situaciju u državi, ponestaje strpljenja, zapravo, možda ga je već i nestalo, jer je mnogo ljudi otišlo iz Hrvatske. Pitanje je što bi te ljude zadržalo u Lijepoj našoj? Obrazovanje je na najmanjem mogućem nivou, stopa nezaposlenosti je velika, ne potiče se domaća proizvodnja, domaći proizvodi su skuplji od uvoznih, a u Saboru je kaos.
Očito je da je teška gospodarska kriza ostavila velike posljedice na socijalnu situaciju u Hrvatskoj. Svakim danom bogati su još više bogatiji, a oni siromašni još siromašniji. Nije li to crna kronika u bijelom svijetu? Koga treba osvijestiti po pitanju ovoga problema? Zar ove brojke ne pokazuju dovoljno jasno trenutnu situaciju vladajućima? Oni sjede negdje u mraku i promatraju iz kuta kako država propada, a zajedno s njom i njezini bogati resursi. Da, mi smo bogata zemlja, imamo što za ponuditi i iskoristiti za proizvodnju. Bez obzira na neiskorištene gospodarske resurse uvozimo i kapom i šakom. Ne potiče se domaća proizvodnja, nema budućnosti za jednog malog gospodarstvenika u Slavoniji, nema izlaska iz krize za stočara u Lici, nema budućnosti za vinogradara u Dalmaciji.
Predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, Nino Žganec upozorio je da mjere za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj nisu zadovoljavajuće, dovoljno kvalitetne i pristupačne.
Naravno da nisu zadovoljavajuće, kako bi i bile, jer nama trebaju promjene od ekonomije, zdravstva do školstva i obrazovanja. Dostojanstvo čovjeka trenutno je na najmanjoj mogućoj razini. Kako popraviti dostojanstvo? Vrlo jednostavno, osigurati primjerenu socijalnu naknadu te nezaposlenima omogućiti priliku dolaska na tržište rada. Poticati male gospodarstvenike, a ne uvoziti enormne količine jeftinih proizvoda, koji su jeftini, jer je proizvodnja u Hrvatskoj skupa pa je tako i hrvatski proizvod skuplji. Sve dok se ne riješe ovi problemi, mladi ljudi će odlaziti u inozemstvo, a Hrvatska će postati zemlja staraca. Sjedit ćemo i čekati bez treptaja, s pogledom uprtim u stvarnost koja nam je crno bijela, a budućnost siva.



Elizabeta jelić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...