Preskoči na glavni sadržaj

Perspektiva nam je jeftina cigara

Hrvatska je sve siromašnija zemlja

U Hrvatskoj preko 19,5 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva, čime se Hrvatska uz Bugarsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Španjolsku nalazi pri vrhu zemalja Europske unije prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Stopa nezaposlenosti se kreće oko 19 posto, a posebno je zabrinjavajuća brojka od 40 posto, koja pripada mladima nezaposlenima.

U Saboru već tri tjedna nema kvoruma, zastupnici ne obavljaju svoju dužnost, pokazuju nam koliko im je stalo do naroda. Narod je ogorčen na trenutnu situaciju u državi, ponestaje strpljenja, zapravo, možda ga je već i nestalo, jer je mnogo ljudi otišlo iz Hrvatske. Pitanje je što bi te ljude zadržalo u Lijepoj našoj? Obrazovanje je na najmanjem mogućem nivou, stopa nezaposlenosti je velika, ne potiče se domaća proizvodnja, domaći proizvodi su skuplji od uvoznih, a u Saboru je kaos.
Očito je da je teška gospodarska kriza ostavila velike posljedice na socijalnu situaciju u Hrvatskoj. Svakim danom bogati su još više bogatiji, a oni siromašni još siromašniji. Nije li to crna kronika u bijelom svijetu? Koga treba osvijestiti po pitanju ovoga problema? Zar ove brojke ne pokazuju dovoljno jasno trenutnu situaciju vladajućima? Oni sjede negdje u mraku i promatraju iz kuta kako država propada, a zajedno s njom i njezini bogati resursi. Da, mi smo bogata zemlja, imamo što za ponuditi i iskoristiti za proizvodnju. Bez obzira na neiskorištene gospodarske resurse uvozimo i kapom i šakom. Ne potiče se domaća proizvodnja, nema budućnosti za jednog malog gospodarstvenika u Slavoniji, nema izlaska iz krize za stočara u Lici, nema budućnosti za vinogradara u Dalmaciji.
Predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, Nino Žganec upozorio je da mjere za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj nisu zadovoljavajuće, dovoljno kvalitetne i pristupačne.
Naravno da nisu zadovoljavajuće, kako bi i bile, jer nama trebaju promjene od ekonomije, zdravstva do školstva i obrazovanja. Dostojanstvo čovjeka trenutno je na najmanjoj mogućoj razini. Kako popraviti dostojanstvo? Vrlo jednostavno, osigurati primjerenu socijalnu naknadu te nezaposlenima omogućiti priliku dolaska na tržište rada. Poticati male gospodarstvenike, a ne uvoziti enormne količine jeftinih proizvoda, koji su jeftini, jer je proizvodnja u Hrvatskoj skupa pa je tako i hrvatski proizvod skuplji. Sve dok se ne riješe ovi problemi, mladi ljudi će odlaziti u inozemstvo, a Hrvatska će postati zemlja staraca. Sjedit ćemo i čekati bez treptaja, s pogledom uprtim u stvarnost koja nam je crno bijela, a budućnost siva.



Elizabeta jelić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.