Preskoči na glavni sadržaj

Festival demokracije zvan izbori

Izlaznost na izbore i smisao izlaska

Nema smisla. Jednostavno, nema smisla izići na izbore. Izbori, zapravo, služe sceni. Političkoj? Ne, služe kazališnoj sceni. Veliki teatar, ne samo apsurda nego i predstave za svijet. I za naivne koji misle da se u postojećoj konstalaciji stvari išta može promijeniti nabolje. Priznati da je sve pogrešno, ne isplati se.

Ni političarima, ni međunarodnoj zajednici, ni austrijskim bankarima, ni engleskoj kraljici,, ni svim ostalim profiterima. Jednostavno, nema smisla. Ostao je samo strah, strah od preglasavanja i tuđe dominacije i kontrole. Bitka za očuvanje resursa i načina života, nije bitka za boljitak. Bitka je ovo da se spasi što se ne može spasiti, od imovine do dostojanstva, dvoje koje je najteže očuvati. A političari se boje, baš kao i on, da će opet postati ljudi kojima se nitko neće klanjati i sklanjati. I, zato im trebamo mi, da iziđemo na izbore i produžimo sve. Jer, ako ne iziđemo, pokazat će se da izbori, baš kao ni postojeći poredak stvari, nemaju smisla.

Fotografija glasačkog listića

Gdje će ti duša? Zar da radimo kao portiri, čistači, radnici, inženjeri, knjigovođe, liječnici? Iziđite na izbore, vi ste naša nada. Znamo, nije vam lako, ali, zar hoćete da više ni nama ne bude lako? Znamo, brinemo se za prava žena, muškaraca, manjina, djece, mačaka, pasa, ptica i invalida, znamo i da se skoro dvije dekade nismo uspjeli izboriti i pobrinuti za to, ali tu smo da i dalje brinemo i borimo. Za to nas plaćaju. Plaćate. Ako ne iziđete na izbore, što će biti s nama? S vojskom koju šaljemo u Afganistan? Što će misliti naši američki i europski prijatelji? Nevladin sektor, političke stranke, demokracija, svemu će nestati smisao i svi će znati da smo od početka postavili stvari naopako.

Ne trebaju brinuti. Strah će istjerati ljude na ulice, pa do glasačkih kutija. Strah od vladavine većine, osnovnog postulata demokracije.  Demokracija većini dopušta koješta. Legalno. Sve već izišlo iz kaveza smisla, vrišti od nelogičnosti, urla od nepravde, kriči od zla, zaudara na prijevaru poput mjesec dana stare konjske lešine s divlje mesarske deponije. Strah od drugih, opravdan i zarazan, tjera ljude da iziđu, da zaokruže svoje, u svijetu u kojem su sve stranke nacionalne ipak, sve ovo treba nekako produžiti, ponovo ozakoniti, da profiteri mogu odahnuti i obrisati znojna čela i progurati laž o mogućnosti promjene postojećeg stanja.

Pero Grbić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.