Preskoči na glavni sadržaj

Vlast proizlazi iz naroda, ali demokracija nije tiranija većine

Hrvatski građani sve više prakticiraju izravnu demokraciju i sudjeluju u odlučivanju

Novija hrvatska aktivistička scena obilježena je uzletom referenduma građanskih inicijativa. Od davne 1991. nikad ih nije bilo više. Narod se buni protiv odluka Vlade,  želi promijeniti ustavne odredbe, zakone, ne želi štetne projekte... Institucije imaju pune ruke posla u prebrojavanju glasova, pa je najnoviji slučaj da ih na kraju ne znaju izbrojati. Preciznije, vlast proizašla iz naroda ne zna točan broj registriranih birača. Ništa čudno u Lijepoj našoj jer pamte se vremena kad su i mrtvi glasali, a sad se ne zna koliko ima živih. O  tome će na kraju morati odlučiti Ustavni sud koji je dopustio referendum na kojem su  građani odlučili o ustavnoj definiciji braka kao zajednici muškarca i žene. Ipak se čeka daljnja ustavna procedura i sud je vratio na snagu Zakon o obitelji iz 2003. Upitno je da li se takvim promjenama u Ustavu krše neka druga opća ljudska prava. 

Foto: facebook.com

Onda je Vlada predložila da će koncesionirati autoceste i predati ih u privatne ruke jer je napaćena zemlja bez novca. Možda bi se koja kuna mogla namaknuti kad bi pojedini tajkuni vratili opljačkano, prodali svoje vile, jahte, skupocjene slike, tvrtke i popunili proračun. Ali prilikom realizacije autocesta sva se hrvatska zemljica kojom prolazi trasa izvlastila i platila vlasnicima po jadnih 30  kuna za kvadratni metar. Bio je to tada državni interes, a sutra bi mogao biti inozemni. Ali narod ne odustaje lako, glasat će i odlučiti.

Trinaestorica odlučuju
Foto: facebook.com
Iako odlučuju građani, ipak će Vlada ili njezina tijela tražiti ponovo mišljenje i provjeru procedura referenduma od trinaest ustavnih sudaca. Trinaestoricu bira Hrvatski sabor koji je predstavničko tijelo građana (naroda) i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Pamte se još i drugi zahtjevi građana; glasalo se o golfu na Srđu koji nije uspio radi izlaznosti. Nedavni, lokalni, bio je uspješan: građani Ploča izjasnili su se da ne žele termoelektranu na ugljen. Zakon kaže da nije obvezujući za vlast iako je izašlo 90 posto građana.

Svih ovih referendumskih godina stalno se mijenjaju ustavni članci, pa za ulazak u EU se nije tražila izlaznost, de facto je moglo izaći deset posto građana i Hrvatska bi bila u EU. Kad referendumraspisuje Vlada, ne traži se tolika izlaznost; na lokalnim se traži izlaznost 50 plus jedan, što je često nemoguća misija. Referendum koji organiziraju građani i raspisuju se na državnoj razini mora  potpisati 10 posto ukupnog biračkog tijela, a kako vidimo ponekad se i ne znaju izračunati. Za očekivati je da se raspiše referendum o izmjenama članka koji se odnosi na izlaznost.

Saborski odbor i volja naroda
Saborski Odbor za ustav nedavno je odlučio da će od ustavnog suda zatražiti očitovanje o ustavnosti referendumskog pitanja o zabrani koncesioniranja autocesta. Također je predložio Ustavnom sudu da prije donošenja odluke konzultira Sud EU-e, što bi moglo odužiti održavanje referenduma. Ključno pitanje je da li se njime zabranjuje i nešto drugo osim koncesije za auto-ceste.
Sindikati javnog sektora najavili su raspisivanje referenduma jer se protive donošenju zakona u vezi izdvajanja pomoćnih poslova u javnom i državnom sektoru, tzv. outsourcinga. Očekuje se i referendum o eksploataciji nafte i plina u Jadranu i dr.

Foto: facebook.com
Očita je tendencija da kako je više referenduma da je i više zahtjeva saborskog Odbora o provjeri ustavnosti. Izgleda da se svaki mogući pokušaji građana za održavanje referenduma pomalo odugovlače, zakoni se različito tumače. Poruka je jasna - narod ima pravo odlučivati, volja naroda se mora poštivati, a koliko će u tome uspjeti pokazat će vrijeme. Hrvatska bi se svakako morala popeti na ljestvici izvješća o stanju u pravosuđu na nivou EU-e, osobito po kriteriju neovisnosti pravosuđa kada se prije godinu dana nalazila na samom dnu ljestvice. Svakako kad nekome smrkne, drugome svane jer se uvijek glasa za i protiv.

Katarina Matović
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
73 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k
1 komentar
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
238 komentara
Pročitajte više