Hrvatska ekonomija već godinama je u rasulu, zahvaljujući ponajviše svjetskoj ekonomskoj krizi koju stručnjaci nazivaju Velikom globalnom recesijom. I napokon kad se čini da je svijetlo na kraju tunela tu, nova opasnost dolazi od naglog spuštanja cijena na istočnim burzama. Izgleda da bi nova kriza mogla biti iza ugla. Ne spominjući terorističke napade ili migrantsku krizu, koji dnevno koštaju milijune kuna brojne europske država, uključujući i lijepu našu koje se nalaze na takozvanoj „Balkanskoj“ ruti.
Hrvatska se održala i ostala „puna života“ prvenstveno zahvaljujući turizmu, koji zadnjih nekoliko godina bilježi rekordan uspijeh. Problem s tom gospodarstvom granom jest da većina poslodavaca zaposli radnika na manje od šest mjeseci radi izbjegavanja plaćanja potrebnih doprinosa državnim institucijama. Tako veliki broj zaposlenika čine studenti koji imaju nezavisan sustav zapošljavanja od rada na knjižicu, kojima se takvi doprinosi i nemoraju plaćati. Što može biti dobro, ali i loše rješenje. S jedne strane studente se zapošljava radi manjeg isplaćivanja profita u tu svrhu, a s druge strane studentu se ne priznaje rad preko student servisa kao rad na knjižicu, što zauzvrat ima posljedice kad im se na završetku radnog vijeka izračunavaju godine radnog staža i mirovina. Većina tvrtki, kojima stručni ljudi trebaju za daljni rast koriste se drugačijim sredstvima za privlačenjem studenata kao radne snage, tj. stručnom praksom koja stvara prijeko potrebno iskustvo za pronalazak budućeg posla. A nisu ni rijetki slučajevi kada te tvrtke zaposle osobe koje su kod njih odrađivale praksu.
No, sve veći broj nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, tjera studente da preslože svoje prioritete i odgode stjecanje diplome, čekajući tako bolje razdoblje. Zadnja istraživanja provedena od strane Zagrebačkog sveučilišta pokazala su kako sve veći broj studentata, odgađa završiti fakultet uzimajući aposlvenstku godinu, radi straha od nemogućnosti zaposlenja. A to im omogućava još jednu godinu besplatnog zdrastvenog osiguranja, omogućava boravljenje u studenskom domu, korištenje menze uz iskicu i druge benificije studentskog života. Stavljajući tako na teret državnog proračuna nepotrebni trošak, koji dugoročno šteti poreznim obvezama. I tako se sve vrti u krug. Nema zaposlenih, jer nema posla, nema posla jer nema državnih poticaja, a nema državih poticaja jer se koriste na socijalne (ne)potrebe.
Marko Roško
Primjedbe
Objavi komentar