Preskoči na glavni sadržaj

Maro Dabelić o politici: Ljudi cijene napredak

Foto: Maro Dabelić, student Pomorstva i aktivan član HNS-a
Maro Dabelić je student četvrte godine diplomskog studija Pomorstva. Član je Hrvatske narodne stranke, liberalnih demokrata i aktivan športaš. U ranoj mladosti, kao većina dubrovačkih dječaka, trenirao je u vaterpolo klubu Jug, no u petnaestoj godini, interes je usmjerio na rukomet. Od tada je igrač rukometnog kluba Dubrovnik gdje nastupa za drugu Hrvatsku ligu Jug. No, u slobodno vrijeme i dalje se bavi vaterpolom te je u amaterskom natjecanju Divlja liga, sa svojom ekipom FUN H20, osvojio prošlu sezonu.

Kada i zašto ste se uključili u Hrvatsku narodnu stranku?

Politika me dugo nije zanimala jer sam u potpunosti bio posvećen fakultetu i treninzima. No, prošle godine kad je počela zadirati u odluke o športu, odlučio sam se aktivirati. Ključni trenutak bio je rušenje proračuna , iz kojeg se, između ostalog, trebalo športašima uplatiti 50 posto troškova putovanja na gostovanju. Neosporno je da bi tom mjerom svi oni u gradu profitirali. Kako sam svjetonazorski najbliže programu HNS-a i  podržavam sve kvalitetne poteze dosadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića, odluku nije bilo teško donijeti. Kao primjer, istaknuo bih, subvencije, kredite za studente i plaćanje trenera športskim klubovima.

U stranku se učlanio veliki broj mladih ljudi. Koji je razlog tome? 
To je posebno vidljivo u posljednje vrijeme. Kada sam  pristupao stranci, uključilo se i pet mojih prijatelja športaša. Svaki novi dan prilaze nam i brojni drugi , međutim poseban interes pokazuju studenti. Nedavna događanja u politici, kako gradskoj tako i nacionalnoj,  potaknula su mlade da se društveno pokrenu. Razlog tome je što se politika počela direktno uplitati u naše živote.Na prijevremene lokalne izbore HNS je izašao u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom i Hrvatskom strankom umirovljenika.

Jesu li na taj način nadvladane do tada postojeće nesuglasice između SDP-a i HNS-a?  
Nisam 2013. bio uključen u politiku pa sam tadašnja zbivanja  promatrao sa strane. Tada sam razmišljao da je dobro da se ide zajedno. Nažalost, pokazalo se kako je tim omogućeno jedino nedavno rušenje proračuna. Nesuglasice, ako ih je i bilo, danas ne primjećujem. U ovoj kampanji svi zajedno sudjelujemo i vlada jedna zdrava, poticajna atmosfera. Svaki sastanak ili aktivnost predstavlja ugodno druženje i nerijetko se dogodi da nakon napornog dana svi zajedno negdje pođemo i zabavimo se.

Nakon početnog suglasja Dubrovački dogovor izazvao je promjene i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Socijaldemokratskoj partiji. Koje je Vaše mišljenje? 
On je pokazao  kako je moguće pomiriti naizgled nepomiriva stajališta i svjetonazore te zajednički raditi na dobrobiti naših sugrađana. Gledajući iz današnje perspektive, to očito nije odgovaralo svima. Tako su se članovi prvo SDP-a, a potom i HDZ-a, odlučili za promjenu vodstva, što je u konačnici dovelo do sadašnjih izbora. Iako je dogovor trebao biti neformalna odluka političara da zajedno rade na boljem sutra, sama kohabitacija se pokazala lošim rješenjem. Pitanje je jesu li tome presudile svjetonazorske razlike ili su svoj utjecaj  imale središnjice. Međutim, iako je SDP formalno povukao svoje ljude iz odbora, članovi su ostali podržavati dobre odluke, dok se HDZ odlučio za rušenje proračuna i tim izazvao ove, nepotrebne izbore.

Kako komentirate pravomoćnu sudsku presudu dosadašnjeg gradonačelnika, Andra vlahušića? 
Sam gradonačelnik je priznao svoju krivnju zbog poklanjanja povjerenja pogrešnoj osobi. Kroz njegove ruke dnevno prođe na stotine dokumenata koje treba pregledati i potpisati. Naravno da su  moguće greške, a  jedna takva ga je, nažalost, skupo koštala. Trebao je biti posebno oprezan pri biranju stručnih suradnika, čiji je posao bio sve dobro pregledati i provjeriti. Disciplina je nužna. Na adresu Gradske uprave dnevno pristiže ogromna količina zahtjeva vezanih za račune, ostvarenje građevinskih i komunalnih dozvola  te raznih drugih dopisa. 

Kakva su Vaša očekivanja u drugom krugu lokalnih izbora za gradonačelnika? 
Očekujem uvjerljivu pobjedu Andra Vlahušića. Nitko prije njega nije toliko napravio za ovaj grad, ali ni za nas, športaše. Svakim novim korakom po gradu uočljiva su poboljšanja. Riješeni su problemi s prometom, radi se na olakšavanju problema izolacije Dubrovnika, a građani dobivaju brojne pogodnosti. Prema rezultatima prvog kruga, jasno je da ljudi cijene napredak. Stoga, ne sumnjam da će većina Dubrovčana,  22. ožujka, baš njemu dati svoj glas.

Politički angažman, kao i sportske aktivnosti kojima se bavite, oduzimaju puno vremena. Kako uspijevate balansirati, što je ključ svega? 
U trenutku formalnog ulaska u politiku nisam  ni pretpostavljao da će se moj dnevni ritam toliko izmjeniti. Često s fakulteta idem ravno na sastanak stranke, a potom jedva stižem na trening. Ovaj mi period studiranja ne prolazi u studentskoj ležernosti  jer sam vikendima, zbog kampanje, prezaposlen. Ključ balansiranja je znati zašto je važno ono što radiš. Prioritet mi je obrazovanje, a zatim šport. Aktivan angažman u politici mi ne pada teško sve dok ostale obveze redovito ispunjavam. Mana je što su mi, uz taj ritam, obroci postali usputni, a na izlaske nemam vremena ni pomisliti. Međutim, ispunja me što ne gubim vrijeme. Treba izdržati  kraj sadašnje kampanje jer , nakon 22. ožujka, umor će pasti u zaborav,a  izvrsni projekti, posebice za mlade, krenuti s realizacijom.
Kristina Jelčić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.