Preskoči na glavni sadržaj

Od KULTure do COOLture

Foto: imgbuddy.com
Javna tribina o značaju Dubrovačkih ljetnih igara za Dubrovnik, Hrvatsku i Europu, ali i o smjernicama razvoja Igara u budućnosti, održana je 19. siječnja u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad. Tribini su, uz nekoliko učenika dubrovačke gimnazije, nazočili mnogi predstavnici kulturnog života Grada. 

Već nakon uvodnih putovanja bogatom poviješću Igara, nameće se cilj: vratiti Igre Gradu i vratiti Igrama stari sjaj. Međutim, jednako tako, iskristalizirale su se i dvije osnovne prepreke: financijska isplativost, te stvaranje nove festivalske publike. Ovi problemi ne muče samo Dubrovačke ljetne igre, to su problemi kulture uopće.

Govoreći o zlatnim danima Igara, 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća, ne smije se zaboraviti kako se od tada do danas čitavo društveno uređenje promijenilo. U vrijeme tržišnog gospodarstva nije realno vjerovati kako će se u ljetnim mjesecima cijeli društveni i ekonomski život Grada podrediti Igrama. Više, nažalost, nije moguće na nekoliko dana ili tjedana isprazniti dubrovačke poljane, na kojima su ugostiteljski stolovi zauzeli i posljednje centimetre slobodnog prostora, kako bi se postavila nova dramska festivalska premijera.

Jednako tako, Dubrovnik, i ovogodišnji rekorder hrvatskog turizma, hrvatski, europski i svjetski brend, najveće zasluge mora pripisati upravo svojoj kulturnoj baštini! Koliko je ispravno upravo na tom području štedjeti državni novac, štoviše, tražiti financijsku isplativost i punjenje državnog proračuna?
 
Kada govorimo o stvaranju nove festivalske publike, misleći u prvom redu na mlade generacije, nameće se pojam "edukacija". Je li dosadašnji način osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja polučio dobre rezultate? Čini se kako mladi osjećaju neku vrstu prisile, a samim time i strah od kulture. Za njih ona postaje KULTura! U Dubrovniku je posljednjih godina utjecaj popularne (trash) kulture toliko visok, da je sve teže među mladima pronaći nekoliko poklonika rock kulture. Iz klubova, kafića, ali i iz automobila sve više dopiru melodije i ritmovi turbofolka. 

Na koji se način trash kultura u toj mjeri uspjela nametnuti? Vrlo jednostavno – jakim marketingom. Kao dobar primjer mogu poslužiti 2 cellos, hrvatska i svjetska glazbena atrakcija. Njihove izvedbe rock hitova na dva violončela, sve je osim lako slušljive (easy listening) glazbe. Međutim, za njihove se koncerte uvijek traži karta više. Gospođa Jele, vjerojatno je jedna od 60% ljudi u publici koja nikad nije prisustvovala koncertu klasične glazbe, niti je na njezinom kućnom Hi-Fi uređaju ikada zasvirala „Welcome to the jungle“ Guns 'n' Rosesa. Reći će kako je koncert bio fantastičan i neće se usuditi priznati da joj je i u jednom trenutku bilo dosadno. Jer u tom slučaju gospođa Jele nije "in".

Dakle, mladima je potrebno informacije plasirati na njima najprihvatljiviji način. Možda je u borbu protiv trash kulture potrebno krenuti upravo s njihovim najjačim oružjem – dobro smišljenim marketinškim projektima. I postupno od KULTure stvarati COOLturu.

Alan Lasić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...