 |
| Foto: imgbuddy.com |
Javna tribina o značaju
Dubrovačkih ljetnih igara za Dubrovnik, Hrvatsku i Europu, ali i o
smjernicama razvoja Igara u budućnosti, održana je 19. siječnja u
Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad. Tribini su, uz nekoliko
učenika dubrovačke gimnazije, nazočili mnogi predstavnici
kulturnog života Grada.
Već nakon uvodnih
putovanja bogatom poviješću Igara, nameće se cilj: vratiti Igre
Gradu i vratiti Igrama stari sjaj. Međutim, jednako tako,
iskristalizirale su se i dvije osnovne prepreke: financijska isplativost,
te stvaranje nove festivalske publike. Ovi problemi ne muče
samo Dubrovačke ljetne igre, to su problemi kulture uopće.
Govoreći o zlatnim
danima Igara, 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća, ne smije se
zaboraviti kako se od tada do danas čitavo društveno uređenje
promijenilo. U vrijeme tržišnog gospodarstva nije realno vjerovati
kako će se u ljetnim mjesecima cijeli društveni i ekonomski život
Grada podrediti Igrama. Više, nažalost, nije moguće na nekoliko
dana ili tjedana isprazniti dubrovačke poljane, na kojima su
ugostiteljski stolovi zauzeli i posljednje centimetre slobodnog
prostora, kako bi se postavila nova dramska festivalska premijera.
Kada govorimo o stvaranju
nove festivalske publike, misleći u prvom redu na mlade generacije,
nameće se pojam "edukacija". Je li dosadašnji način osnovnog i
srednjoškolskog obrazovanja polučio dobre rezultate? Čini se kako
mladi osjećaju neku vrstu prisile, a samim time i strah od kulture.
Za njih ona postaje KULTura! U Dubrovniku je
posljednjih godina utjecaj popularne (trash) kulture toliko visok, da
je sve teže među mladima pronaći nekoliko poklonika rock kulture.
Iz klubova, kafića, ali i iz automobila sve više dopiru melodije i
ritmovi turbofolka.
Na koji se način trash
kultura u toj mjeri uspjela nametnuti? Vrlo jednostavno – jakim marketingom. Kao dobar primjer mogu
poslužiti 2 cellos, hrvatska i svjetska glazbena atrakcija.
Njihove izvedbe rock hitova na dva violončela, sve je osim lako
slušljive (easy listening) glazbe. Međutim, za njihove se koncerte
uvijek traži karta više. Gospođa Jele, vjerojatno je jedna od 60%
ljudi u publici koja nikad nije prisustvovala koncertu klasične
glazbe, niti je na njezinom kućnom Hi-Fi uređaju ikada zasvirala
„Welcome to the jungle“ Guns 'n' Rosesa. Reći će kako je
koncert bio fantastičan i neće se usuditi priznati da joj je i u
jednom trenutku bilo dosadno. Jer u tom slučaju gospođa Jele nije "in".
Dakle, mladima je
potrebno informacije plasirati na njima najprihvatljiviji način. Možda je u borbu protiv trash kulture potrebno krenuti upravo s njihovim najjačim
oružjem – dobro smišljenim marketinškim projektima. I postupno
od KULTure stvarati COOLturu.
Alan Lasić
Primjedbe
Objavi komentar