Snimatelj Nino Ogresta - S kamerom po svijetu

Foto: Victoria Ogresta

Nino Ogresta dubrovački je snimatelj s dugogodišnjim iskustvom. Snimanjem se počeo baviti još u srednjoj školi kada je surađivao s poznatim dubrovačkim novinarom i režiserom, pok. Baldom Čupićem u izradi turističkih propagandnih filmova. S vremenom, počeo je raditi za hrvatske nacionalne televizijske kuće kao i za inozemne. 1994. otvorio je svoju produkcijsku kuću koja danas posluje pod imenom Digital Video Studio. Posljednjih pet godina radi za showbiz magazin, a okušao se i u paparazzo snimanju.

Kako ste se počeli baviti snimanjem?

Sedamdesetih godina radilo se s filmskom kamerom koja je zahtijevala puno rasvjete, a ton se snimao zasebno na magnetofonske trake. Tad sam bio asistent snimatelju, radio sam ton i rasvjetu, a s vremenom sam počeo i snimati. U to vrijeme nije bilo lako napraviti dobar snimak jer se film morao slati na razvijanje u Beč i dok se ne bi vratio nazad nisi mogao biti siguran da si u redu snimio. Zato je ustvari bilo najvažnije naučiti se raditi kao asistent snimatelju, pa se tek onda uhvatiti kamere. S godinama su se mijenjale tehnologije, pa nam je bilo sve lakše raditi. Osamdesetih godina sam postao snimatelj i radio sam turističke filmove za hotele na području današnje županije.

U svom radnom vijeku surađivali ste s mnogobrojnim novinarima. Je li teško naći zajednički jezik?

Suradnja s novinarima je bila odlična, ali bilo je i mladih, neiskusnih. Dolazile su novinarke iz Zagreba koje su mislile da sve znaju, a onda bih im ja na kraju morao organizirati snimanja i rješavati probleme. Pojedine novinarke ponašale su se kao prave dive i smatrale sebe važnijima od same vijesti koju su došle raditi. Većinu tih mladih novinara koji su se tek počinjali javljati uživo usmjeravao sam kako moraju stajati i ponašati se pred kamerom. Neki od novinara koji su sad poznatiji, a snimao sam im prvo javljanje uživo su Andrija Jarak, Amela Čilić i Đurica Drobac.

Koje vam je snimanje ostalo u posebnom sjećanju?

Devedesetih godina, tada jedan od najvećih američkih nosača aviona Eisenhower plovio je Jadranom i išli smo snimati reportažu za HRT. Letjeli smo helikopterom iz Čilipa na nosač gdje smo snimali posjet predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivice Račana. Bilo je impresivno snimati slijetanja i polijetanja borbenih aviona, rad i život vojske, tj. posade broda. Pri povratku smjestili su nas u transportni avion koji je poletio pomoću katapulta. Osjećaj je bio jedinstven, a moram priznati da me bilo malo strah, posebno kad su mi uzeli kameru iz ruku i snažno nas pričvrstili s dva pojasa za sjedala.

Foto: Victoria Ogresta

Zadnjih godina snimate ljude iz svijeta poznatih, kako domaćih, tako i stranih. Možete li izdvojiti nekoga tko vam je ostao u sjećanju zbog pristupačnosti?

Jedan od najpristupačnijih i trenutno jedan od najbogatijih ljudi na svijetu je Bernie Ecclestone, vlasnik Formule 1, koji nam nakon višegodišnjih ljetovanja u Dubrovniku i davanja izjava, sada sam priđe kad nas vidi. A izdvojio bih još glumca iz NYPD Blue, Dennisa Franza. Na dogovoreni intervju kasnio je sat i pol, ali je unaprijed zvao recepciju hotela da će kasniti. Od domaćih zvijezda iznenadila me Severina s kojom smo nakon odrađenog intervjua na Stradunu prošlo ljeto sjedali dva sata na kavi i ugodno se družili.

Je li bilo kakvih incidenata na snimanjima, da vam je netko pokušao zabraniti da snimate?

Da, u više navrata je bilo zabrane snimanja, a incident je izbio s tjelohraniteljem svjetski poznate pjevačice Beyonce. Prilikom posjeta Dubrovniku, snimao sam njezinu jahtu sa stijena u Svetom Jakovu. Kad me tjelohranitelj uočio dalekozorom, uskočio je u gliser i krenuo prema meni. Sreća, nisam to shvatio dobronamjerno jer sam bio sam s opremom vrijednom desetke tisuća eura, pa sam se bez razmišljanja udaljio prema autu, a u međuvremenu se tjelohranitelj iskrcao s glisera i počeo trčati prema meni. To isto večer tjelohranitelj je nastavio ometati snimanje na Peskariji, javnoj površini. Svijetlio je baterijskom lampom u objektiv, a u jednom trenutku mi je prišao i udario rukom po kameri. Za taj dan bilo mi ga je dosta i otišao sam u studio. Nakon mog odlaska imao je fizički sukob s drugim snimateljem.

Često putujete u inozemstvo poslom, gdje ste sve bili i kakve ste reportaže radili?

U ovih 20 godina puno sam putovao, a htio bih istaknuti Barcelonu i ekskluzivni intervju s opernom pjevačicom Montserrat Caballe u njezinom domu. Zatim putovanje po Izraelu u trajanju od 12 dana gdje smo na mjestu rođenja Isusa Krista uspjeli napraviti ekskluzivni stand up te pod strogim nadzorom osoblja posjetili najveću svjetsku burzu dijamanata u Tel Avivu. Istanbul mi je posebno drag zbog gostoljubivosti i prijateljski raspoloženih ljudi u starom dijelu grada gdje smo boravili pet dana. U Beogradu smo snimili koncert Tonija Cetinskog, istražili noćni život te obišli noćne klubove na splavima.

Što biste naveli kao prednosti, a što kao mane svog posla?

Prednosti su definitivno putovanja, upoznavanje novih ljudi – poslovnih suradnika, poznatih osoba iz cijelog svijeta, a naravno i financijska korist od svega toga. Kao mane naveo bih da nema radnog vremena, nema praznika i blagdana, radi se u svim vremenskim uvjetima i u bilo koje doba dana i noći. Ne mogu unaprijed planirati ništa privatno jer nikad ne znam kad će iskrsnuti neko snimanje ili poslovno putovanje.

Victoria Ogresta