Preskoči na glavni sadržaj

Dani karijere počeli pesimistično za buduće novinare



Traži posao a moli Boga da ga ne nađe, jer na predstavljanju medijskih poslodavaca zainteresiranost studenta je bila mala s obzirom na broj prisutnih. Medijski poslodavci nude posao a Boga mole da ih ne zaposle. Budućim novinarima se loše piše, dok se djelatnicima u odnosima s javnostima smiješi vedra poslovna budućnost.

Većina lokalnih medija uopće ne traži novinare, osim Glasa Grada koji je pozvao sve zainteresirane da im se jave i jedini poslodavac koji je bio optimističan. Glas grada nudi priliku studentima jer će razviti novi news portal. Dubrovački vjesnik i Europapress Holding (EPH) odredili su se da im je važno novinarsko iskustvo, one koji ga nemaju ih ne interesiraju, preferiraju specijalizirane novinare. Također njima nije bitno medijsko obrazovanje. HRT je više optimističan i rado bi u svom timu vidio nekoga od studenata, iako je situacija loša s novim zapošljavanjima.

Velika posjećenost je bila na radionici "Kako se zaposliti u PR agenciji" koju je vodio Krešimir Macan, stručnjak odnosa s javnošću i vlasnik agencije Manjgura, što je i potvrdilo da sadašnji studenti preferiraju više posao u odnosima s javnostima nego novinarstvo. PR agencija Manjgura nudi studentima posao ali ih očekuje puno rada, spremni su primiti i one koji nemaju iskustva te dodatno ih obučiti.


Treće Dane karijera loše su ili nikako popratili već zaposleni djelatnici lokalnih online medija. Tako od njih šest većina ih je prenijelo samo priopćenje uz eventualno više ili manje fotografija. Jedan od njih samo dio i to na samom početku. Iako se studente uči nešto drugo i kvalitetnije. Popratiti događaj od početka do kraja, nikad ne znaš što može biti zanimljivo. Pokušati prikazati pravu sliku o zapošljavanju i prilikama mladih da osiguraju budućnost. Onda bi se vidjelo tko kako stoji na tržištu. Ekonomisti, menadžeri, djelatnici odnosa s javnosti su dobro pozicionirani dok su novinari loše. Očiti trend manje zaposlenih novinarskih djelatnika za rezultat ima ne kvalitetne sadržaje medija. Ali grupaciji ELPH-a to očito nije bitno. Takvo predstavljanje nekih medijski poslodavca pokazuje da im nije stalo do kvalitete i pravog prikazu stvarnosti.


Osim što obrazovani studenti gube priliku da nešto praktično nauče, da se zaposle i dokažu, najviše gubi javnost, korisnici, čitatelji kojima se više ne serviraju istraživački i analitički tekstovi. Manji broj djelatnika znači i manju kvalitetu medijskih sadržaja, ali očito to neke medije ne brine. I tako jedna od uloga novinara kao nadzora, tragača i istraživača za istinom i javnim interesom pomalo izumire. I to svjesno jer može i moglo bi bit bolje da se razumije prava uloga, utjecaj novinara i medija na javno mnijenje. Iako u svemu tome postoji jedan određeni optimizam a to je da još uvijek postoje i oni mediji koji drže do svojeg kredibiliteta, znaju što im je posao, bave se pitanjima važnim za čitatelje a ne samo za nakladnike i oglašivače. Što je jedna od prednosti globaliziranih medija. Ipak samo poneki predstavnici mediji studentima su poručili da ne nije baš tako sve crno kako je ispalo, da vjeruju, budu uporni i da priča o volontiranju ili zapošljavanju može biti i ljepša.

Katarina Matović


























Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.