Ugledni hrvatski PR stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje,
strateško komuniciranje u politici i nove medije, Krešimir Macan, održao
je predavanje na temu kriznog komuniciranja na Kampusu Sveučilišta u
Dubrovniku. Osim o komuniciranju, za Punkt je progovorio i o novom
premijeru, radu u Vladi te funkcioniranju vlastite firme.
Kako biste ocijenili javnu komunikaciju novog premijera Oreškovića?
- Odlična. Nitko ga ništa ne razumije kad ne zna hrvatski. Kad te nitko ništa ne razumije, ne možeš faliti. Šalu na stranu, on ima problem da kad sam nešto proba, onda fali. Tolike greške na hrvatskom čak i nisu problem, ali je sam pokušao biti duhovit i onda je nešto krivo preveo. Vjerujem da idući put sigurno neće koristiti google translate. Trebao bi se više oslanjati na pripremu i glasnogovornike, ljude koji jako dobro poznaju situaciju pa će mu biti puno lakše. Ipak, mislim da to nije presudno, bit će presudni rezultati i ono što radi. Njemu je veći problem taj odnos tko je šef, tko je prvi čovjek države. Naš je sustav takav da će imati više problema s internom komunikacijom. Vidjeli smo to i na slučaju Crnoja, trebalo im je dva dana da odluče o nečemu što je bilo jasno većini, a to je da to nije dobar primjer, da takav čovjek bude ministar branitelja. Zato se mora osloniti na ljude koji znaju ovaj posao i koji će mu davati prijedloge u realnom vremenu.
Na svom ste predavanju na Kampusu spomenuli kako ste radili u Vladi i kako se više nikad ne biste voljeli vratiti tamo. Koji su sve razlozi za takvu odluku?
- Bilo je to super iskustvo, samo preintenzivno. Bio je to odličan posao, drugi dan na poslu vam kažu da vas kupe autom i da letite u 'challengeru' i da idete vidjeti papu, tko to ne bi volio? Otvaraš autoput, upravljaš helikopterima, govoriš kuda će letjeti... Kao da film snimate. No, prođete to iskustvo i shvatite da ne ovisi sve o vama; ne može proći svaka ideja koliko god bila super, ima puno sukoba interesa i shvatite da je lakše raditi u atmosferi u kojoj vi odlučujete i nešto kontrolirate. Taj je posao trajao od jutra do sutra, telefon vam stalno mora biti uključen. Ne možete živjeti cijeli život tako. Šest mjeseci mi je bilo dosta da kažem vidio sam i sada idem nešto novo probati.
Postoji li nešto što biste voljeli da vam je netko savjetovao kad ste započinjali karijeru?
- Volio bih da mi je netko rekao da se manje nerviram. Znalo mi se događati da ja više radim srcem nego klijent. Njemu je svejedno što će izgubiti a ja se nerviram radi njega. Takav čovjek nije zavrijedio da se netko radi njega nervira. Previše sam radio, što nije minus, ali ne treba se ubijati. Treba puno raditi, ali ne treba previše raditi nego raditi pametno. Imam u sebi neki 'drive' i stav da ako se taj dan nisam premorio, da nisam ništa napravio. Također bih volio ponoviti ono što sam govorio i na predavanju; nemojte se plašiti reći da ne znate, da vam treba pomoć i radite s ljudima koji vam mogu bit inspiracija i koji vas poštuju.
Je li tako i u vašoj firmi?
- Kod mene u firmi svatko tko je oplakao je 'postao čovjek'. Moj je cilj da bude što manje toga, ali uvijek mora biti tog pritiska. Nije lako, ali moraš sazret a sazreš upravo kroz teške situacije. Tim je tu da pomogne, ne da sve radite sami. Nekad nam dođu izvrsne osobe, trude se, grizu, pate, a ne treba toliko patiti. Nitko od novog čovjeka ne očekuje savršenost, već da napravi ono što se od njega traži.
Da se morate baviti jedinim zanimanjem do kraja života, bi li to bili odnosi s javnošću, politika ili s obzirom na to da ste izuzetno skloni humoru, komedija?
- Bio bih član Državnog izbornog povjerenstva. Radiš jednom svake dvije godine, imaš super plaću, svi te poštuju, ne smije ti nitko pljunut. To je posao iz snova.
Kako biste ocijenili javnu komunikaciju novog premijera Oreškovića?
- Odlična. Nitko ga ništa ne razumije kad ne zna hrvatski. Kad te nitko ništa ne razumije, ne možeš faliti. Šalu na stranu, on ima problem da kad sam nešto proba, onda fali. Tolike greške na hrvatskom čak i nisu problem, ali je sam pokušao biti duhovit i onda je nešto krivo preveo. Vjerujem da idući put sigurno neće koristiti google translate. Trebao bi se više oslanjati na pripremu i glasnogovornike, ljude koji jako dobro poznaju situaciju pa će mu biti puno lakše. Ipak, mislim da to nije presudno, bit će presudni rezultati i ono što radi. Njemu je veći problem taj odnos tko je šef, tko je prvi čovjek države. Naš je sustav takav da će imati više problema s internom komunikacijom. Vidjeli smo to i na slučaju Crnoja, trebalo im je dva dana da odluče o nečemu što je bilo jasno većini, a to je da to nije dobar primjer, da takav čovjek bude ministar branitelja. Zato se mora osloniti na ljude koji znaju ovaj posao i koji će mu davati prijedloge u realnom vremenu.
Na svom ste predavanju na Kampusu spomenuli kako ste radili u Vladi i kako se više nikad ne biste voljeli vratiti tamo. Koji su sve razlozi za takvu odluku?
- Bilo je to super iskustvo, samo preintenzivno. Bio je to odličan posao, drugi dan na poslu vam kažu da vas kupe autom i da letite u 'challengeru' i da idete vidjeti papu, tko to ne bi volio? Otvaraš autoput, upravljaš helikopterima, govoriš kuda će letjeti... Kao da film snimate. No, prođete to iskustvo i shvatite da ne ovisi sve o vama; ne može proći svaka ideja koliko god bila super, ima puno sukoba interesa i shvatite da je lakše raditi u atmosferi u kojoj vi odlučujete i nešto kontrolirate. Taj je posao trajao od jutra do sutra, telefon vam stalno mora biti uključen. Ne možete živjeti cijeli život tako. Šest mjeseci mi je bilo dosta da kažem vidio sam i sada idem nešto novo probati.
Postoji li nešto što biste voljeli da vam je netko savjetovao kad ste započinjali karijeru?
- Volio bih da mi je netko rekao da se manje nerviram. Znalo mi se događati da ja više radim srcem nego klijent. Njemu je svejedno što će izgubiti a ja se nerviram radi njega. Takav čovjek nije zavrijedio da se netko radi njega nervira. Previše sam radio, što nije minus, ali ne treba se ubijati. Treba puno raditi, ali ne treba previše raditi nego raditi pametno. Imam u sebi neki 'drive' i stav da ako se taj dan nisam premorio, da nisam ništa napravio. Također bih volio ponoviti ono što sam govorio i na predavanju; nemojte se plašiti reći da ne znate, da vam treba pomoć i radite s ljudima koji vam mogu bit inspiracija i koji vas poštuju.
Je li tako i u vašoj firmi?
- Kod mene u firmi svatko tko je oplakao je 'postao čovjek'. Moj je cilj da bude što manje toga, ali uvijek mora biti tog pritiska. Nije lako, ali moraš sazret a sazreš upravo kroz teške situacije. Tim je tu da pomogne, ne da sve radite sami. Nekad nam dođu izvrsne osobe, trude se, grizu, pate, a ne treba toliko patiti. Nitko od novog čovjeka ne očekuje savršenost, već da napravi ono što se od njega traži.
Da se morate baviti jedinim zanimanjem do kraja života, bi li to bili odnosi s javnošću, politika ili s obzirom na to da ste izuzetno skloni humoru, komedija?
- Bio bih član Državnog izbornog povjerenstva. Radiš jednom svake dvije godine, imaš super plaću, svi te poštuju, ne smije ti nitko pljunut. To je posao iz snova.
Dolores Brbora
Primjedbe
Objavi komentar