Preskoči na glavni sadržaj

Šutnja demokratskog društva

U sklopu Feste sv.Vlaha održana je monodrama „Na rubu pameti“ u adaptaciji i izvedbi Dragana Despota u kazalištu Marina Držića. Autor glazbe je Arsen Dedić, a monodrama je osmišljena po uzoru na istoimeni roman Miroslava Krleže. Svoje uspješne trenutke monodrama bilježi od 2005. godine, te je osvojila gotovo sve važne hrvatske kazališne nagrade. Dragan Despot je nagrađivani hrvatski dramski i filmski glumac koji je dobio status nacionalnog prvaka Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. „Na rubu pameti“ je jedini Krležin roman s pripovjedačem u prvom licu jednine gdje je njegov svijet viđen iz subjektivne perspektive. Baš je na taj intimni način glumac uspio predočiti vlastitu pobunu protiv društva u kojem živimo.



Najveći naglasak bio je na izgovorenim riječima koje su ponekad presudne za sudbinu, gdje dovode do verbalnog sukoba, pa čak i fizičkog. Roman je puno širi i kompleksniji, ali ga je glumac u sat vremena gledateljima dočarao. Moglo se shvatiti kako je riječ o prosječnom građaninu, bez nekih mrlja i dugova, skoro pa nevidljivog u društvu. Roman napisan 1938. godine, vrijedi i danas jer se društvena situacija nije promijenila. Intrigantne su bile emocije i način na koji pripovjedač osuđuje ljudsku glupost, te po prvi put iznosi mišljenje javno zbog čega dolazi pred ogledalo javnosti. Nakon što dobije otkaz, razvodi se od žene koja nije bila uz njega u ključnim trenucima te ga dugo godina varala, odlazi u hotel gdje živi kao podstanar i susreće bivšu ženu od prijatelja u kojoj pronalazi mir, kasnije završava u sudnici, zatim je smješten u zatvor, a na kraju završava u ludnici. Unatoč svim poteškoćama ipak iznova skuplja snagu i ostaje pri svome do kraja.

Nakon ovakve drame, nitko nije ostao ravnodušan, ona nas poziva na akciju, jer mi živimo u demokratskom poretku koji je više normativan nego realan. Naglašava se individualnost dok se „netočna“ mišljenja pobijaju što je kontradiktorno. Sloboda je načelo koje provedeno u djelo izaziva sukob neistomišljenika, gdje društvo zbog iznošenja stava čovjeka oblači u luđačku košulju. U svakodnevnim situacijama uvijek je netko veći iznad nas što utječe na smanjeno izražavanje vlastitih mišljenja.

Ljudi se rijetko usuđuju kriknuti, točnije izreći svoje mišljenje, a strah od egzistencije glavni je razlog šutnje. „Ja ovom monodramom pozivam upravo ljude i moja poruka je da se krikne slobodno bez obzira na kokonzekvencije“ izjavio je glumac Dragan Despot. Uz gromoglasni aplauz publika je iskazala svoje oduševljenje. Ostaje na nama da promatramo društvo i napokon se usudimo izaći iz nametnutih okvira.

Mila Petrušić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...