Preskoči na glavni sadržaj

INTERVJU

Nevena Rendeli: "Ironwoman"     

                                                               
Urednica i voditeljica HTV-a, Nevena Rendeli, nedavno je završila snimanje svoga prvoga dokumentarnog filma „Ironwoman“, koji će biti premijerno prikazan u nedjelju 13.ožujka u kinu Tuškanac u Zagrebu. Fim prati priču Đurđice Orepić (50), udovice i majke troje djece koja se počinje baviti trčanjem s ciljem sudjelovanja na najtežoj triatlonskoj utrci u svijetu. U intervjuu za ePunkt govori o ideji samog snimanja filma, ali i novinarskoj struci kojom se bavi već dugo vremena.

Foto: HRT / Nevena Rendeli i ostatak ekipe na snimanju dokumentarca 
  Odakle potječe ideja za snimanje Vašeg prvoga dokumentarnog filma „Ironwoman“?
   Ideja je krenula nakon gostovanja Đurđice Orepić u mojoj tadašnjoj emisiji Subotom ujutro,očekivala sam 50- godišnju ženu koja malo u slobodno vrijeme trči, a došla je žena koja izgleda kao da ima najviše 40 i otrčala je sve veće maratone na svijetu. Nije toliko stvar bila ni u njezinom izgledu koliko u pozitivnoj energiji kojom je zračila. Odmah me zaintrigirala i počela sam kopati po njezinim razlozima; zašto trči, zašto pomiče svoje granice i zašto pobogu sve to radi nakon 50- e?!

  Zašto baš naziv „Ironwoman“?
  Zato što se ona priprema za najteži triatlon na svijetu poznat pod imenom Ironman iako ga već godinama trče, plivajum bicikliraju čak i žene. Ironwoman je i odličan naziv za sve žene poput Đurđice Orepić koje se usude ne živjeti prema nekim društvenim pravilima.

  Kako je prošlo snimanje filma s obzirom na usklađivanje vremena, prostora, ali i suradnje s kolegama koji su zaslužni također za njegovu realizaciju?  
   Snimanje je bilo jako zahtjevno jer smo je pratili deset dana prije same utrke i još 4 dana na utrci. Možete zamisliti koliko je bilo naporno isplivati 4 km, 180 odvoziti na biciklu i trčati 42 km, i onda još to sve s opremom. Ali film je uvijek zajednički rad, tako da ja volim reći da je to jednako moj film kao i redateljice Lane Zaninović, direktora fotografije Maka Vejzovića i montažera Filipa Karabelja.

Jeste li zadovoljni postignutim i namjeravate li još neko snimanje uskoro?
      Jako sam zadovoljna i nadam se da će biti još prilike za dokumentarce. Posebno hvala mojoj kući HRT što mi je uopće omogućila da snimam dokumentarni film.

 Želite li nekoga od kolega koji su Vam pomogli u snimanju filma posebno istaknuti ili se zahvaliti?
      Zahvalna sam cijeloj ekipi što je povjerovala svemu o čemu sam i ja nadahnuto govorila i pretočila moje riječi u film. Nema više puno ljudi u ovom poslu tako entuzijastičnih poput njih.


Foto: HRT


      Što kažete o novinarskoj struci danas?
  Novinarstvo je , kao uostalom i društvo postalo jedan reality show, kojem se ili treba prilagoditi ili tek u njemu pronaći stare postulate. U svakom slučaju nije lako.

Imate li možda neki savjet za mlade koji se odluče baviti novinarstvom?
  Moj savjet im je da nađu neku drugu struku (smijeh). Šalim se, ovo je divan posao, ali ne zavaravajte se i ne idealizirajte ga. Zanat kao i svaki drugi. 

     Kako izgleda jedan Vaš običan poslovni dan, nađete li vremena za neki hobi i slično?
  Obavezno trčim tri puta tjedno! To je moj ispušni ventil.

     Koji je Vaš životni moto?
  Ništa me ne može iznenaditi. Bilo bi dobro da ga se ponekad i držim.

Koji su Vam planovi za budućnost?
  Trenutno su svi planovi vezani uz premijeru 13. ožujka i projekciju filma na HTV 1 u 20.00 16. ožujka.- Nakon toga, ću malo odahnuti i krenuti spremati neki novi projekt!

Foto: Nevena Rendeli


Paula Sambrailo




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...