Preskoči na glavni sadržaj

Loše vijesti - najbolje vijesti



Letimičan pogled na naslove većine domaćih i stranih novina i portala, nekome tko ne prati redovito dnevna događanja sugerirao bi samo jednu stvar – živi u opasnom svijetu ubojica, pedofila, pokvarenih političara i prirodnih katastrofa i najbolje bi bilo da se zatvori u podrum kuće i čeka neka bolja vremena za izlazak. I doista, svim najčitanijim portalima i novinama dominiraju negativne teme, a većina njih svojim bombastičnim naslovima još više potencira taj dojam. S druge strane, koliko god to paradoksalno zvučalo, činjenica je da živimo u, globalno gledano, prilično sigurnom svijetu. Smrtonosne bolesti od kojih su nekada umirali milijuni ljudi davno su iskorijenjene, glad i siromaštvo još uvijek postoje, ali su manji nego ikada u povijesti, a Europa je zadnji ratni sukob doživjela prije više od 20 godina.

Pa otkuda onda toliki disbalans između onoga što se doista događa i onoga što novine i portali nude na dnevnoj bazi? Prst krivnje najlakše je uprijeti u urednike i izdavače koji javnost hrane lošim vijestima, ali oni samo nude ono što javnost želi i svoju ponudu formiraju prema potražnji korisnika. Drugim riječima, ako su takozvane loše vijesti najčitanije, imaju najviše klikova i najviše se komentiraju, urednicima je to jasan znak da je to ono što publika želi.

Nitko to neće rado priznati, ali u ljudskoj je psihi da ih zanimaju loše vijesti. Ljudi jednostavno vjeruju da imaju više za izgubiti zanemarujući neku prijetnju (sadržanu u nekoj lošoj vijesti) nego što će dobiti sviješću o nečemu dobrome i pozitivnome. Strah i oprez su urođene osobine i svatko želi znati što može promijeniti da se nešto loše ne bi dogodilo baš njemu ili njegovim bližnjima i baš zato će najprije pročitati, često pretenciozno napisanu, vijest u kojoj ga se upozorava na novu opasnu bolest ili rizik od terorističkog napada.

S druge strane, pojedini urednici, komunikolozi i teoretičari medija smatraju da izvještavanje o negativnostima uopće nije loša stvar. Jedna od temeljnih uloga novina i novinarstva je biti čuvar, takozvani „watchdog“ koji će pratiti sve društvene anomalije i upozoravati na njih. Velika čitanost takvih članaka po njima je također dobra jer pokazuje da su ljudi svjesni negativnih pojava i da ih žele iskorijeniti.


Kao i u svemu ostalome u životu, očito je da i kod loših vijesti mora postojati balans. Previše loših vijesti u medijima izazvati će kod čitatelja osjećaj bespomoćnosti, rezignaciju i apatiju, dok bi samo dobre vijesti davale apsolutno pogrešnu sliku savršenog svijeta u kojem ne postoje problemi. Na urednicima je stoga nezahvalna zadaća da nađu „zdravi“ omjer dobrih i loših vijesti kako bi čitatelji/gledatelji imali realnu sliku svijeta u kojem žive, ali i pravodobno reagirali na eventualne negativne pojave koje je potrebno mijenjati.

                                                                                                                                   Davor Novevski

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...
360 komentara
Pročitajte više

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...
269 komentara
Pročitajte više

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
263 komentara
Pročitajte više