Mihael
Stengl je bivši student Odjela za konzervaciju-restauraciju na Sveučilištu u
Dubrovniku, koji se nakon završetka studija zaposlio kao suradnik u radionici
za drvo. U intervjuu Stengel otkriva kako je sve to krenulo i koji su mu budući
planovi.
Zašto ste odlučili
upisati studij konzervacije-restauracije?
S obzirom na
to da sam završio srednju Drvodjeljsku školu u Zagrebu te postao drvodjeljski
tehničar restaurator odlučio sam nastaviti taj smjer, a kako u Hrvatskoj
postoji samo jedan studij restauracije i konzervacije u gradu Dubrovniku bio
sam primoran upisati ga.
Kakav
je osjećaj biti suradnik sa svojim bivšim profesorima?
Iskreno jako
dobar osjećaj. Profesor Joško i ja imamo kvalitetne profesionalne odnose. Prije
smo surađivali na nekim manjim projektima za vrijeme studija i čim se otvorilo
mjesto za suradnika, rado sam prihvatio ponudu.
Najdraži predmet koji
ste restaurirali?
Teško mi je
na to odgovoriti jer svaki predmet ima neku svoju priču. U posljednje vrijeme se
više bavim replikama. Jedna od dražih replika mi je blagovaonski stol koji je
kopija klasicističkog stola, s dodatnim detaljima koji nisu izvorni kao na
originalu, nego sam ja osmislio nešto svoje. Meni osobno najdraži predmet na
kojem sam radio su kopije svijećnjaka izložene u hodniku Sveučilišta. Trebalo
mi je sedam mjeseci za taj projekt, a tehnologije korištene pri izradi su:
konstrukcijska građa bloka, tokarenje, rezbarenje, tehnologija polimentne
pozlate srebrnim listićima i tradicionalne lazure zlatnog sjaja.
Što mislite koliko su ljudi
upoznati s povijesnim aspektom pojedinog namještaja?
Ljudi su u
zadnje vrijeme više osviješteni za namještaj kao obiteljsku ostavštinu i češće
to čuvaju i restauriraju, dok su se u nazad desetak godina vrijedni komadi
namještaja bacali jer ljudi nisu znali vrijednost. Danas se također događa
suprotan efekt, zbog sentimentalne vrijednosti pojedinci precjenjuju komad
namještaja i misle da su vrijedni iako nisu.
Gdje pronalazite
inspiraciju za svoje radove?
Posvuda, ali
uglavnom je to preko mobitela. Najviše ideja pronalazim preko Youtubea ili Facebooka.
Američki stil je dosta utjecajan, jer su ljudi tamo dosta slobodni i kreativni
pa pokušam izraditi ono što vidim. Najdraža tehnika u drvenoj tehnologiji mi je
rezbarenje drva i tome pridodajem dosta pažnje. Na primjer u drugom mjesecu za
vrijeme ispitnih rokova studenata, kad sam imao vremena izradio sam i kopirao
intarziju sa stola na kojem sam radio restauraciju za završni rad i nadodao
ružu vjetrova.
Koji su vam budući planovi?
To je jako
teško za reći, ne znam gdje će me život odvesti. Za sad ću ostati u Dubrovniku
i nastaviti raditi kao suradnik, ali ako se jednog dana otvori neko radno
mjesto za asistenta rado bih se prijavio. Najveći problem mi je trenutno
smještaj koji je jako teško naći u Dubrovniku.
Što biste poručili budućim
studentima restauracije?
Poručio bi
im da se pripreme. Moraju biti zainteresirani i posjedovati određeno znanje i
vještine, jer je to potrebno pogotovo u radionici za drvo. Ne trebaju sve
znati, ali moraju biti spretni, pedantni i posjedovati određenu umjetničku crtu.
Imamo dosta studenata koji dolaze iz umjetničke škole pa se to odražava. Primjerice,
kad su vježbe retuša gdje treba slikati crte godova ili retuširati slikane
dijelove, većinom koristimo kistiće i tu su oni ostvarili bolje rezultate nego
ostali.
Gabriela Lulić
Primjedbe
Objavi komentar