Preskoči na glavni sadržaj

Kako se živi s Koronavirusom



Događaj koji je obilježio početak 2020.  godine je pojava novog Koronavirusa (COVID-19) nastalog u Kini koji se proširio cijelom Europom te zavladao svijetom u vrlo kratkom roku.  Zavladala je opća panika i pomutnja među ljudima koji obolijevaju i čiji bližnji gube živote. Sama struka nalazi se pred bezbroj pitanja i izazova uobičajenih za krizne situacije. Kako svaka takva situacija utječe na život općenito, tako je i ovaj Koronavirus jedan od rijetkih događaja u modernoj povijesti koji ovakvim intezitetom  utječe na svakodnevni život ljudi.

Dubrovnik, grad turizma, gužvi i grad koji već u travnju vrvi ljudima, sada je mirniji nego ikada. Prazne ulice, parkovi i ceste su svakodnevni prizor otkada je Koronavirus došetao u grad na jugu. Građani se nalaze u svojim domovima, a svaki kontakt s izvanjskim svijetom predstavlja potencijalnu opasnost, kako za starije osobe tako i za one mlađe. Medicinski djelatnici otvoreno pokazuju svoje zadovoljstvo zbog dosljednog provođenja karantene, svjesnosti i discipiniranosti dubrovčana i dubrovkinja. Prilikom nužnih kontakata, odalazaka u trgovine ili ljekarne, građani nose zaštitne maske i rukavice, a trgovine provode obvezno dezinficiranje kako bi se mogućnosti širenja virusa smanjile na minimum.
U Ulici generala Janka Bobetka poslijednjih tjedana vlada spokoj. Mjesto prepuno djece, koja inače pohađaju osnovnu školu samo nekoliko koraka dalje, sada rijetko ugleda dijete koje pretrči stepenice. Učenici i studenti uče iz svojih domova, a ponekad se čuje kakva pjesma s nečijeg prozora. Međutim ima tu nečega što i nije tako loše. Telefonski poizivi obavljaju se češće nego ikada, očevi zovu svoje stare majke, djeca su naučila igrati kartaške igre, a žene su ugledale predivan pogled sa svojih balkona.
Činjenica jest  da je Koronavirus opasna zarazna bolest koja je odnijela puno života, ali čini se da cijela slika i nije tako crna. U Dubrovniku, U Ulici generala Bobetka priroda i životinje uzeli su stvar u svoje ruke, a ljudi konačno odmaraju. U najljepšem vrtu u ulici cvijeće je procvalo ljepše  i brže nego ikada, a ptice su jutrima glasnije u svojim pjesmama. Iza zatvorenih vrata roditelji su dobili na vremenu, zrak je postao čišći, a pogled prema Lapadskoj obali bistriji nego što mnogi pamte.

Koronavirus možda neće promijeniti ništa, ali dao je ono malo radosti i malo vremena koje su mnogi teško nalazili. Kako trenutno izgleda ljudima je dobro, a možda i prvi puta svjesno. Ovo opsadno stanje koje će zasigurno obilježiti, kako medicinksu struku, tako i ekonomiju i turizam, ostati će svima u sjećanju. Mnogi životi su izgubljeni, mnogi ljudi su izgubili svoje voljene, ali svatko je dobio i priliku da preispita samoga sebe.



Nikoleta Konjuh

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više