U sjeni masovnih turističkih prihoda i ostvarenih dolazaka, na samo 15 minuta udaljenosti vožnje od Starog grada nakon ratnih granata odolijeva „ zubu vremena“ hotelski kompleks Kupari. Nekadašnji dragulj turizma , danas mjesto puno stakla i živi spomenik na sramotu jedne države i vojske. Osim razaranja Kupari su nakon rata podnijeli i velike štete zbog krađe svih vrijednosti koje granate nisu uspjele porušiti i stopiti. U Kuparima danas ljudi žive bez obzira na rat iako bi se investiranjem u taj kompleks mogla zaposliti većina stanovnika Župe Dubrovačke i njene okolice, hoteli stoje samo kao trn u oku onih koji su od njih nekada živjeli i onih koji su se borili da ne živimo u ruševinama kakve su nam ostale danas. Za ovaj hotelski kompleks zanimalo se dosta međunarodnih i inozemnih kupaca no država svake godine „nesretno odolijeva“ tome da obnove nekadašnji „dragulj“ čija bi izgradnja i renovacija možda bila i velika pokretnica za Hrvatsku i njeno gospodarstvo. Gradnjom bi se zaposlile građevinske tvrtke u Hrvatskoj, sama grana turizma dobila bi više smještajnih kapaciteta kojim bi poboljšali svoju turističku ponudu, smanjili broj nezaposlenih te pokrenuli gospodarstvo. Jer kada danas vidite Kupare i ljude koji šetaju i kupaju se na plažama, sve ruševine su samo ružni podsjetnik i jedna barijera koja priječi život koji bi se razvijao. Čija su Kupari sramota danas? Onih starih agresora ili današnjih „foteljaša“ koji vrše mirnu agresiju na narod?
Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose. Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
Primjedbe
Objavi komentar