Preskoči na glavni sadržaj

Život u selu nadomak grada

Skrenuvši iz mjesta Orašac malo dublje, susrećemo tablu s natpisom Ljubač. Selo Ljubač nalazi se u zaleđu Dubrovnika oko 27 km sjeverozapadno. Administrativno pripada Gradu Dubrovniku, a moguće je doći putem iz Orašca ili preko Gromače. 

Položaj sela je na nadmorskoj visini od 99 m. Okruženo je brdima i smješteno u maloj uvali, a broji oko 80-ak stanovnika. Mladi ljudi polako se vraćaju u mjesto gdje su rođeni. Iako taj proces teče sporije, kako pričaju mještani, ipak se vidi pomak. I to ne bilo kakav pomak. U selu gdje se oduvijek govorilo da se „ljubav rađa“, to se zaista i događa. Najmlađi stanovnik ima oko godinu dana. Još prije par godina nije bilo nijednog malog djeteta, a sada je već toliko djece da se i igralište dalo izgraditi. Veselje je to za djecu, koja se sada imaju konačno gdje okupljati i družiti. Kako kažu mještani: „Djeca su radost i neka ih je što više, samo neka se rađaju“. 

Oko pola sata dovoljno je da se obiđe ovo malo, ali čarobno mjesto. Svakim vikendom, a i radnim danima, može se sresti nekog „stranca“. Predivna priroda svakome će pružiti kvalitetan odmor od gradske buke, jer ovdje jedino što možete čuti su cvrkuti ptičica ili „susjedov traktor kako ore“, šali se jedan mještanin. Polje se za razliku od nekoć, sada ipak manje obrađuje, ali oni koji imaju svoj komad zemlje poprilično su zadovoljni, jer posade onoliko koliko im je dovoljno za vlastite potrebe: „Domaće je ipak domaće, a kada znaš da si to svojim rukama posadio i uzgojio, taj trud se cijeni“. Velika prednost je i blizina mora, pa mještanima nije daleko ljeti otići do plaže, a prva plaža je udaljena tek 7 do 8 minuta autom.  U ovom selu dok je ljudi neće nestati ni običaja, ni ljubavi.  



Jelena Majkovica 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...