Preskoči na glavni sadržaj

Kava na zidiću

Dolaskom korona virusa, dolazi do raznih životnih promjena, međutim zatvaranje kafića i ugostiteljskih objekta može se reći da je najteže “pogodilo” građane. Nestaje svakodnevnih jutarnjih rituala, a mnogima je to upravo ispijanje kave u svom omiljenom kafiću. Ljubitelji kave, odlaze u svoj omiljeni kafić, dok im konobar, ni ne pitajući ih  sa ulaza već radi prvu jutarnju kavu. Odlazak u kafiće je za neke građane i više od ispijanja same kave, to je ritual, nekima čak i svetinja bez koje se dan ne može započeti.  Dolaskom korona virusa, stvari se mijenjaju i najveći ljubitelji kafića i kave prisiljeni su je piti negdje drugo. Novo “normalno” često se čuje po raznim medijima pa je tako staro normalno, odnosno kafići ,zamijenjeno s novim normalnim, odnosno ispijanju “kave na zidiću”, a mnogi se  pitaju što je zapravo od toga normalnije?  

Ljubitelji kave pa i oni koji to nisu, šalice su zamijenili s coffee to go šalicama, a svoje lokacije razbacali po svuda. Naime, kave se piju na  klupicama, na zidiću, na rivi, na plažama, na planinama, odnosno svugdje gdje se to stigne, naravno ima i onih koji piju neki drugi napitak poput pive. Iako je korona prisutna građani nisu odustali od svoga rituala i omiljenog napitka pa su se snašli na sve načine, jer kava se piti mora. Ispijanje kave ljudima je tako normalno i u ovim novim normalnim vremenima, baš poput pranja zubi, koje ako ne perete svako jutro dobijete karijes. Ispijanje kave i kava mnogima je jedna od važnijih stvari, a mnogi je čak piju i u svojim domovima. Piti kavu u toplini svog doma li na zidiću pravim ljubiteljima kave nije bitno oni se uvijek snađu da je ispiju na onome mjestu gdje će uživati u njoj, a kad virusa ne bude neki će je nastaviti piti ponovno u kafiću, a neki na zidiću, tako nije bitno gdje glavno je da se kava pije.

(The Journal – P&Co)


 

Marijeta Klarić


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.