Dan dubrovačkoga Svetoga Vlaha, starca koji na dlanu nosi Grad i čiji kipovi obilježavaju dubrovačke zidine i gradske ulaze, posebnim je danom Grada Dubrovnika još od daleke 972. kad se započinje slaviti.
I ove
godine, 1049. put Dubrovnik je prekrasnom tradicionalnom svečanošću dostojno
proslavio dan Svetoga Vlaha. Ne zna se što je u Dubrovniku taj dan ljepše i
uzbudljivije. Narodne nošnje Primorja, Župe dubrovačke ili Konavala prizivaju
vrijeme starih običaja. Pozornost plijeni šarenilo crkvenih barjaka, njihovo
lepršanje na trgu iza Orlanda i skupina trombunjera, što na ramenu nose puške
čijom su bukom nekad davno Dubrovčani plašili neprijatelje. Kao i svake godine
do sada, u procesiji barjaka i mnoštva vjernika koje hrli u Grad iz
čitave dubrovačke okolice i crkvenih velikodostojnika, Stradunom i gradskim
ulicama nosile su se moći sv. Vlaha, a pod baldahinom i najveća od svih relikvija
dubrovačke katedrale - Isusova pelenica. Ispred crkve svetoga Vlaha barjaci su
se na poseban način izvijali i klanjali iskazujući poštovanje svecu što niz
stoljeća bdije nad Dubrovnikom. Prigoda je to pokazivanja ovog posebnog
umijeća, ali i prekrasnih bogatih narodnih nošnji koje plijene originalnošću i
ljepotom. Svećenici "grličaju" vjernike koji čitavoga dana pohode
crkvu, blagoslovom ispred isprepletenih svijeća jer prema vjerovanju sv. Vlaho
čuva od bolesti grla.
Festa Svetoga Vlaha ujedno je i dan grada
Dubrovnika. Iako je ove godine bilo čak i govora o otkazivanju feste, ipak se
održala uz posebne epidemiološke mjere. Razlog tome je svima već poznati
Covid-19. Živio Sveti Vlaho!
Kristina Raguž-Vodenac
Primjedbe
Objavi komentar