Mladi
Dubrovčanin, student treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura
društva u Dubrovniku, Antonio Težak odlučio se okušati u radijskim aktivnostima
Sveučilišnog UNIDU radija. Kako je sve počelo i koliko je zahtjevno, otkrio nam
je Antonio.
Kako ste se odlučili za ovaj
studij?
Odluka je bila slučajna. Dok sam bio u srednjoj
školi nisam bio baš zainteresiran za medije, ali nakon neuspjelog upisa na
Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, razmislio sam o opciji ostanka u
Dubrovniku. Dvojio sam oko te odluke jer Zagreb je bio neki moj zacrtani put.
Ipak, ostao sam. Na preporuku prijateljice, odlučio sam se za smjer Medija i
kulture društva te stvarno nisam požalio.
Što Vas je motiviralo da se uključite u razne
radijske aktivnosti?
Kao ekipa, tada mladih brucoša, došli smo na
uvodnu redakciju UNIDU radija. Bili smo stvarno predobro prihvaćeni. Moj prvi
doticaj s eterom je bio u večernjoj emisiji Muzika na struju, a kasnije sam
krenuo i u jutarnji program. Na početku sam jednostavno htio probati, a kasnije
sam shvatio koliko mi je dobro. Kolege s kojima sam dijelio eter posebno su
pridonijeli mojoj odluci. A jedna sasvim druga dimenzija je osjećaj u eteru. Taj
se osjećaj ne može opisati.
Koliko je zahtjevno sudjelovati na
radiju te uskladiti ostatak svog slobodnog vremena i hobija sa svim studentskim
obavezama?
Ja nemam problema usklađivati svoje studentske
obaveze i hobije s radijem. Iako imam dosta izvannastavnih aktivnosti, s
dobrom organizacijom sve sam uspio spojiti. Nekad zna biti naporno, ali kad
nešto voliš radit ćeš to ma koliko na kraju umoran bio.
Koja aktivnost na radiju Vam je
najomiljenija i zašto?
Kao glazbeni urednik, moram izdvojiti emisiju
Sonar. Emisija ide svakog petka u 13 sati. Uređujem ih zajedno s kolegicama
Barbarom Bušlje, Marjom Bajaj i Ivanom Hladilo. Osim što pratimo najnovije
domaće, regionalne i strane singlove te aktualnosti iz svijeta glazbe, imamo
priliku razgovarati s raznim glazbenicima iz Hrvatske, ali i iz regije. Osim
što s njima razgovaramo o njihovoj karijeri te učimo o njihovom stvaralaštvu,
možda najposebnije ostaje što se s nekima i sprijateljimo.
Koliko Vam je pomoglo sudjelovanje
na radiju u Vašem studiranju, s obzirom da je to jednim dijelom ono za što se
obrazujete?
Ovo iskustvo značajno mi je pridonijelo u
obrazovanju. Uvijek sam smatrao kako se najbolje uči kroz praksu i to je u ovom
slučaju točno. Mnoge sam stvari naučio upravo zbog etera. Privilegija je imati
jedan ozbiljan medij u sklopu našeg Sveučilišta, osobito za nas s ovog studija.
Vidite li se u budućnosti, nakon
završetka studija, u radijskim vodama?
Trenutno, nemam planove. Ali, naravno volio bih
bi se okušati u nekim većim radijskim kućama. Vidjeti ćemo, odnosno čuti.
Kristina Raguž-Vodenac
Primjedbe
Objavi komentar