Preskoči na glavni sadržaj

INTERVJU S DUBROVAČKIM STUDENTOM ANTONIOM TEŽAKOM

Mladi Dubrovčanin, student treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva u Dubrovniku, Antonio Težak odlučio se okušati u radijskim aktivnostima Sveučilišnog UNIDU radija. Kako je sve počelo i koliko je zahtjevno, otkrio nam je Antonio.

(privatna arhiva)

Kako ste se odlučili za ovaj studij?

Odluka je bila slučajna. Dok sam bio u srednjoj školi nisam bio baš zainteresiran za medije, ali nakon neuspjelog upisa na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, razmislio sam o opciji ostanka u Dubrovniku. Dvojio sam oko te odluke jer Zagreb je bio neki moj zacrtani put. Ipak, ostao sam. Na preporuku prijateljice, odlučio sam se za smjer Medija i kulture društva te stvarno nisam požalio.

 Što Vas je motiviralo da se uključite u razne radijske aktivnosti?

Kao ekipa, tada mladih brucoša, došli smo na uvodnu redakciju UNIDU radija. Bili smo stvarno predobro prihvaćeni. Moj prvi doticaj s eterom je bio u večernjoj emisiji Muzika na struju, a kasnije sam krenuo i u jutarnji program. Na početku sam jednostavno htio probati, a kasnije sam shvatio koliko mi je dobro. Kolege s kojima sam dijelio eter posebno su pridonijeli mojoj odluci. A jedna sasvim druga dimenzija je osjećaj u eteru. Taj se osjećaj ne može opisati.

Koliko je zahtjevno sudjelovati na radiju te uskladiti ostatak svog slobodnog vremena i hobija sa svim studentskim obavezama?

Ja nemam problema usklađivati svoje studentske obaveze i hobije s radijem. Iako imam dosta izvannastavnih aktivnosti,  s dobrom organizacijom sve sam uspio spojiti. Nekad zna biti naporno, ali kad nešto voliš radit ćeš to ma koliko na kraju umoran bio.

Koja aktivnost na radiju Vam je najomiljenija i zašto?

Kao glazbeni urednik, moram izdvojiti emisiju Sonar. Emisija ide svakog petka u 13 sati. Uređujem ih zajedno s kolegicama Barbarom Bušlje, Marjom Bajaj i Ivanom Hladilo. Osim što pratimo najnovije domaće, regionalne i strane singlove te aktualnosti iz svijeta glazbe, imamo priliku razgovarati s raznim glazbenicima iz Hrvatske, ali i iz regije. Osim što s njima razgovaramo o njihovoj karijeri te učimo o njihovom stvaralaštvu, možda najposebnije ostaje što se s nekima i sprijateljimo.

Koliko Vam je pomoglo sudjelovanje na radiju u Vašem studiranju, s obzirom da je to jednim dijelom ono za što se obrazujete?

Ovo iskustvo značajno mi je pridonijelo u obrazovanju. Uvijek sam smatrao kako se najbolje uči kroz praksu i to je u ovom slučaju točno. Mnoge sam stvari naučio upravo zbog etera. Privilegija je imati jedan ozbiljan medij u sklopu našeg Sveučilišta, osobito za nas s ovog studija.

Vidite li se u budućnosti, nakon završetka studija, u radijskim vodama?

Trenutno, nemam planove. Ali, naravno volio bih bi se okušati u nekim većim radijskim kućama. Vidjeti ćemo, odnosno čuti. 

 

Kristina Raguž-Vodenac


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više