Tvrdnju
da je Hrvatska oduvijek bila na sportskom, a posebice nogometnom tronu, obranio
je, baš kao što brani protivnicima da postignu zgoditak, mladi reprezentativac
iza čijeg imena stoje godine odricanja i neiscrpne snage, Ivo Grbić.
Poput
pravog Splićana, ovaj je vrsni nogometaš svoju nogometnu karijeru popločanu znojem,
trudom i neospornim talentom, započeo ostvarenjem sna svakog dječaka
„dalmatinske krvi“. Isprva je trenirao u Hajduka, a zatim za njega i igrao. Za
reprezentaciju je igrao u svim mlađim dobnim skupinama, a branio je i na
nedavnoj utakmici Hrvatska – Rusija, u kojem je osim protivničkih golova, Grbić
obranio i plasman Hrvatske na svjetsko prvenstvo. Danas, sa svojih tek dvadeset
i pet godina, Grbić igra za jedan od poznatijih svjetskih nogometnih klubova –
Atletico Madrid, a trenutno je na posudbi kod francuskog Lillea.
Kako je i kada započela vaša
nogometna karijera?
Moja
karijera službeno je započela sa šest godina, godinu dana prije no što sam krenuo
u školu. No od trenutka kad sam prohodao, „balun“ je uvijek bio negdje oko
mojih nogu. Bio mi je najdraža igračka, moji su odmalena govorili da ću biti
nogometaš.
Kao mali, jeste li ikad zamišljali da
će te dogurati ovako daleko?
Kad
sam bio mal, stvarno sam dosta razmišljao da ću doći na ovu razinu, i došao
sam. Liga petice, Liga prvaka, sanjao sam to i bio sam uvjeren da ću doći do
toga. Sad kad promislim, negdje mi je i smiješno koliko sam uvjeren bio da ću
doći do toga, ali baš zbog toga što nikada nisam sumnjao u sebe sam dogurao do
ovdje. Nije lako doći do ovoga gdje sam ja sad,
trebalo je puno strpljenja, sreće, Božje pomoći, stvarno se puno stvari
poklopilo točno kako je trebalo, na tome sam zaista zahvalan Bogu, i uživam u
tome.
Vaši prvi nogometni koraci vezani su
za poljudski travnjak. Talent, predanost i beskompromisan trud doveli su vas do
Europskih branki. Je li teže uspjeti vani ili u Hrvatskoj? Ima li razlike u
treninzima, obuci...?
Da,
karijeru sam započeo u Hajduku, i mogu reći da me Hajduk za sve pripremio na
najbolji mogući način. Prošao sam omladinsku školu, radio sam s najboljim
trenerima, stoga sam u inozemstvo došao veoma dobro pripremljen. Svakom bih
našem igraču preporučio da se prvo dokažu na domaćem terenu, a kada osjete da
su prevladali naše klubove i ligu, ako zatim dobiju mogućnost igrati vani, tu
priliku ne bi smjeli potratiti. Vani je teže sve od nule graditi, jer kao
stranac, moraš raditi puno veću razliku na terenu.
Kako izgleda vaš prosječan dan?
Koliko je zapravo apsurdan stereotip da nogometaši lako zarađuju svoj kruh?
Budim
se u 7 ujutro, već u 7.30 imam trening s kondicijskim trenerom. Nakon toga
idem u klub, u kojem u 9.30 imam doručak, trening, analize... U klubu budem do 3
popodne, zatim idem kući, malo odspavam... Imam svog fizioterapeuta koji živi
sa mnom, te i s njim svaki dan radim po
dva sata. Kad nema utakmica, imam slobodnih par sati navečer. No preko tjedna
igramo skoro svako tri dana, pa smo dosta vremena u hotelu, karanteni... Ne bih
rekao da nogometaši lako zarađuju svoj kruh. Blagoslovljeni smo što se bavimo
odličnim poslom, ali kao i u svakom poslu, nije ni u nogometu sve ružičasto.
Ima tu i nekih stvari koje su malo lošije nego u drugim zanimanjima.
Svi imaju teške trenutke kad žele
odustati. Što vas je u takvim trenutcima ipak guralo naprijed?
Naravno
da sam imao puno teških trenutaka u svom životu i u svojoj karijeri, sportu
općenito, mislim da ih svi mi imamo. U svemu tome me vodila vjera u Boga, a u nogometu ljubav prema nogometu. On je
moja prva ljubav, sretan sam i blagoslovljen što se bavim poslom kojeg volim.
Uvijek kad su bile te poteškoće, rekao bih sebi – to je nogomet, i baš ta moja
ljubav koju spominjem bila je razlog da idem dalje.
Kao mlada ali ostvarena osoba, što bi
preporučili svim mladima?
Obzirom
da sam i ja još uvijek mlad, poručio bih im da vjeruju u sebe i da rade ono što
vole. Mislim da samo onda kad čovjek radi ono što voli, može pokazati svoj
maksimalni kapacitet, i postići maksimalni uspjeh u karijeri.
Vanesa Tenžera
Primjedbe
Objavi komentar