Vaterpolska lopta ili knjiga?

 

Talentirani golman vaterpolskog kluba Jug, Ivan Jurišić, student je Medija i kulture društva Sveučilišta u Dubrovniku. Vratar uspješno balansira treninge i učenje. Jurišić smatra da se sve može kad se hoće. Vaterpolo je njegova prva ljubav, ali kaže da je život nepredvidiv i zato ne može reći hoće li u budućnosti njegov glavni alat biti knjiga ili vaterpolska lopta.

Kako je započela vaša priča o vaterpolu?

Trenirao sam plivanje od prvog razreda osnovne škole, a preko ljeta sam trenirao vaterpolo na Pelješcu u VK Trpanj i tako se rodila ljubav prema tom sportu. Na početku šestog razreda, prešao sam s plivanja na vaterpolo i odmah na prvom treningu zauzeo poziciju vratara.

Zašto ste odlučili upisati medije?

Znao sam da ostajem u Dubrovniku igrati vaterpolo. Gledao sam da upišem fakultet koji je najbliži mojim interesima i vještinama. Za mene nije bilo previše dileme, Mediji i kultura društva otvara mnogo opcija za nastavak obrazovanja, a kasnije i zaposlenja, što je naravno veliki plus.

Je li teško balansirati fakultet i vaterpolo?

U početku je bilo teško priviknuti se na intenzivni ritam tijekom cijelog dana. Kad izostanem s predavanja, profesori imaju razumijevanja i to mi daje dodatnu motivaciju za naprijed. Dolazim koliko mi mogućnosti pružaju, pokušavam što više „pohvatati“ i za sad nije bilo većih problema.

Gdje se vidite za pet godina?

Vidim se svakako u vaterpolu, nadam se s diplomom u rukama.

Što bi poručili mlađim naraštajima?

Slušajte svoj instinkt i vodite sebe k onome što volite, ne radite ono na što vas drugi tjeraju ili očekuju da ćete napraviti.

 

Katarina Mirić