Preskoči na glavni sadržaj

Jedini Dubrovčanin u Litvi

Uskoro počinje nova akademska godina i nova runda Erasmus razmjene studenata gdje novi studenti kreću sa svojim višim obrazovanjem te je ovo prilika da se pročitaju iskustva studenta sa Erasmusa. Student treće godine studija Mediji i kultura društva na sveučilištu u Dubrovniku Domagoj Tot, se odazvao na intervju gdje je otkrio svoja iskustva sa Erasmusom i savjet za buduće zainteresirane za Erasmus program. Išao je na razmjenu studenata u Litvu kao jedini student iz Hrvatske i iz Dubrovnika, te se vratio početkom ljetne sezone nakon šest mjeseci boravka u Litvi.


(privatna arhiva)


Kako vam je bilo na razmjeni studenata i gdje ste išli? 

Na razmjenu studenata sam išao u Litvu, Vilnius inače glavni grad te baltičke zemlje. Tamo mi je bilo izvanredno, bilo je to jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Mnogo je bilo trenutaka koji će mi ostati urezani u pamćenje do kraja života. Na primjer prilikom dolaska moj let je kasnio tako da sam došao oko jedan po noći u Litvu. U stranoj državi, bez interneta, po snijegu tražim taksi, a kasnije i smještaj bez ikakvih uputa i bez ikakve pomoći. Sad kad se sjećam zvuči pomalo i komično ali tada nije bilo mogu samo to reći. Međutim vrijedilo je, mnogo sam naučio i iskusio u tih pet, šest mjeseci provedenih tamo.

Što vas je potaklo da se uključite u Erasmus razmjenu studenata? 

Za mene je glavni poticaj bio moj prijatelj s kojim sam radio sezonu u Dubrovniku prije odlaska na Erasmus, on je već bio odlučio da ide u Portugal. On mi je prvi to ponudio i predstavio kad odličnu priliku za poći iz Grada i osjetiti studentski život u nekoj drugoj zemlji. Kad se on prijavljivao poslao mi je natječaj te sam se tako i ja odlučio prijaviti.

Možete li odgovoriti gdje ste bili u Litvi i izvan nje i što ste radili?

Za vrijeme boravka u Litvi posjetio sam četiri najveća grada te države Vilnius, Kaunas, Klapeida i Palang te još neka manja mjesta. Također sam to vrijeme Erasmusa iskoristio da posjetim i ostale Baltičke države, ali isto tako i sve države Skandinavije. Posjetio sam Finsku te bio u njihovom djelu Laplanda, bio sam na samom sjeveru Norveške, obišao sam cijeli Island te sam još bio u Copenhagenu i Stockholmu.

 Jeste li stekli nove prijatelje ili možda i buduće poslovne suradnike?

Jedna od najboljih stvari tog razdoblja je upravo bilo upoznavanje novih ljudi iz raznih dijelova svijeta. Upoznao sam ljude sa krajnjeg istoka iz zemalja kao na primjer Južne Koreje, Tajvana, Japans, bilo je također ljudi iz srednje Azije iz zemalja kao što su Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan, Turska. Bilo je ljudi sa Arapskog poluotoka iz Jordana, neki su bili iz Sjeverne Afrike dok je velika većina bila iz ostatka Europe. Mnogi će mi ostati dobri prijatelji, a ako život tako odluči možda neki postanu i poslovni suradnici.

Kako vam se bilo vratiti natrag u Dubrovnik?

Povratak je bio izrazito čudan, teško je to objasniti, u šest mjeseci izgradite novi život i ostavljate sve to u samo jednom danu. Postoji određena žal jer neke ljude više nikad nećete vidjeti, a potpuno sigurno možemo reći da se više nikada nećete svi okupiti na istom mjestu, pogotovo u Litvi. Međutim tu je i ta druga strana novčića, vraćate se doma, svojoj obitelji, kući, svojoj zemlji. Sasvim sigurno mogu reći da mi je trebalo par dana za priviknuti se nakon povratka.

I za kraj biste li željeli ponoviti isto da dobijete priliku?

Sasvim sigurno bi želio ponoviti i također svakome preporučujem ako ima priliku odlaska na Erasmus da je iskoristi. Nakon povratka dolazite kući neprocjenjivo bogatiji, imate određeno životno iskustvo. Znate da je sve moguće i da ono što zacrtate možete ostvariti. Imate određenu sliku svijeta koja je uvelike promijenjena od one prije odlaska vani.

Marko Džamarija


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.