Preskoči na glavni sadržaj

Studentski život za pamćenje

Bliži se kraj akademske godine 21./22. i s time kraj za studente koji su krenuli prije tri godine studirati. Ova generacija studenata je počela nastavu normalno u učionici bez Korone, pa su doživjeli zatvaranje, nastavu preko interneta, maske i slično, te na kraju opet došli natrag u klupe. Na pitanja kako su sve podnijeli i izdržali odgovore će dati studentica treće godine Medija i kulture društva Sarah Gorinjac koja je prije par dana završila preddiplomski i koja je doživjela sve navedeno.


(privatni arhiv)


Jeste li zadovoljni postignutim u tri godine studija?

Zadovoljna sam s onim što sam samoj sebi priuštila. S obzirom na cijelu situaciju koja je našu generaciju zahvatila nismo imali puno sadržaja kojim bi se mogli baviti. No, s obzirom da sam od prve godine na radiju time sam upotpunila moje školovanje. Uz faks također sam i volonterka u udruzi Bonsai te sam s njima dobila nekoliko jako dobrih prilika. Tako da nezadovoljstvo je toliko tiho naspram dobrih stvari.

Počeli ste studirati pola godine prije Korone, možete li se prisjetiti kako je izgledao početak Pandemije prije Lockdown-a i što ste mislili o tada novoj bolesti?

Tada smo još bili u fazi upoznavanja jedni drugih i nama je ispočetka ta pandemija bila smiješna. Još jedan "fake news in the making". U međuvremenu sve je postalo jako ozbiljno. Sve se pomalo počelo zatvarati tako i naš faks. Prvo susretanje sa platformama za online nastavu, a još ništa konkretno i istraženo. Doduše šalu na stranu kao dio rizične skupine u nijednom trenutku mi nije bilo svejedno.

Kako vam je bilo kada se sve zbog pandemije zatvorilo i kako ste se snašli u novim uvjetima održavanja nastave?

Samo zatvaranje u kuću, konstantno provođenje u sobi zbog predavanja ponajviše je naštetilo mojoj psihi. Stres kada se ne mogu uključiti na predavanje, stres kada mi padne Internet u sred ispita, stres kada mi profesori daju neopravdani jer mi nije radio Internet ili uređaj na kojem bi trebala slušati predavanje. Najgori dio mi je bio što bi često zaspala na predavanjima jer definitivno nije isto sjedati u klupi i ležati u udobnom, toplom krevetu.

Jedno pitanje koje se cesto spominje je, jesu li ispiti i ispitivanja bila lakša preko interneta ili uživo, što mislite o tome?

S obzirom da ne znam varati NE. Zapravo bilo mi je često puno teže jer ne vjerujem da bi te u učionici profesor tražio da 45 minuta držiš ruke u zraku ili da gledaš ravno u njegovo lice. Često bi Internet znao stvarati veliki problem i isto bi oduzelo puno vremena od ispita ili bi nam profesor rekao da izađemo na idućem roku i da do tada popravimo tehničke poteškoće. Tako da mi je puno draže sjedati u klupi sa kemijskom i papirom bez ikakvog stresa.

Sljedeće pitanje glasi kako vam je bili vratiti se u klupe i normalnoj nastavi i učenju?

Vratiti se u klupe je bilo divno. Vidjeti ekipu, doći na radio, piti kavu u kantini je bilo baš ono što mi je trebalo. Komunicirati s profesorima, slušati, smijati se i biti pospan, ali još uvijek biti aktivan. U učionici ne možeš reći da ti je lice isključeno ili da ti ne radi glas kao što smo to govorili za kameru i mikrofon. Interakcija je najbitnija naročito studentima komunikologije.

I zadnje pitanje, hoćete li nastaviti studirati ili imate druge planove?

Nakon razmišljanja i procesa donošenja odluke nastaviti ću na diplomski studiji i to vrlo vjerojatno Odnose s javnošću. Kada sam pored svega što smo prošli stigla ovdje mogu još malo izgurati za bolju budućnost. To savjetujem svim kolegama prvostupnicima. Sva će nevolja proći, a vi će te znati da je sve to vrijedilo.

Marko Džamarija

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više