Preskoči na glavni sadržaj

Zašto ljudi (ne) čitaju knjige?

Ljudi su se oduvijek sporazumijevali na neki način; različitim zvukovima i glasovima, pa su izumi prvo pismo. Očito su smatrali da postoji nešto vrlo bitno da bi trebalo zapisati kako bi bilo dostupnije širem krugu ljudi. Kada je izumljeno pismo, zapravo je izumljeno i čitanje.


(theguardian.com)

Kroz povijest su se zapisivali samo najbitniji događaji (za pojedinu zajednicu) ali polako se to počelo proširivati i došle su i knjige kakve se danas mogu pronaći na policama svake trgovine.

Prve knjige nisu bile dostupne širokoj javnosti, zapravo široka javnost nije niti bila pismena da ih može pročitati, no to se sve promijenilo. Danas, djeca su obvezna u osnovnoj školi čitati knjige (lektire), napisati kratki sadržaj i okarakterizirati likove iz priče.       
Upravo se tu, u osnovnoj školi, događa kontra efekt čitanja – djecu se „tjera“ da čitaju, a ne pokušava im se to prikazati kao nešto super i zabavno, nešto što bi rado napravili već kao nešto zamorno i nešto što se mora. Time se postiže da od najranije dobi djeca misle kako je čitati bez veze i dosadno. A, to je jako daleko od istine.

Čitanje je, u najmanju ruku čarobno. Ništa se ne može mjeriti sa dobrom knjigom u kojoj čovjek zapravo prestaje biti on. Postaje nešto sasvim drugo, uranja u neki nepoznati svijet pun novih iskustava. Čitanje, također, podučava – svo znanje svijeta je skriveno u knjigama i otvoreno je svima, ali samo ako se usude otvoriti sebe tom iskustvu.


                                          
                                                                      (juniperbooks.com)    


J. K. Rowling je rekla „ako ne volite čitati, niste još pronašli pravu knjigu“ i to je apsolutna istina. Svaka osoba ima svoje interese i zanimacije i svaka od tih istih interesa i zanimacija se može pronaći u nekoj knjizi. Kada bi se, barem, svima moglo prikazati kako je čitanje zapravo nešto što obogaćuje život puno bi više ljudi čitalo.

Karla Kolunđija


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.