Preskoči na glavni sadržaj

Obilježen međunarodni dan osoba s Down sindromom

 

Djeca s Down sindromom ispred „Edukacijsko-rehabilitacijskog centra“:
Leona, Marta, Emily, Anamarija i Šimun

Povodom međunarodnog dana osoba s Down sindromom, 21. ožujka, u „Edukacijsko – rehabilitacijskom centru“, u Ljubuškom, organizirano je druženje uz roštilj, piće, slastice i društvene igre. Miris roštilja se mogao osjetiti čak i do susjedne ulice, a učenici „kuharske škole“ u Ljubuškom za to su zaslužni.

Marta i Petar ispred ukrasnog luka s balonima

Događaj su mogli posjetiti svi stanovnici grada pod uvjetom da se nose šarene čarape, a u posjet su stigla djeca iz vrtića „Oblačić“ sa svojim tetama, učenici srednjih škola grada Ljubuškog, gosti iz Čitluka, djelatnice Centra za socijalni rad iz Ljubuškog, kao i naravno, roditelji osoba s Down sindromom.

Djeca iz vrtića „Oblačić“ u vremenu igre
foto: Karla Sabljić

- Događaj je organiziran kako bi se djeca zabavila i kako bi im ovaj dan ostao u sjećanju, ali i također kako bi osvijestili ljude tko su osobe s Down sindromom, što je točno taj sindrom i s kakvim se sve  zadacima susreću takve osobe svakodnevno. Baš zato danas svi nosimo šarene čarape. One predstavljaju šarena srca osoba s Down sindromom, te da privučemo pažnju ljudima koji ne znaju zašto se danas nose šarene čarape, odnosno da ih uvedemo u njihovu životnu priču. Izjavila je ravnateljica „Edukacijsko- rehabilitacijskog centra“ Marija Kikaš.


Karla Sabljić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.