Psihologinja Dora Pavlović: “Edukacija je ključan korak u pravom smjeru postizanja potpunog prihvaćanja i jednakosti osoba s teškoćama“

 

Psihologinja srednje Ekonomske i trgovačke škole Dubrovnik, Dora Pavlović podijelila je svoje iskustvo i stručne savjete vezane uz rad s učenicima s teškoćama u razvoju.

Za početak ako bi ste nam mogli reći koliko ste se često u Vašem radu susretali s učenicima s teškoćama u razvoju?

U svom dosadašnjem radnom iskustvo učestalo sam se susretala s učenicima s teškoćama u razvoju na svakom radnom mjestu pa tako i na sadašnjem. Nažalost učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama iz godine u godine ima sve više, a svatko od njih ima svoje specifičnosti kojima se potrebno individualno prilagoditi u radu.

 S obzirom da radite u srednjoj Ekonomskoj i trgovačkoj školi Dubrovnik, koliko je trenutno učenika s teškoćama?

Trenutno Ekonomsku i trgovačku školu pohađa ukupno 356 učenika od kojih je 27 učenika s teškoćama.

 Kao stručna osoba kako vidite kakav je pristup okruženja prema njima? 

Čini mi se da je senzibilnost za učenike s teškoćama itekako prisutna u društvu. Poboljšala se i svjesnost o važnosti bolje integracije djece s teškoćama u društvo, izjednačavanja uvjeta u ostvarivanju prava koja im pripadaju prema 'Konvenciji o pravima djece prava', 'Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom', drugim zakonima i pravilnicima kojim se definiraju njihova prava u svim područjima pa tako i u području obrazovanja. Potpuna integracija u praksi i dalje zna biti teško ostvariva, iako se na tome puno radi, poglavito kada su u pitanju teškoće poput teškoćama iz spektra autizma, teškoćama u intelektualnim sposobnostima ili drugim većim i/ili vidljivijim teškoćama.

 Na koji način bi se društvo trebalo odnositi prema učenicima s teškoćama?

Poštovanje i pravo na ljudsko dostojanstvo temelj je svakog odnosa, no uz navedeno empatija i razumijevanje kao i omogućavanje prava na jednakost sukladno individualnim mogućnostima posebno su bitni kada su učenici s teškoćama u pitanju. Iako su učenici s teškoćama često svjesni određenih razlika između njih i njihovih vršnjaka još uvijek ima onih koji su na to osjetljivi te cijene kada se osobe odnose prema njima kao što bi se odnosili prema njihovim vršnjacima urednog razvoja.

Primjećujete li da su ponekad  diskriminirani? 

Nažalost imala sam iskustva u radu s učenicima s teškoćama koji su na neki način bili diskriminirani i to najčešće u kontekstu socijalnih odnosa. Navedeno nije iznenađujuće obzirom da i istraživanja potvrđuju da su djeca s teškoćama u razvoju učestalije nego djeca bez teškoća u razvoju neprihvaćena među vršnjacima, osamljena, otežano sklapaju prijateljstva, teško zadržavaju uspostavljeno prijateljstvo i učestalije su žrtve vršnjačkoga zlostavljanja.

Posjećuju li Vas i sami iznose osjećaje neprihvaćenosti?

Svi učenici pa tako i učenici s teškoćama znaju da se u svakom trenutku mogu obratiti za savjet ili pomoć ako imaju neki problem, ako se osjećaju loše ili možda samo žele s nekim popričati o svojim iskustvima što i rade. Tijekom tih razgovora učenicima se pruža emocionalna podrška, konkretni savjeti u vezi problema koji ih muče koji nerijetko budu produkt zajedničkog rada i truda.

Možete li nam reći nešto više o edukaciji nastavnika za rad s učenicima s teškoćama, jesu li u potpunosti osposobljeni za rad s  učenicima s teškoćama u razvoju?

Većina nastavnika ima osnovna znanja o najučestalijim teškoćama kod učenika. Neki brzo primijete navedene teškoće i jednostavnije uspiju primijeniti navedeno znanje, dok nekima to ide zahtjevnije. U današnjem vremenu u kojem su edukacije u virtualnom okruženju postale uobičajene, nastavnici koji procjenjuju da u području rada s učenicima s teškoćama imaju prostora za napredak imaju i dostupniju mogućnost usavršavanja. Nerijetko se edukacije provode uz potporu 'Ministarstva znanosti i obrazovanja', 'Agencije za odgoj i obrazovanje' ili 'Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih' te su i nerijetko besplatne. Ono što nastavnicima zna predstavljati problem jest implementacija znanja o radu s učenicima s teškoćama u specifičnom predmetu, no edukacije takve vrste rijetko su zastupljene zbog čega nastavnici mogu osjećati nesigurnost u radu s učenicima s teškoćama. Uz to svi učenici pa i oni s istom vrstom teškoće imaju svoju osobnost, svoje vrijednosti, motive i potrebe što rad s njima ponekad zna učiniti još izazovnijim za nastavnike.

 Ima li svatko od učenika svog asistenta i koji je njihov zadatak? (Ako nemaju kako pohađaju nastavu)

Nemaju svi učenici s teškoćama pravo na asistenta u nastavi. Odluku o tome koji učenici će imati asistenta donosi povjerenstvo 'Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport' na temelju zahtjeva koji podnese škola s priloženom medicinskom i drugom dokumentacijom. U Ekonomskoj i trgovačkoj školi trenutno imamo četvero učenika koji imaju dodatnu pomoć i potporu asistenta u nastavi. Ostali učenici pohađaju nastavu sukladno Rješenju o primjerenom obliku školovanja koji opisuje uvjete pod kojima učenik pohađa nastavu kao i specifične metode koje nastavnici moraju uzeti u obzir prilikom pripreme za svaki nastavni sat i rad s učenikom s teškoćama. U slučaju Ekonomske i trgovačke škole najčešće govorimo o pohađanju nastave u redovnom razrednom odjelu te po redovnom programu uz individualizirane postupke, što se odnosi na primjenu ranije spomenutih specifičnih metoda i postupaka u radu s učenicima prilagođenima njihovim individualnim potrebama.

Vaš savjet kako se odnositi, kako pristupiti i kako učiniti da se osjećaju prihvaćenima i u potpunosti jednakim. 

Smatram da su edukacije iz područja tolerancije na različitost  i empatije od najranije dobi kao i nekompromisno stvaranje jednakih uvjeta za učenike, odnosno osobe s teškoćama kako u fizičkom okružju tako i u dostupnosti materijalnih uvjeta, medicinskih pomagala te terapijskih postupaka jedini koraci u pravom smjeru postizanja potpunog prihvaćanja i jednakosti osoba s teškoćama.

 

Petra Bazdan i Jelena Majkovica