Preskoči na glavni sadržaj

Inicijativa 40 dana za život



Jedna od kontroverznijih tema u Hrvatskoj je pitanje pobačaja koje sa sobom nosi podijeljena mišljenja pa tako i inicijativa koja se bavi pomoći ženama u toj teškoj situaciji. Obzirom na razne neprovjerene informacije na ovu temu detaljno objašnjenje iznijela je sama voditeljica inicijative Kristina Dražeta.

Kako je ova inicijativa nastala te što ima za cilj?

Inicijativa je nastala prije 20ak godina u Americi gdje ima puno klinika za pobačaj, te je četvero ljudi dobilo poticaj da danonoćno bdiju u molitvi ispred tih bolnica. Inicijativa se proširila svuda po svijetu i za cilj ima osvijestiti ljude o vrijednosti života te ponuditi konkretnu materijalnu i duhovnu pomoć.

Kako ste se vi osobno uključili u inicijativu, kako na vas djeluje i je li to smatrate na neki način svojim pozivom?

Uključila sam se prije sedam godina jer sam i sama imala iskustvo pobačaja te sam intenzivno razmišljala o težini tog procesa. Kroz različite razgovore sam saznala da se žene odluče na to iz straha, prisile i izostanka podrške svojih partnera i obitelji. Bitno je naglasiti da to nije samo moralna pomoć nego konkretna materijalna pomoć koja se pruža kad god je to osobi potrebno, a ne samo dok traje inicijativa. Smatram to pozivom kojem rado služim. Nama je poznato da je 140 beba spašeno, ali stvarna brojka je sigurno veća.

Zašto ste izabrali moliti baš ispred bolnice, zar nije svejedno gdje se moli?

Mi nismo tamo da bi uzburkali javnost, nego smo tu zbog medicinskog osoblja koje izvršava pobačaj te imamo povratnu informaciju kako njima jako znači što molimo za njih i naravno zbog majki koje nam se mogu obratiti direktno u bilo kojem trenutku jer u tim trenucima smatraju da nemaju drugu opciju, a mi smo ti koji im ponude izbor. Mi nikome ne prilazimo niti iniciramo razgovor dok nam osoba sama ne priđe i osjeti potrebu da započne razgovor ili ima neka pitanja.

Pridružuju li vam se drugi ljudi u molitvi ili pak zdravstveni radnici?

Imamo pozitivna iskustva sa zdravstvenim radnicima, recimo liječnici traže naš broj da ga proslijede trudnicama ukoliko one žele alternativu te se i drugi ljudi informiraju o našem radu.

Kakva su iskustva majki s kojima ste se dosad susreli?

Majke su naravno sretne što su odlučile zadržati bebu te njima pomažemo financijski u vidu plaćanja stanarina, prehrane, režija, te pronalaskom posla. Dostupni smo im od 0-24 te rado volontiramo i širimo aspekte pomoći tako da se tu razvijaju i divna prijateljstva.

Što kažete majci koja se dvoumi zadržati život ili ga ugasiti?

Ženama se uopće ne spominje nikakav vjerski kontekst što je najčešća zabluda nego im se pruži podrška, razgovor i osjećaj da nisu same. Kada osjete podršku i prepoznaju osobu koja im zaista želi pomoći otvore se i nekada se ispostavi da je samo zagrljaj dovoljan.

Nedavno ste najavili duhovne vježbe za majke ranjene pobačajem, od čega se one sastoje, tko će ih voditi i gdje će se održavati?

Vježbe su namijenjene ženama koje su imale namjerni ili spontani pobačaj. Nekoliko dana se razmatra Božja riječ u šutnji te se nastoje iscijeliti rane pobačaja molitvom, razgovorom i razmjenom iskustava. Također sudjeluju i muškarci koji nisu bili ni pitani o sudbini njihove djece. Vježbe se održavaju 3, 4 puta godišnje u raznim gradovima Hrvatske, zadnji je bio u Sinju i odaziv je bio veliki.


Ivana Križanac


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...