Preskoči na glavni sadržaj

Imena kao odraz kulture: Posebnost, snaga i elegancija

 Ime nije samo niz slova, već nosi mnogo dublje značenje, povezuje s porodicom, tradicijom i identitetom. O tome kako ime može postati i dio osobnosti govori studentica druge godine Fakulteta za medije i odnosa s javnošću, Nera Balta.

(izvor: privatna arhiva Nera Balta)

Koliko često srećete osobe s istim imenom?

Iskreno, veoma rijetko. Čula sam za nekoliko njih, ali to su uglavnom ljudi iz drugih gradova ili zemalja. Moje ime je specifično i to mi je drago. Ono je dio mog identiteta i daje mi osjećaj posebnosti.

Koje je značenje vašeg imena?

Moje ime dolazi od latinske riječi ''nox'' što znači noć ili tamna, a u arapskom označava rijeku ili vodeni tok, simbolizirajući prirodu, jasnoću i snagu. Zanimljivo je da i u starom Rimu Nera bila božica rijeka i izvora.

Kako se osjećate s obzirom na tu rijetkost?

Kada imate ime koje nije često ljudi ga odmah primijete i lakše ga zapamte. Događalo mi se da me ljudi brže upamte upravo zbog imena. To mi daje priliku da se lakše istaknem. Ponekad ga moram objašnjavati, ali to mi daje priliku da ispričam svoju priču.

Jesu li vaši roditelji imali neki poseban razlog da vam daju to ime?

Moji roditelji su željeli nešto drugačije, nešto što se ne susreće svaki dan. Željeli su ime koje će biti posebno i ujedno nositi snagu i eleganciju. Kada su otkrili značenja i rijetkost imena Nera, odlučili su da je to ime koje će mi najbolje pristajati.

Može li ime oblikovati karakter?

Vjerujem da može. Kada imate ime koje se izdvaja, osjećate se odgovorno da zadržite tu posebnost. Moje ime me podsjeća da budem svoja i ostanem autentična. Zaista može utjecati na način na koji se predstavljamo svijetu.

Bi li htjeli da i vaša djeca imaju posebna imena?

Smatram da ime može biti prvi poklon koji se daje djetetu. Vjerujem da će i moja djeca imati posebna imena. Više volim kratka imena tako da im nije potrebno davati nadimke.

Koja biste imena preporučili mladim roditeljima danas?

Imam dug popis imena koja mi se sviđaju, ali ih ne želim odati.

(izvor: actacroatica.com)

  

Nera Pavličević

 

 

 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.