Preskoči na glavni sadržaj

Neretva kao raj za kiteboarding: Sloboda, izazovi i ljepota prirode

Anamarija Krilić dijeli svoje iskustvo o kiteboardingu na Ušću Neretve, sportu koji spaja adrenalinske trenutke s prirodnim čarima.

(privatni arhiv: Anamarija Krilić)

Što vas je motiviralo da se počnete baviti kiteboardingom?

Najviše me motivirala činjenica što takvo nešto posebno postoji u našem kraju. Bila sam jako znatiželjna kako to izgleda i da probam nešto novo. Samim time što sam sportski tip i što sam dosad dosta sportova savladala, to je bio još jedan dodatni motiv. Najveća je prednost što se to nalazilo 10 minuta od mog mjesta. Pa sam se htjela okušat u takvom sportu.

Koliko je trajalo savladavanje osnova?

Savladavanje osnova je trajalo nekih desetak termina sa instruktorom nekima traje duže, a nekima kraće zavisi od osobe do osobe. Bila sam u tom nekom prosjeku savladavanja osnova voziti se s jedne i sa druge strane, a onda kreće nadogradnja u vidu okreta i skokova. Kiteboarding je poseban po tome što se uvijek može nešto novo savladati neki novi trik ili viši skok. To je ono što ljude najviše privlači.

Što Neretvu čini jedinstvenom destinacijom za kiteboarding u usporedbi s drugim lokacijama?

Neretvu jedinstvenom lokacijom čini to što je plitko more te je idealno za početnike. Na taj način instruktorima je puno lakše objašnjavat učiti kajtat. Ujedno Neretvu jedinstvenom čini sama prirodna ljepota te specifičnost samoga kraja. Ljudi su dosta opušteni i pozitivni, a vjetar čini lokaciju za kajtanje idealnom.

Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete prilikom bavljenja ovim sportom?

Najveći izazov u samom startu bila je velika gužva. Kada je srce sezone mnogi ljudi posjete Ušće, te treba paziti na mogućnost sudaranja na moru tokom kajtanja. Meni osobno najveći izazov je savladavanje novih trikova jer moram dosta biti oprezna, no novi trikovi za mene su izazov koji vješto iznova pokušavam savladati.

Kako biste opisali osjećaj dok vas vjetar nosi iznad valova?

Neopisiv osjećaj. Prvi put sam se susrela s letenjem - taj osjećaj slobode privuče čovjeka i  čini ga posebnim.

 Koji je najposebniji trenutak koji ste doživjeli tijekom kajtanja na Ušću Neretve?

Ono što mi se svaki put ureže u sjećanje je kajtanje do samog zalska sunca koji je po meni najljepši na Ušću Neretve.

Kako izgleda vaša priprema za dan proveden na vodi i koliko je važna fizička kondicija?

Priprema izgleda tako što imam dobru volju, a nema nekog posebnog fizičkog aspekta s kojim se treba pripremiti. Pošto se radi o opuštenom stilu sporta smatram da ne treba neko posebno zagrijavanje prije kajtanja. Budući da je vjetar glavni pokretač tijela nema nekog napora pri ovom sportu.

Kakve su vaše ambicije i ciljevi u daljnjem bavljenju kiteboardingom?

Moja ambicije su da napredujem, savladavam nove trikove, skokove i nastavim uživati u ovom sportu. Ono što me najviše privlači je osjećaj koji imam nakon svake vožnje - to je opuštenost - a opisala bih to i kao neku vrstu meditacije. Kada se vozim razmišljam o kajtu, dasci, moru te se potpuno prepustim vjetru i valovima što me nose.

Smatrate li da kiteboarding na Neretvi ima potencijal za dodatnu promociju i razvoj?

Ima ogroman potencijal za razvoj zato što su lokacija kao i vjetar idealni za same polaznike, a i već iskusne kajtere. Navela bih problem prevelike gužve na parkingu, koji bi mogao biti riješen ako grad poduzme odgovarajuće mjere.


Mia Glavinić


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...