Preskoči na glavni sadržaj

Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata

Foto: pinterest
Poražena nacistička Njemačka se bezuvjetno predala Saveznicima 8. svibnja 1945. što je značilo apsolutan krah, ne samo Hitlerove strahovlade, već najkrvavijeg razdoblja u povijesti čovječanstva. Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 2004. donijela je odluku da će se kroz dva dana, 8. i 9. svibnja, svake godine obilježavati Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata.

U Drugom svjetskom ratu ubijeno je oko 60 milijuna ljudi što je u to vrijeme činilo 2.5% svjetske populacije. Priznavajući sve horore rata, holokausta, iživljavanja i ratnih zločina, dva dana u svibnju namijenjena su prvenstveno sjećanju na žrtve, njihove živote i živote onih koje su ostavili za sobom. Razlozi iza stvaranja ovakvog međunarodnog zbivanja su izrazito pacifistički, s namjerom da se čovječanstvo u tišini i dostojanstvu prisjeća palih, bez osjećaja animoziteta prema prošlosti ili drugim nacijama. Vrtoglave brojke poginulih izgubile su se u povijesnoj statistici pa je na Dane sjećanja na čovječanstvu zadatak da u njih udahne živopisnost i suosjećanje.

Foto: pinterest
Mnogi pali borci sa svih strana nisu bili samo svjedoci strahota ratovanja, već su pali i žrtvama obmane i manipulacije, izigrani od vlastitih vlasti, ne shvaćajući razloge iza kulisa što čini njihovu sudbinu još tragičnijom u očima povijesti. Američki vojni general George Smith Patton, koji je i sam bio sudionik Drugog svjetskog rata, jednom je prilikom izjavio: "Nijedan gad nikada nije dobio rat umirući za svoju zemlju. Dobio ga je jer su drugi jadni glupani umirali za svoju zemlju."

U povijesno nasljeđe Drugi je svjetski rat ostavio ožalošćene majke, nesretne udovice i uništena djetinjstva koja se nisu okončala onda kada i rat već su to teško breme na leđima morali nositi sve svoje dane. Žrtve su to kojih se također treba sjetiti, ništa manje značajne od onih 60 milijuna palih.


"Ne može se reći da civilizacija nije napredovala. U svakom ratu ubiju te na nov način."
Will Rogers, New York Times, 23. prosinac 1929.

Dolores Brbora
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više