Posljednja premijera u kazališnoj sezoni 2013./2014. odigrat će se u petak 23. svibnja u Kazalištu Marina Držića. Osim što je posljednja premijerna izvedba, to je ujedno i posljednja premijera pod ravnateljskom palicom Jasne Jukić koja će označiti kraj sezone. Naime, radi se o tekstu Nesporazum nobelovca Alberta Camusa koji pripada upečatljivoj književnoj fazi 'apsurda'. Redatelj ove izvedbe je Dario Harjaček, a u postavi su Milka Podrug Kokotović, Glorija Šoletić, Frane Perišin, Nika Burđelez i Boris Matić.
Ovo remek djelo svjetske književnosti odražava krik i osjećaj bespomoćnosti u kojoj se našao autor i velik dio istomišljenika njegove generacije. Apsurd je naziv kojim egzistencijalizam u filozofiji i književnosti označuje temeljni, nerješivi nesklad i sukob između čovjeka kao svjesnog bića i njemu neobjašnjivog i neshvatljivog svijeta.
Osnovna tema teksta je odnos majke i sina, odnosno nepostojanje odnosa koje je nastalo dugogodišnjim izbivanjem sina Jana od kuće. Majčino neprepoznavanje vlastitog djeteta se postavlja kao osnovna tema.
Ovo remek djelo svjetske književnosti odražava krik i osjećaj bespomoćnosti u kojoj se našao autor i velik dio istomišljenika njegove generacije. Apsurd je naziv kojim egzistencijalizam u filozofiji i književnosti označuje temeljni, nerješivi nesklad i sukob između čovjeka kao svjesnog bića i njemu neobjašnjivog i neshvatljivog svijeta.
Osnovna tema teksta je odnos majke i sina, odnosno nepostojanje odnosa koje je nastalo dugogodišnjim izbivanjem sina Jana od kuće. Majčino neprepoznavanje vlastitog djeteta se postavlja kao osnovna tema.
Nesporazum također kao jednu od najvažnijih tema otvara pitanje nade, smisla ljudskih ciljeva i želja, te, koliko god da je to možda apsurdno spominjati u kontekstu jednog Camusovog djela - pitanje Boga, kojega, po svemu sudeći nema, odnosno, koji je gluh za ljudske patnje.
„Ne postoji odgovor, postoji samo sadašnji trenutak koji nas uvijek drži u nedoumici i očekivanju, postoje želje koje ne vidimo u njihovom beskraju“, iz redateljeva izraza vidljiva je bit Camusova Nesporazuma i cjelokupnog teatra apsurda. Davno izgubljeni odnos majke i sina postaje paradoks i na površinu izvlači ljudsko biće razapeto između dva zla.
Nesporazum u idejnom smislu ima obrazac grčke tragedije. Tragična krivnja izlazi iz ljudskog neznanja, nemogućnosti da se sagleda točka u kojoj čovjek ulazi u „nemilost bogova“. Od toga se u ovom komadu ne može pobjeći. No, smijeh koji se ne ruga već suosjeća s ljudskom slabošću, jedan je od osnovnih elemenata na kojima se gradila struktura predstave. Jan, glavni lik komada, koji će ući u zamku smrti kroz pokušaj da vlastitoj majci i sestri donese sreću, prolazi kroz proces u kojem će polako u svojoj ozbiljnoj namjeri od samog sebe napraviti smiješnu pojavu. On će ispasti smiješan, on će u svojoj zbunjenosti samo sve dublje upadati u grotlo vlastite slabosti i svakim novim pokušajem sve više ostavljati dojam čudaka, ridikula. To će biti staza preko koje će ga na kraju vlastita taština odvesti u smrt. Likovi u početku imaju gotovo vodviljski karakter, formu koja nekako prozirno glumi. A glumi zato jer prikriva istinski sadržaj. U Nesporazumu tragedija dobiva svoj puni zamah u trenutku kada se ono odglumljeno prizove kao stvarno.
Nesporazum u idejnom smislu ima obrazac grčke tragedije. Tragična krivnja izlazi iz ljudskog neznanja, nemogućnosti da se sagleda točka u kojoj čovjek ulazi u „nemilost bogova“. Od toga se u ovom komadu ne može pobjeći. No, smijeh koji se ne ruga već suosjeća s ljudskom slabošću, jedan je od osnovnih elemenata na kojima se gradila struktura predstave. Jan, glavni lik komada, koji će ući u zamku smrti kroz pokušaj da vlastitoj majci i sestri donese sreću, prolazi kroz proces u kojem će polako u svojoj ozbiljnoj namjeri od samog sebe napraviti smiješnu pojavu. On će ispasti smiješan, on će u svojoj zbunjenosti samo sve dublje upadati u grotlo vlastite slabosti i svakim novim pokušajem sve više ostavljati dojam čudaka, ridikula. To će biti staza preko koje će ga na kraju vlastita taština odvesti u smrt. Likovi u početku imaju gotovo vodviljski karakter, formu koja nekako prozirno glumi. A glumi zato jer prikriva istinski sadržaj. U Nesporazumu tragedija dobiva svoj puni zamah u trenutku kada se ono odglumljeno prizove kao stvarno.
Deša Glanz
Primjedbe
Objavi komentar