Preskoči na glavni sadržaj

Navijačke himne - posljednje utočište zaboravljenih glazbenika

Foto: facebook
 Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu počinje za točno mjesec dana. Za nogometaše to je prilika da se predstave svijetu, pokažu se na velikoj sceni u nadmetanju s najboljima. Za navijače to je prilika da popiju hektolitre piva i urlaju pred TV ekranima na igrače udaljene od njih tri tisuće kilometara. Za proizvođače piva i TV kuće prilika je to da na svemu tome fino zarade.

Još se jedna industrija, kao malo koja druga veseli Svjetskom prvenstvu, a to je estrada. Baš nekako u ovo vrijeme niču kao gljive poslije kiše razni poznati i nepoznati glazbenici (i oni koji se takvima smatraju) s nadom da će ubrati poneki honorar i na valu sportske euforije bar nakratko izaći iz anonimnosti koja ih okružuje ostatak godine.

Foto: facebook
Nije hrvatska estrada izbirljiva, skladaju oni pjesme i pjesmice i za rukomet, vaterpolo, odbojku, bacanje kugle i kladiva, potezanje konopaca, ali ipak im je nogomet nekako najmiliji. Nije teško zaključiti i zašto. Nogomet je najmasovniji i najpopularniji sport i baš su tu najveće šanse za uspjeh nekog instant hita. Pa ipak, na prste jedne ruke moguće je nabrojiti navijačke himne koje su bar donekle ispunile svoju svrhu. A pokušaja je bilo, i to poprilično. Od nekih prilično uspješnih, kao Neka pati koga smeta od Baruna koje se mnogi i danas sjećaju iako je napisana već davne 98' ili duet Dina Dvornika i Borisa Novkovića koji su obradili Billy Joelovu We didn't start the fire i nazvali je Malo nas je al' nas ima pa do tragičnih podbačaja kao što su Joletova Ja te volim Hrvatska ili duet Miše Kovača i Josipa Katalenića Croatia Victoria. Ovih potonjih, naravno, ima mnogo više, a među njih se može ubrojiti i glazbeni pokušaj tada aktualnog izbornika Slavena Bilića i njegovog benda Rawbau.

Zanimljiva je činjenica da i navijači rijetko prihvaćaju takve pjesme, a poznato je da oni baš nemaju neke stroge kriterije pri odabiru repertoara za izvedbu na tribinama. Problem većine navijačkih pjesama je taj što zvuče umjetno i iz aviona se vidi da su nastale kao plod želje izvođača da na brzinu inkasiraju honorar i tantijeme, a ako se pjesma „primi“ pa postane nekakva neslužbena navijačka himna, tim bolje za njih. Takve pjesme, osim što su nekvalitetne, nemaju „ono nešto“, nemaju dušu i samim time su osuđene na propast i takvi pokušaju da se stvori hit u većini slučajeva ostaju upravo to - pokušaji.


Davor Novevski

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.